Nakon višedesetljetnog pisanja i piskaranja može se dogoditi da autoru ponestane inspiracije, ili, da je ima toliko da ne zna koje bi se teme dotakao? Pa, neću valjda pisati o vremenu, kao Englezi kada nemaju o čemu raspravljati i počnu se žaliti na kišu i maglu…?
Možda bi i preskočio temu HRT-a da nisam u nedjelju navečer na Četvrtom programi u HRT-a naišao na Nedjeljom u dva Stankovića i na prvi pogled se poveselio što je to, ne gledajući ljetnu i jesenju shemu programa već počeo sa svojim nedjeljnim razgovorima. Ali, malo sutra! Nakon nekoliko minuta zamijetio sam da se radi o reprizi emisije iz srpnja ove godine i odlučio se za temu – program HRT-a i pitanja s tim u vezi. Primjerice služi li HRT program nekima samo za uspavljivanje, kao mome poznaniku F.?.
Daklem, znate li vi dragi gledatelji HRT-a koliko je ljudi na platnom spisku ove hrvatske državne televizije? Ni manje ni više nego oko 3300 zaposlenih, od novinara, voditelja, urednika, filharmonija, tamburaša, do glavnog ravnatelja Gorana Radmana, strašnog; većina zaposlenih ima svoje radne prostore na Prisavlju odakle nam stižu proizvodi hrvatske dalekovidnice, po Toniju Vrdoljaku, „katedrale duha“. Niti je ikada bila katedrala duha, niti će, kako se okolnosti poslaguju, ikada biti – prije bi se moglo reći „katedrala repriza“, medij koji skupo plaćamo, a zauzvrat dobivamo mrvice od originalnog, gledljivog teve programa,. Daklem, odlučio sam napraviti medijsko samoubojstvo i krititizirati to čudo koje svako domaćinstvo u Hrvatskoj plaća 80 kuna, ili kunića, kao se uzme. Meni je TV pretplata, i to OBAVEZNA, skup sport, posebno u odnosu na mizernu mirovinu koja se godinama ne povećava. I koliko znam, postoji mnogo državnih televizija u svijetu kao i mnogo TV kanala kojima se ne plaća pretplata već su TV kanali i programi utemeljeni na komercijalnim prihodima. Na kraju imamo i dva veća konkurentska kanala . TV NOVU i RTL koji sasvim pristojno žive bez TV pretplate, a u osnovi programi ova dva kanala i HRT-a se i ne razlikuju u nekoj većoj mjeri. Daklem, kada ovo pročita drug - gospodin Radman i još poneki urednik nema me na HRT-u, bar još nekoliko godina, osim ako ne napravim neki veći škandal ili upadnem u neku veću aferu, ili mi je netko opak ne namjesti. Ili, gospođi Teskera ne zatreba neka TV pričica da bi se dokazala ovima u zagrebačkoj centrali koja je već nekoliko puta otpušta, e da bi joj u zadnji čas produžili ugovor o suradnji.
REPRIZA DO REPRIZE I - TV KALENDAR
I što zapravo želim reći, čini se da okolišam? Ma, želim napisati pa koštalo koliko koštalo, da mi je dozlogrdila HRT sa silnim reprizama: ne znam ni sam koliko puta sam već gledao Malo i Velo misto, film „Što je muškarac bez brkova“, Crnog Roka u seriji „Kuda idu divlje svinje“, ili bezbroj drugih repriza… serija i serijala.. Već pamtim i svaku rečenicu Borisa Dvornika, svaki splitski kantun…, Dudekove vratolomije itd. i tsl. pa se kao prosječni gledatelj pitam što HRT radi sa tom silnom lovom od TV pretplate, reklama i drugih prihoda? Sufinancira li država taj užasan TV program? On se sastoji u osnovi iz informativno-dokumentarnog, zabavnog i obrazovnog programa i vjerujete mi na riječ, da ne moram biti ipak malo iznad prosjeka informiran, ne bih gledao TV dnevnike, središnji, zatim treći…Gledam, u povjerenju, sportske prijenose nogometa na Drugom, povremeno neki krimi i seksi film (ovi zadnji su protjerani iz TV programa da ne pokvare nas odrasle i djecu do 12 godina) i obavezno TV kalendar…
Daklem, ovaj TV kalendar mi dobrano ide na nerve, jer priča povijest na takav neobjektivan, nepošten način da se čovjek mora pitati u kojoj je to državi živio do 1991. godine – da li u Tunguziji ili ipak, u Jugoslaviji, ma kakva ona bila. Ovaj doprinos TV kalendara kolektivnoj amneziji što se tiče Juge dovodi me do očaja jer osim pokojeg sportskog uspjeha, Juga se prikazuje kao tamnica hrvatskog naroda i CRNI, CRNI MRAK…Činjenice su slijedeće: kao rođen 1949. izuzmemo li pet nesvjesnih godina, živio sam u tom sustavu koji se pogrešno krsti komunističkim (koji crni komunizam, kada se radilo o socijalizmu, prijelaznom razdoblju od kapitalizma u komunizam!) punih 37 godina, u ovom sustavu, izuzevši Austriju, dvadesetak godina…Po TV kalendaru, 37 godina živio sam (živjeli smo) u tunelu, bez svjetla, neslobodni, čista sirotinja, niti se gradilo, niti se išta smjelo da nas nisu tlačili CK i naravno, Srbi… Sve su devize išle u Beograd, i Hrvatska je bila majka čije dojke su presušile nisu imale mlijeka… (sjećam se tako su otprilike tvrdili Čičak i Budiša 1971.)
Elem, kada bi se mene pitalo (srećom ne pita me se), sutra bih smijenio tog Brnardića, urednika TV kalendara, kojem umalo da ustaše nisu „good boys“ a partizani „bad boys“) A tek TV politički analitičari? Uvijek manje-više isti tipovi, koji ocjenjuju na uvijek isti, dosadan način, tako da ako bi se trebao sjetiti jedne jedine ocjene Davora Gjenera, ne bih se je sjetio.. Ali se sjećam kako zamuckuje, oteže, ne poznavajući elementarnu kulturu govora… I manje više uvijek isti sugovornici na određene teme, kao da urednici na HRt-u nikada ne izlaze iz studija… Ili je u pitanju činjenica da znaju tko će to otprilike što i kako reći i nema rizika da u javnost ode i neka ocjena koja se ne bi svidjela političkoj pseudoeliti! A tek ekonomski analitičari, majko moja?? Dok je ekonomija u kolapsu nekakvi zdeslavi šantići i veliki bankarski eksperti pričaju na razni bake Kate s pijaca.., ma ne, baka Kata više zna o ekonomiji i monetarnim kretanjima nego svi ti super plaćeni mlatimudani koji nas drže u neznanju i kmici da ne bi slučajno čuli katastrofalne brojke o tome koliko novca dajemo u Bruxelles, eurokratima i koliko malo nam se vraća natrag jer je drugu Zoki važniji „lex Perković“ nego fondovi i pad BDP-a već sedmu godinu…
Sjećate li se Togonala pa i Hlo-Zlo i njihovih polemičkih emisija u studiju? Nema toga ni približno kao u vrijeme Galića, tek Tatjana Munižaba i Siniša Kovačić malo štrecnu kojim pitanjem gosta u Trećem dnevniku i to je to…Informativni program je takav da mogu dva mjeseca izvještavati iz Gaze, a da nijedan reporter ne prismrdi i Izraelu pa se ne radi ono što se radilo u Brozova vremena kada se o Izraelu izvještavalo preko Tanjuga iz Kaira i Bejruta.. Ali, eto novaca ima za put Dragana Nikolića u Kinu, i izvještavanje iz – Južne Koreje, gdje se, primjerice, politička pseudoelita na čelu sa Lekom, predsjednikom Sabora uputila u Kinu da im rit puta vidi…
ZA VAS ODABRAO ĐELO HAĐISELIMOVIĆ…
I tako, repriza do reprize, staž ide, padne i koja honorarna gaža, za vas odabrao Đelo Hađiselimović, pa Ranka Horvat… Gospodo sa HRT-a, sada ćete ukinuti i dopisništvo iz Virovitice, sve u jedan TV centar sjeverozapadna Hrvatska, kao da sva pamet stanuje u Zagrebu, i sve se važno događa u Zagrebu, malo i tek ponešto u Splitu, Rijeci i Osijeku...Trebam li osnovati političku stranku, trebam li strančariti, možda istaći kandidaturu za predsjednika Hrvatske ili trebam li gol, kao Tom Gotovac Zagrebom i Ilicom, proći središtem Virovitice, da bi me sliknuli za HRT?
Daklem, da zaključimo, iako bi se o promašajima, lijenosti i rastrošnosti te neobrazovanosti HRT kadra, opasnom HRT centralizmu.. dalo pisati litanije, ostaje nam repriza do reprize, širenje političke kolektivne amnezije, davanje medijske pažnje i prostora Čačiću, Bandiću, Jakovčiću i drugim potrošenim političarima, dosadnim analitičarima politike i gospodarstva, usplahirenom kleru, advokatima kao medijskim zvijezdama…a za malog čovjeka što ostane!
Javni interes, objektivno izvještavanje, kritičnost, polemičnost, decentralizacija odnosno razvoj lokalnih televizija – ma, ote spat!
Plati Kato (i Ljubo) 80 kuna, i šuti!