U vrijeme BOŽIĆA PA I PRED NOVU GODINU roje mi se pitanja u glavi, mnoga pitanja na koja ne nalazim odgovore, niti mi oni kojima ta ista pitanja koja mi mute glavu, postavljam, daju zadovoljavajuće, realne odgovore. I uopće, zašto smo skloni bistriti politiku i odnositi se kao prema nekoj izuzetno važnoj djelatnosti? Srećem ljude, sasvim obične ljude koji se rado upuštaju u političke rasprave i pitam se ZAR TO SVE NAMA TREBA, zar postajemo pomalo otkačeni kada su nam važne rekonstrukcije vlade, gdje se nalazi Sanader, što kaže, što kaže, što kaže Sanader? Vraća li se, ne vraća li se, hoće li možda tražiti politički azil u Austriji i tako izbjeći ruci pravde?
NEVJEROJATNA LAKOĆA LAGANJA
Radio sam i živio u Austriji, i tamo je politika važna, ali još je važniji rad, sposobnost stvaranja nove vrijednosti, sveopća obrazovanost, komunikacija, znanje stranih jezika, gledanje u oči, bez držanja fige u džepu i bezočnog laganja. Da li ste zamijetili da se naše osumnjičene lopine iskreno kaju za učinjena nedjela? Da je netko od njih izustio: nisam dobro radio, griješio sam, oštetio sam vas, molim za oprost... Jedna hrvatska spisateljica pisala je o KULTURI LAŽI, i mislim nažalost, da je u nas usavršena do himalajskih visina, da postoji nepodnošljiva lakoća laganja.
I onda, zamalo iznebuha dramatične snimke: policijski kombi u nekoliko navrata dolazi pred vrata vile bivšeg premijera od najmanje četiri etaže, svaka površine oko 200 četvorih metara, vlasnika nema, on je u istražnom zatvoru u Salzburgu, zvone neki ljudi na adresi u Kozarčevoj ulici u Zagrebu, tu su obično TV kamere, pojavljuje se namrgođena Mirjana Sanader, pa onda i kćer Bruna i kao šlag na kolač, odvjetnica Novak (usput, jeste li vi zapamtili koliko Sanader ima ukupno odvjetnika?) i gospođa odvjetnica žali se u kameru kako su domaćini kuće uznemireni, zamislite, kombiji dolaze u četiri navrata i odvoze vrijedne umjetnine - slike, skulpture, čak je odvezen i jedan tepih. Zamislite, četiri puta Mirjana i Bruna su uznemiravane, ovi koji rade svoj posao 16 sati, zamislite, pitaju i za kolekciju satova, pronalaze samo dva ručna sata, manje vrijednosti. Satovi, čuvena kolekcija, bar za sada, dobili noge, nema ih ni u garaži! I onda nam prenose iz Salzburga da je Sanader ozbiljno uznemiren ponašanjem policije, sudova, istražitelja, radnika koji mu ulaze u kuću, njegovu kuću, pošteno zarađenu kuću. Prva pomisao na izjavu advokatice Novak bila je: da je manje krao, da je manje kupovao vrijedne slike pretežno hrvatskih majstora, vjerojatno bi došljaci imali puno manje posla u zaplijeni vrednije imovine šjor Sanadera. Onda tres: TO JE MEDIJSKI LINČ...
ŠTO JE MEDIJSKI LINČ?
Dašto da je medijski linč, nas prosječnih gledatelja televizije koji moramo slušati i gledati ono o koferima punih novaca, crnom fondu HDZ-a, o tome kako se nekontrolirano trošio državni, zapravo narodni novac, novac tebe, mene, naših susjeda, ulice, grada... Okreneš drugi TV kanal, opet ista priča... A gospoda su uznemirena, a nezaposleni, bolesni, gladni, prezaduženi, u općoj neizvjesnosti, izgubljeni u alkoholu, drogi, kocki, velikim brzinama, oni su mirni i sretni...?
Ima profesija koju ne trpim, profesija je to odvjetnika. On (oni) obično znaju da brane LOPINU, krivca, ali sve trebaju učiniti da za pristojan honorar koji dobiju, često i unaprijed, uvjere nas kako su eto, Sanader, i drugi uhićeni kojima se više ni broja ne zna, umalo nevine žrtve. Ne kažem da osumnjičenike treba šikanirati, valja poštovati njihova ljudska prava, sudsku proceduru, oni su nevini sve do pravomoćne sudske presude, ali ipak ni u jednom trenu ne zaboraviti da su ta gospoda godinama iskorištavali svoj vlastiti, hrvatski narod, i drsko ga varali, pokušavajući to i najnovijim teatarskim predstavama. Eh, dragi glumci i glumice, predstava FINITA EST, ili smo bar u završnom činu.
OD ZAGREBA DO - VIROVITICE?
Čitam pažljivo novine, gledam te srcedrapajuće scene, umalo da mi ne kliznu krokodilske suze zbog sudbine hrvatskih lopina, manjih i većih pa i najvećih, no samo usput neki intervjuirani građanin nešto promrmljaju osuđujuće u kameru, žureći, tko zna kamo. Možda sam već stari, ofucani konj, vječito nezadovoljan, neki Don Kihot željan pravde koji uporno juriša na vjetrenjače, možda sam grbav ili se pravim grbav, ali, što sad imam kao kolumnist na sav taj kalambur dodavati, izmišljati toplu vodu, davati neke svoje komentare ili, ne daj Bože, podučavati nekoga kada mi svi sve najbolje znamo. Svatko svakoga kritizira i preklinje te proklinje pa mi već dođe da i ja počnem nekoga braniti. Recimo, HDZ! Pa na inicijativu vrha te stranke, u zadnju godinu i po uhićeno je više mutikaša nego u razdoblju 1991.- 2008. godina, započeto je mnoštvo sudskih procesa, neki su optuženi i završili u bajboku, nekima to slijedi. Istina, puno toga se zbiva u Zagrebu, na lokalnim razinama malo ili ništa. Dakle, treba neko vrijeme da se val diferencijacije spusti i do Osijeka, Rijeke, Varaždina, Virovitice...
Jer, pretvorba nije završena u virovitičkom kraju, priča sa štedno-kreditnom zadrugom nije završena, priče o zakupljenim lovištima i upisivanju u nepostojeće braniteljske postrojbe, nije završena - ima toga još što strpljivi Virovitičani ne usude se javno reći.
Kritizira se s pravom HDZ, velik broj «umočenih»u afere, pranje novca, zamračivanje tokova novca. Dojma sam da oporbu ipak kaska za tempom koji Jadranka Kosor spretno nameće, i ako stoji glasina da se izbori za Sabor planiraju tamo za siječanj, veljaču 2012. (što mislim da je nemoguće, jer, mandat Saboru se ne može tek tako produžiti), uzimajući u obzir tromost oporbe, nije za isključiti da će i pored stravičnih rezultata vlade (bolje, izostanka rezultata ekonomskog oporavka) ona dolepršati uz nekoliko salta mortala, do termina izbora, zamalo neokrznuta od strane svojih birača tj. može računati na svoju stalnu klijentelu, čak i uz neke dodatne glasove iz drugih stranaka.
OPORBA JOŠ BEZ PROGRAMA NADE
Vidim STRAHOVITU OPASNOST u činjenici da ova oporba nije u stanju nokautirati političkog suparnika, dapače, sa starim potrošenim likovima (Čačić, Jakovčić, Hrelja) nesposobna je ponuditi iole osmišljene PROGRAM NADE, tim više što sada neminovno na red pred sudom dolaze i drugi igrači (neki od ražalovanih ministara, ali i Bandić, neki ipak igrači SDP-a, pa i onaj meni nevjerojatno antipatični Čačić koji u pola glasa govori o rekonstrukciji vlade, ponavljajući pjesmu da je ona zakašnjela, a da i dalje prešućuje svoju AFERU ŽIVOTA (Mađarska).
Onog trenutka, kada su uz kuće Sanadera prebačene umjetnine, vrijedne oko milijun EURA, prvi puta počinjem razmišljati, kao jedan od do sada najžešćih kritičara vlade J. Kosor, da J. Kosor i represivni aparat znaju što rade. Zapljena umjetnina jest i POPULITIČKI POTEZ, ali je i dobar potez, a mislim da će takvih, sličnih poteza biti još. I ako Kosorica nastavi tako, proširi u osnovi revolucionarne mjere i one rezultiraju KONFISKACIJOM IMOVINE, ona će učiniti ono što Zoran Milanović i Čačić, i kompanija ne bi učinili ni u bunilu, ako dođu na vlast. Jer bi - ne svi - trebali poći od sebe, a ta inventura za razdoblje l99l-20l0., s na jednoj strani LEGALNIM PRIHODIMA, u sredini POREZNE BILANCE I PLAĆEN POREZ u tom razdoblju, te na TREĆOJ strani precizna IMOVINSKA KARTICA STANJE 2010., pokazala bi na raznim stranama malo manje i male Sanadere, što bi ih trebalo diskvalificirati iz izborne utrke. naravno, i Jacine utege, kao što su Kalmeta, Milinović pa i Šeks i Hebrang, te Bebić.
S tim da bi već danas za sve sumnjivce pa i nad onima koji danas važe kao časni poduzetnici, trebalo uspostaviti nadzor kretanja novca i imovine, jer nakon ovoga sa Sanaderom, bit će pokušaja, možda i brojnih, da se preostala isisana sredstva iz društva (države) prebace na konta u inozemstvu, kao i imovina. Kada se pronađu u nekoga tajkuna hrpe dijamanata, ogrlice i broševi od dijamanata, znat ćemo da se češlja ozbiljno. Jer, zna se, što veći imetak, to mora biti manji predmet vrijednosti (po obimu). I dolazi vrijeme ne da se manje kuka i nariče, kritizira i analizira, već je vrijeme predlaganja rješenja.
RJEŠENJA POSTOJE, ISKAŽIMO IH, PREDLOŽIMO...
Kada bi mene netko pitao, ja bih preventivno pročešljao svu imovinu i novac svih čelnih kandidata za nove dužnosti - od Sabora, do premijera, do - buduće ministrice vanjskih poslova, koja je, uzgred, po nekim medijima i prisustvu u studijima već tu dužnost preuzela (V. Pusić). Pročešljati bi trebalo i sve hrvatske kandidate za europski parlament, i to imovinu i novac zadnjih 20 godina. Jer, SRAMOTNO JE, da do danas nitko nije od većih hrvatskih tajkuna, završio na sudu zbog UTAJE POREZA, koji je PRVI KRIMEN po učestalosti u zemljama normalnog kapitalizma i normalne pravne države. Tko obavi takvo VELIKO POSPREMANJE, dohvati i najdeblje, nedodirljive gusane (primjerice i Todorićevo, pa Kerumovo carstvo, pa Mudrinića, pa Tedeshija, pa Vidoševića...) imat će birače iza sebe.Ma što god mislili o J. Kosor, pomišljam da bi upravo ona, iz raznoraznih razloga, uz odlučnu asistenciju predsjednika Josipovića s tim VELIKIM POSPREMANJEM, mogla nastaviti.
E, ali tu je jedna ozbiljna začkoljica - ako se sve ovo učini, tko će onda uopće financirati izborne kampanje pojedinih stranaka?
Vjerojatno, skromni sponzori, radnici, umirovljenici, svatko tko plaća članarinu nekoj organizaciji. To samo po sebi, iz neke promjene izbornog sustava, uz drugačiju ulogu (slobodnu) medija, uz nevladine udruge i organizacije, strane promatrače, moglo bi značiti da ulazimo u izbornu godinu s minimumom nade. Ponekad, ogorčen i ojađen, (nisam sigurno sam) pomišljam kako bi trebalo bojkotirati sve predstojeće izbore, od Sabora do Europskog parlamenta, ali onda trezvene glave zaključujem kako se treba još jednom udubiti u probleme, tražiti najsposobnije koji bi ih mogli početi rješavati. U tome je izuzetno važno znati da ne važi TKO JE JAMIO, JAMIO JE, ono što je narodu pokradeno tom narodu ima i biti vraćeno. Samo u tome ili prvenstveno i tome vidim način da steknemo jedni u druge povjerenje i uistinu izaberemo - najbolje, a to znači, stručne, poštene, vjerodostojne. One koji se sutra neće premetnuti u velike ili male Tuđmane, Sanadere, Mesiće, Čačiće, Jakovčiće, Frišćiće, Đakiće, Kirine, Barišiće, Polančece, Pupovce...
Od takvih je Hrvatska umorna, preumorna.
Njihovo vrijeme, za nadati se je, na izmaku je...