DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Ljubo R. Weiss: Boje višnje


  Aktualnosti           Ljubo Ruben Weiss           26.07.2013.         1688 pogleda
Ljubo R. Weiss: Boje  višnje

I za promjenu, kao odmor od političko-povijesnih tema, evo na poklon jedna moja ranije objavljena pjesma. Usput, VIŠNJE su mi najomiljenije voće! I ove sezone pretvorio sam se u višnju, toliko sam ih "smazao". Sve ih je manje na tržnici,  danas, u četvrtak, 25.07. 2013. nisam našao na pijacu nijednu višnju. Njihova sezona je prošla, već smo u sezoni bresaka, lubenica,dinja, krušaka...Osjeti se i na tržnici da smo se približili sredini ljeta, tržnica je bogata ponudom, ali kupaca baš i nije previše. Do prije nekoliko tjedana skupe paprike nađu se i za tri kune po kili, jabuke petrovače za pet kuna (njih također obožavam), osjeća se kako zrelost voća i povrća leprša iznad klupa,  sve je blizu, ali za neke i skupo i nedohvatno, jer ne živi se bolje, najviše muku svakodnevice osjećaju umirovljenici, nikom potrebni, kao da nikada nismo radili, privređivali.

I tada, s tom gorčinom, pomišljam na mlade, koji će možda dočekati mirovinu, i prebrojavati svaku kunu... baš svaku kunu...Ne, ne žalim  se, malo jamram, po židovski, ali sve sam  više dojma kako se pretvaramo u one Židove Galicije i Bukovine, pokrajina Austrougarske gdje je prije oko  200 godina vladalo siromaštvo, neviđeno siromaštvo...Suprotno predrasudama o uvijk bogatim židovima, valja čitati autobiografiju Golde Meir, rođene u Ukrajini, koja je preko USA, stigla u Palestinu, da bi u Izraelu postala premijerka te zemlje, jedna od prvih  žena među državama svijeta, na tako važnoj dužnosti,

I kada je pjesma  BOJE VIŠNJE bila "nalijepljena" i sprema na slanje Goranu,, budući da zamalo svakodnevno primam mailom tužne priče Židova (Jevreja) s prostora ex-Jugoslavije, koji su velikom većinom bezočno prevareni u procesima privatizacije, ne samo u Hrvatskoj, nisam mogao a da ne dodam kratko objašnjenje nastanka pjesme. A to objašnjenje nije samo literarno, sorry...Usput, prije  oko dva mjeseca pokrenuo sam i Net grupu SOCIJALNO, JASNO I HRABRO ŽIDOVSTVO. Grupa je poluzatvorenog tipa i svaki dan naš glas se sve dalje čuje. Da li se i uvažava, ovisi o radu svakog pojedinca u grupi, vidjet ćemo u budućnosti da li itko reagira na dramatične priče nasljednika Židova(Jevreja) ex-Jugoslavije! Stižu priče, životne priče iz Izraela,  iz Srbije, iz raznih dijelova svijeta, tako i jedna Nisima Konfortija koji opisuje kako mu je u Prištini, pred njegovim očima srušena kuća da bi se  gradile zgrade, podizali parkovi...Neki očekuju po pet-šest stanova, više lokala, zemljište... i  dio gubi nadu da će otreti ikada biti vraćeno... Toliko o našoj, židovskoj moći,  o  „vladarima svijeta"...

 Ljubo R. Weiss: BOJE VIŠNJE

Ugasite, molim, svjetla oko mene!

Želim vidjeti zvijezde, jasnije...
Blize i daleke, posebno one treperave...
I «mala kola»...
Ona voze u djetinjstvo kada su dozrijevale:
Jabuke petrovače, trešnje i višnje..
Da, višnje...
Ujahao sam u to slatko vrijeme
Koje je bilo i kiselo.
Na konju bijelome, iza mala kola
Kloparaju...
A oko mene u dvorištu konji teretni,
S grivama boje noći i hamovima od zlata...
U kolima korpe pune višanja
Sred dvorišta burad poredana -
Vrijeme sakupljanja višanja!
I ja, maleni - u jednoj od buradi,
Ispod mene višnje, kisele, već vriju...
Podaren mi je miris nad mirisima:
Nosim ga u nosnicama, cijeli život,
Taj miris višanja koje vriju...
I jedem te višnje dok se ne pretvorim -
U višnju!
Pitaju i otac i majka:
«Gdje je naš mali!?»
A mali podiže poklopac bureta,
Pomalja glavu, žmirka, nenavikao na svjetlo.
Oko usta tragovi višanja,
Crveni, ne crveni nego - boje višnje!
Prsti - boje višnje!
Noge i ruke - boje višnje!
Konji i kola - boje višnje!
Seljaci - boje višnje!
Otac i majka - boje višnje!

I nebo - boje višnje!

Samo su zvijezde, navečer,
Kada miriše pokošeno sijeno,
I cvat lipe nas grli,
Sjajno-bijele, daleke i treperave...

Ugasite, molim, svjetla oko mene!

Virovitica, 2.6. 2008.

(objavljeno u časopisu ZAVIČAJ, Matice hrvatske, u Virovitici, broj 23-24, proljeće-ljeto 2008.)

 Napomena koja nije tada objavljena, jer je napisana u srpnju 2013:  Odrastao sam u kući Weiss, roditelja, u malom mjestu blizu Virovitice, u Lukaču,  kući koja je pripadala obitelji djeda Adolfa Weissa, veletrgovcu, prije Drugog svjetskog rata. Bila je to, u poratno vrijeme,  kada sam ugledao svjetlo dana, najluksuznija kuća u mjestu, s vodovodom, strujom... Ručnom pumpom punio se bazen na tavanu kuće, zatim se voda slijevala cijevima do kuhinje, kupaonice...Prvi put posjed je otet obitelji Weiss kada su ustaše 1941. namjestili povjerenika koji je arijevski upravljao trgovinom i ostalim dijelom poduzeća. Jugoslavenske vlasti nacionalizirale su nakon 1945. cijeli posjed, ali kuću je otac, povratnik iz nacističkih logora, jedini preživjeli iz obitelji, dobio natrag! I u njoj je vlast nacionalizirala dvije prostorije koje je djed koristio za trgovinu. Sav ostali posjed (magazini, ured, čardaci, šupe ..) postao je dio Opće poljoprivredne zadruge, a veliko dvorište bilo nam je zajedničko. U to dvorište ulazili su seljaci s kolima i konjima, dovozeći iz okolice pšenicu, krumpir, voće, ljekovito bilje... sve što je zadruga otkupljivala.

Roditelji su se plašili za mene i brata kao djecu, da ne stradamo u toj gunguli i džumbusu u dvorištu, da nas kakav konj ne ritne, kola pregaze i slično. Eto, tako, u vrijeme otkupa višanja meni je bilo najsigurnije u buretu napunjenom dopola - višnjama!
Posjed nam devedesetih prošlog stoljeća, u postupku denacionalizacije u Hrvatskoj, nije vraćen, iako je otac imao papire čiste kao suza - u vrijeme nacionalizacije sva imovina glasila je na njegovo ime. Otac je umro 2007. a nekoliko godina ranije, imovina je na dražbi prodana, pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru, bud zašto, jednom hrvatskom branitelju, stolaru. Izgubio sam sve sudske procese, zajedno s ocem i mislim danas, ako postoji nesolidan dio sudstva,onda su to Trgovački sudovi odgovorni za nemoralnu privatizaciju i nečasnu denacionalizaciju. Iz Beča sam branitelju i obrtniku poručivao da ne ulazi u taj posjed jer će ga pratiti duhovi Weissovih, stradalih u logorima nacističke Njemačke. Nije me poslušao! Ocu su dodijeljene neke dionice, kao naknada, koje danas jedva da išta vrijede, a  obrtnik -branitelj je počeo uređivati posjed do kojeg se jeftino domogao, planirajući 4-5 lokala koje bi iznajmljivao. I nakon 6-7 mjeseci taj branitelj - obrtnik je stao, jer je - bankrotirao!
Čujem ovih dana da ipak radi, prodao je kuću Weissovih, nemam snage otići pogledati što je učinio s posjedom Weissovih, boli me duša. Zadnji put kada sam bio tamo, kuća je bila zapuštena, mahovina se hvatala na krovu, magazini dijelom razrušeni, dvorište je u međuvremenu asfaltirano...zadruge nema, doživjela je stečaj, konja s kolima nema, nitko ne dovozi ništa, pa ni višnje! On, obrtnik-branitelj, komšija iz Gundulićeve ulice ima sve što su imali Weissovi, ali nema duše i obraza te nema - BOJE VIŠNJE!
One su sada vaše i moje!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
29.7.2013. 6:57
Ovo mi više sliči na prozu nego liriku mada ima nekoliko lijepih stihova koje je pjesnik ``upropastio`` previše se baveći stvarima koje su za raspravu i sudstvo a ne ona fina vibra koja svako lirsko srce dira...Dakle...
...više lirike a manje politike...poz...
UooH
28.7.2013. 12:53
E Ljubo što sad cmizdriš za nečime što si i sam rekao da ti nije bilo žao kad ti je tito oduzeo, e sad pod stare dane došlo iz guzice u glavu trebao si cmizdriti prije 30, 40, 50 godina sad je kasno. Sad ti preostaje samo otići na kavicu u onaj kafić ispred Kauflanda.
stole123
26.7.2013. 22:41
ljubo dobar tekst, ali meni odgovaraju bolje neke druge višnje od vaših, (pozdrav)
freeman
26.7.2013. 18:55
otimačina je otimačina, bila ona 41. , 45. ili 91.


Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: