Jutro je, 8 i 30, sunce je već odavno izašlo. Gradskim bazenom odjekuje vriska razigrane djece. Gledam mališane koji se igraju u bazenu. Kada sam se približila shvatila sam da to nije samo igra, već trening škole plivanja. Dječaci i djevojčice su toliko posvećeni, da ne obraćaju pažnju ni na što drugo. Pozorno slušaju svog trenera i rade vježbe koje im on zadaje.
Sport je vrlo važan u daljnjem razvitku djeteta, kako fizički tako i mentalno. Nije bitno kojim se sportom dijete bavi, najvažnije je da se u nešto uključe. Pa tako grad Virovitica, Sportska zajednica grada Virovitice i Plivački klub Virovitica već devet godina za redom provode obuku ne plivača. Škola plivanja je besplatna, a financira je grad Virovitica. Svake godine kroz obuku prođe dvjestotinjak djece.
- Dvije godine za redom imamo potpore. Prvu godinu od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, dok nas ove godine podupire Središnji državni ured za sport s 80 posto. Tu spadaju troškovi trenera, rekvizita koje smo morali nabaviti kako bi djeca mogla trenirati, majice i diplome koje se dijele djeci koja otplivaju određene dionice – kaže Tihomir Majstorović, tajnik Sportske zajednice grada Virovitice.
Prije svega najbitnija je sigurnost djece. Osnovni cilj ove obuke je da se priviknu na bazen, oslobode plivačkog straha, te da nauče osnovne tehnike plivanja. Da bi sve prošlo kako treba i djeca naučila plivati, za to se brinu treneri plivačkog kluba Virovitica.
- To su sve profesori kineziologije, stručni ljudi, treneri u plivačkom klubu Virovitica. Meni su najbitniji komentari roditelja, djedova i baka koji na rad trenera do sada nisu imali nikakvih primjedbi. U prošloj grupi koja je završila u nedjelju, 9. srpnja od šezdesetak mališana, 40 njih je dobilo diplome plivač početnik i plivač – objašnjava Majstorović.
Kada su djeca vidjela fotoaparat zainteresirali su se i zanimalo ih je što se događa. Nisam se ni okrenula već je petero njih stajalo oko mene. Imali su potrebu da mi nešto kažu, nisam dugo čekala, odmah sam izvadila diktafon i snimila kako govore svoje dojmove o školi plivanja, trenerima i što su sve naučili.
Tea se prije škole plivanja bojala vode, sada je taj strah pobijedila. Dominik je naučio plivati na leđima, roniti, raditi zvijezdu u vodi.
„Dosta nam je lijepo, upoznala sam puno prijatelja, naučila sam svašta, imamo dobrog učitelja. Ići ću s roditeljima u Mađarsku i na more i učit ću druge plivati“, rekla je Gabrijela. „Jako je dobro, dobro mi ide, zabavljam se, naučila sam plivati. Treneri su dosta dobri, na početku me je bilo malo strah, sada više nije“, dodala je Ana. „Dobro mi je, naučila sam plivati na leđima, raditi zvijezdu u vodi, roniti. Nije me bilo strah vode, a mama mi je rekla ako naučimo moja seka i ja plivati da će nas upisati u plivački klub“, javila se Lucija.
Nakon što je trener djeci dao malu pauzu kako bi si popili i pojeli nešto, uspjela sam ga uloviti da mi kaže nekoliko riječi o djeci i njihovim sposobnostima.
- Treninzi se održavaju svakodnevno u jutarnjim i večernjim terminima. Ovo su djeca ne plivači, a naša zadaća je da ih naučimo plivati. Nisu sva djeca za plivanje, ali većina njih savlada tehniku, nekom treba više, nekom manje vremena. Djeca u dobi od 8 i 9 godina najlakše savladaju tehniku, dok mlađima treba malo duže vremena. Među ovom djecom ima potencijala, pa tako savjetujemo roditelje da djecu upišu u plivački klub kako bi nastavili trenirati i razvijati se kao plivači – kaže Vinko Oršulić, trener Plivačkog kluba Virovitica.
Nadam se kako će treća grupa za desetak dana uspješno položiti i postati pravi plivači, koji će nastupati za Plivački klub Viroviticu.
