Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Lavina tužbi zbog natječaja za EU fondove u poljoprivredi, Hrvatskoj prijeti šteta od 500 milijuna kuna!


  Poljoprivreda           net.hr           07.01.2019.         1119 pogleda
Lavina tužbi zbog natječaja za EU fondove u poljoprivredi, Hrvatskoj prijeti šteta od 500 milijuna kuna!

Kada je potkraj kolovoza 2018. Trgovački sud u Osijeku donio presudu u korist tvrtke osječkog “kralja žita”, Marka Pipunića, Salami Aurea d.o.o., prema kojoj bi Republika Hrvatska trebala toj tvrtki isplatiti impresivnih 38,5 milijuna kuna za nadoknadu štete, plus zatezne kamate i trošak parničnog postupka, daljnjih milijun i 200 tisuća kuna, ta je objava odjeknula u medijima kao Pipunićeva velika pobjeda protiv nepravedno poništenih odluka o dodjeli sredstva iz EU fondova na temelju prvog javno provedenog natječaja za tzv. mjeru 4, za ruralni razvoju u Hrvatskoj.

Naravno, radilo se o nepravomoćnoj presudi te je na presudu u ime Republike Hrvatske žalbu podnijelo Državno odvjetništvo i u ovom trenutku nitko, naravno, ne želi komentirati mogući ishod, odnosno, hoće li Pipunić doista primiti isplatu milijunske štete ili neće. No, daleko od očiju javnosti valja se cijela lavina vrlo sličnih tužbi – zbog istog natječaja tuži i druga Pipunićeva tvrtka, Copadio, a taj proces bi mogao biti uskoro okončan prvostupanjski – jer se radi o gotovo identičnom slučaju.

Tvrtka je dobila odluku o dodijeljenim sredstvima, a nakon toga – poništenje. Bila su to sredstva iz programa za ruralni razvoj, mjera 4.2.1., ali zakompliciralo se i u mjeri 4.1.1. Zbog odbijenica na tom natječaju nekoliko velikih i ozbiljnih poljoprivrednih proizvođača također je podnijelo tužbe i procesi su u različitim fazama trajanja. Oni, doduše, nisu dobili napismeno da su prošli, a onda kasnije da su odbijeni, poput Pipunića, ali činjenica jest da su njihovi projekti prošli sve provjere i zadovoljili natječajne kriterije, a potom su dobili odbijenice.

Tužbe potencijalno teške pola milijarde kuna

Poznati poljoprivredni proizvođač Zvonko Širjan, vlasnik tvrtke Širjan d.o.o. koja je u europskom vrhu po standardima u tovu junadi, poduzetnik je koji je konkurentan u svjetskim razmjerima (izvozi od Libanona do Australije i Brazila) potvrdio je za Net.hr da je i on podnio tužbu (prema nekih informacijama zapravo dvije), ali nije želio detaljnije govoriti o tijeku sudskih postupaka i očekivanom ishodu.

Mirko Ervačić, vlasnik Osatina grupe, trećeg najvećeg poljoprivrednog proizvođača u Hrvatskoj, u kratkom telefonskom razgovoru za Net.hr potvrđuje da on vodi tri tužbe zbog problema s natječajem za raspodjelu sredstava iz EU fondova za unapređenje poljoprivredne proizvodnje. I tako dalje. Neslužbeno doznajemo da se ukupno govori o desetak tužbi koje je podnijelo sedam poljoprivrednih tvrtki. No, iz Ministarstva poljoprivrede odgovaraju da su “u tijeku ukupno četiri parnična postupka protiv RH kojima se traži nadoknada štete vezano za prvi natječaj za mjeru 4 Programa ruralnog razvoja iz 2015. godine”.

Ako bi presuda samo po jednoj tužbi Marka Pipunića olakšala državni proračun za 40 milijuna kuna, može se ugrubo računati da bi trošak za sve presude, ako budu u korist tvrtki koje su se natjecale – okončane do kraja 2019., zajedno sa zateznim kamatama, mogao iznositi impozantnih 500 milijuna kuna. S obzirom na probleme hrvatskog pravosuđa teško je, naravno, očekivati pravomoćne presude do kraja 2019., a ako će procesi trajati još dulje, iznosi se naravno – penju. Valja tome dodati i troškove angažmana odvjetnika, jer Agencija za plaćanja u poljoprivredi, za sporove koristi i usluge odvjetničke kuće M&S Partners, i do sada je već potrošeno stotine tisuća kuna iz državne blagajne.

Tko je odgovoran?

Dakle, hipotetski, zbog neozbiljnog ili lošeg vođenja natječaja za sredstva iz EU fondova, hrvatskom državnom proračunu prijeti lavina vrlo ozbiljnih tužbi i mogući trošak od pola milijarde kuna. Pa kako je moguće da se zakotrljala cijela ta lavina? Tko je to pogriješio? Je li moguće da je posrijedi samo neznanje ili nemar ili nešto drugo?

Prvi natječaj za mjeru 4.2. (Potpora za preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda) Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju prema odluci tadašnjeg ministara Tihomira Jakovine objavila je 11. veljače 2015. godine. Natječaj je zaključen 15. travnja 2015. godine. Dana 25. rujna 2015. objavljena je Odluka o dodjeli sredstava za podmjeru 4.2. operacija 4.2.1. (Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima).

Ravnatelj Agencije u tom trenutku je Ante Pezo, a 10. ožujka 2016. v.d. ravnatelja postaje dotadašnji zamjenik Ivan Macanić. Da Agencija ima propisana kontrolna tijela jedino za ovaj natječaj formirano je posebno Povjerenstvo za nepravilnosti koje se sastalo 28. srpnja 2016., a 1. kolovoza 2016. Ivan Macanić potpisuje dvije izjave o poništenju obveze zbog tzv. umjetno stvorenih uvjeta za dva projekta Marka Pipunića iako se spominje navodno sumnjiv 21 slučaj. Dana 23. prosinca 2016. v.d. ravnatelj Macanić je potpisao sve odluke o odbijanju za ukupno 10 projekata od navodno sumnjivih 21.

Prijateljstvo Macanića i Tolušića

Iz iskaza svjedoka koji su uvaženi u sudskom postupku u kojem je Pipunić dobio nepravomoćnu presudu evidentno je da službenici, članovi Povjerenstva, ne uspijevaju opravdati zašto su neki odbijeni, a drugi nisu. Naime, za sve projekte koje su naknadno odbijali u prvom postupku su utvrdili za zadovoljavaju kriterije natječaja.

Zanimljivo je da se u pojedinim medijima nakon objave presude u korist poduzetnika Pipunića pokušavalo sve to nešto što se možda činilo pogrešno utovariti u vrijeme kada je Ministarstvo poljoprivrede kratko vodio Mostov ministar Darko Romić. No, forenzika neumoljivo pokazuje nešto drugo: osoba koja je potpisala sve konačne odluke korisnicima za prvi natječaj je Ivan Macanić, v.d. ravnatelj Agencije u razdoblju od 10. ožujka 2016. do 1. siječnja 2017., raniji zamjenik ravnatelja, a nakon toga i dalje zaposlenik Agencije. Ivan Macanić je danas voditelj službe za proizvodno vezane potpore u biljnoj proizvodnji.

U vrijeme kada su potpisane odluke zbog kojih se zakotrljala serija tužbi zbog kojih će proračun RH trpjeti moguće milijunske štete već je bio ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Ivan Macanić je također i direktno prijateljski povezan s ministrom Tolušićem, a Macanićeva sestra, Ana Marija Petin, bila je u dva četverogodišnja mandata predsjednica Skupštine Virovitičko-podravske županije, upravo u razdoblju dok je Tomislav Tolušić bio župan.

Nisu poštovani naputci Europske komisije

Kada se proanalizira presuda, na vidjelo izlaze nevjerojatne činjenice o tome kako su donosili odluke o otkazivanju, da, primjerice, Macanićevo Povjerenstvo uopće nije poštivalo naputke Europske komisije o tome kako treba tretirati “sumnjive” projekte. Citira se konkretan dokument Europske komisije u kojem stoji “da je potreban odmjeren i diferenciran pristup i da se sumnjive situacije trebaju provjeravati slučaj po slučaj.” Europska komisija upozorava da bi bilo prikladno pisanim putem unaprijed upozoriti korisnike na sumnje, a zatim bi trebalo “naknadno izvršiti ciljane kontrole na mjestu događaja s namjerom sprječavanja umjetno stvorenih uvjeta”.

Zanimljivo je da na sudu uopće nije svjedočio osnivač Povjerenstva, Ivan Macanić, da je predsjednik Povjerenstva, Mario Arnaut, svjedočio da ništa ne zna jer je u vrijeme donošenja odluka koje će dovesti do milijunskih tužbi bio na godišnjem odmoru, da je rad Povjerenstva vodio njegov zamjenik Davor Kostić, a ostali članovi Povjerenstva – koje je Macanić unikatno osnovao samo za ovu priliku – redom su priznali da nisu uspjeli dokazati nepravilnosti, ali su ipak donijeli odluku o poništenju. Jedna od zaposlenica Agencije, Željka Cimerman, svjedočila je kako su konzultirani i DORH i MUP i Porezna uprava, i nije bilo dokaza o nepravilnostima, ali svejedno je donesena odluka o otkazivanju.

Misterij o odabiru koji će projekt proći, a koji će Povjerenstvo eliminirati tako ostaje još uvijek nerasvijetljeno. Je li se radilo po eci-peci-pec metodi? Vjerojatno bi o tome mogao više govoriti onaj tko je potpisao odluke, Ivan Macanić, ali on je sada u dubini Agencije, bavi se “proizvodno vezanim potporama u biljnoj proizvodnji”. To je plaća, neto, oko 12 tisuća kuna. Hoće li itko odgovarati zbog ovakvog vođenja natječaja i mogućih isplata velikih tužbi iz državnog proračuna? Hoće li itko ikada pitati Macanića što se to zapravo zbivalo?

Tolušić: Zatekli smo 15 neriješenih natječaja

“Budući da su svi postupci pred sudovima još uvijek u tijeku, ne bismo željeli komentirati eventualne ishode tih postupaka. Na nadležnim institucijama je da preispitaju odgovornost odgovornih osoba”, odgovaraju na upit u Ministarstvu poljoprivrede. Svoj prijateljski odnos s Ivanom Macanićem i eventualnu detaljniju upućenost u čudne postupke Macanićevog povjerenstva, ministar Tolušić nije htio komentirati. Samo je naglasio da Macanić nakon v.d. vođenja Agencije, nije izabran na natječaju za ravnatelja.

Na pitanje kako ministar Tolušić komentira cijelu zavrzlamu s natječajem stigao je opis svih promjena koje su uslijedile nakon što je on preuzeo Ministarstvo: “Po dolasku u Ministarstvo poljoprivrede , u listopadu 2016. godine, ministar Tolušić zatekao je čak 15 različitih neriješenih natječaja – prijavljeni projekti nisu bili obrađeni, odluke o odobrenju projekata nisu bile izdane, investicije su bile na čekanju. Za taj prvi natječaj za mjeru 4 koji je završio još 2015. godine ugovori s korisnicima potpisani su tek dvije godine nakon natječaja.

Svi zatečeni natječaji morali su biti završeni po starim pravilima koja su kočila sve investicije u poljoprivredi (iskorištenost Programa ruralnog razvoja u 2016. bila je 7%, a danas, dvije godine poslije, je 30%). Nakon prvog natječaja za mjeru 4, Ministarstvo poljoprivrede i APPRRR izmijenili su kriterije odabira projekata za financiranje, kao i natječajne procedure, nastojeći u novim natječajima poboljšati sustav te minimizirati potencijalne negativne financijske učinke na proračun.”

No činjenice govore da Hrvatska i danas slabo napreduje s povlačenjem sredstava iz EU fondova za poljoprivredu. Konkretno, za mjeru 4 iz blagajne Europske unije izvuklo se, isplatilo svega 28 milijuna kuna. Ministar Tolušić voli baratati brojkom iz raspisanih natječaja, 2,2 milijarde kuna, no saborska zastupnica Mosta, Sonja Čikotić, upozorila je nedavno da je svega 19 korisnika do sada dobilo novac. A to je 28 milijuna kuna. A ako se ova lavina s tužbama nastavi, hrvatski proračun bi mogao stradati za 500 milijuna kuna. Žalostan nesrazmjer i pokazatelj tragičnog nesnalaženja s korištenjem sredstava iz EU fondova za poljoprivredu.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Poljoprivreda



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: