Bernardić: Restart koalicija će sama osvojiti stabilnu većinu
HZJZ: Potpise birača ponajprije prikupljati na otvorenome
Stožer ukinuo zabranu rada nedjeljom
Restart: Vlada je prespavala predsjedanje EU-om
DIP: Podatke za izbore birači mogu promijeniti do 24. lipnja
Polovina umirovljenika prima prosječno 1.420 kuna mirovine
Bernardić: Izdaja je nacionalnih interesa da nafta odlazi u mađarske rafinerije

  Zdravlje

Kuham, perem, peglam, čuvam unuke... Znam da ću pobijediti rak

  Marija Lovrenc/Večernji list           28.04.2014.         2669 pogleda
Kuham, perem, peglam, čuvam unuke... Znam da ću pobijediti rak

Marini N. (30) iz Virovitice lani je dijagnosticiran karcinom maternice.– Nakon dijagnoze danima nismo govorili o tumoru, raku. Bilo je "to" nešto što moram operirati, zbog čega nikada neću postati majka iako smo planirali dijete, novi stan, novi život – sjeća se Marina najtežeg trenutka u svom životu. Rak je postao stvaran nakon jednog posjeta rođacima.

– Svi su bili nježni, oprezni prema meni. A onda je njihova malena djevojčica stala ispred mene i suznih me očiju pitala: Teta, je l' ti imaš rak? Pa od toga nitko nije ozdravio! I tada me pogodilo, tada sam se suočila sa svime. Suze su same krenule, a ona me je zagrlila i plakala sa mnom.

Njena mama rekla je da nije u pravu, da je njihova susjeda kao mlada oboljela od raka i danas je sretna osamdesetogodišnjakinja koja joj dijeli orahe – priča Marina o trenu kada je odlučila djevojčici obećati da će i ona dočekati starost.

Operirana je u Rijeci, zračena, bila na kemoterapiji. Snagu joj je davao suprug, koji se ni dan ni noć nije odvajao od nje, kao i obitelj i prijatelji. Njima zahvaljuje na najljepšem poklonu koji su joj mogli donijeti tijekom jednog posjeta: tri sata smijeha, pričanja viceva i anegdota.

Bila je uz njih tog kolovoza samo Marina, a ne teški bolesnik. I kad je bolnički hodnik odjeknuo i njenim smijehom, Marina je znala da je pobijedila. Mlada virovitička profesorica kemije danas je zdrava osoba, vratila se na posao, a iskustvo koje ju je promijenilo, kaže, pomoglo joj je da shvati koje su uistinu važne stvari u životu. 

Osjećaj bespomoćnosti

U trenu kada ta strašna riječ "rak" uđe u tvoj život, oboljelom je još i lakše nego ostalima, otvoreno pričaju naši sugovornici. Oboljeli se bore. No isti križ, ako ne i teži, zbog osjećaja bespomoći, nose njihovi majke i očevi, djeca, supružnici, partneri, braća i sestre.

– Mi ih želimo zaštititi. Pogotovo majke djecu. Ali oni nam zapravo govore da ne žele biti zaštićeni. Oni žele komunicirati. Žele sudjelovati u bolesti i liječenju, biti uz mene i kad mama nije dobre volje i kada joj je teško. Oni sve razumiju – iz iskustva priča Danijela Štajner (35) iz Borove nedaleko od Virovitice.

Majci desetogodišnje Elle i devetogodišnje Sare na operaciji u Zagrebu, u tri godine otkako su joj dijagnosticirali karcinom, bit će odstranjena, preventivno, i druga dojka. Svi u obitelji sve znaju. No karcinom s kojim se bori nije smrtna osuda, kaže. To je i život pun osmijeha, druženja s drugim oboljelima, susreti, to je puno ljubavi koja daje snagu i nadu dok se bolest predaje. Za još jedan kvalitetan dan, pa još jedan, pa još jedan...

Danijela i Marina nisu same. Tisuće u Hrvatskoj razmišljaju isto. Ispovijesti žena oboljelih od karcinoma i članova njihovih obitelji sažete su u knjizi pod nazivom „Živjeti i voljeti nakon raka" koju autori ovih dana promoviraju u Slavoniji i Zagrebu.

Vesna Grizelj iz Virovitice. S rakom limfnih čvorova bori se već 14 mjeseci. Ni operacija zbog koje više nema jednu dojku, ni kemoterapije zbog kojih je izgubila kosu, a s perikom je ne prepoznaju ni prijatelji na ulici, ne dira je toliko kao postupak prvog liječnika.

– Krivo me liječio. Bez velikih objašnjenja odmah me je poslao na zračenje i dao mi tablete. Bila sam 37 dana u bolnici. Kući nisam mogla jer si to financijski nisam mogla priuštiti, a silno sam to željela. Putujem vlakom u Zagreb na liječenje jer nemamo automobil. Danas, kad se liječim kod drugog liječnika, znam da je prvi pogriješio.

Trebao me poslati na dodatne preglede, trebalo je zračiti i druge dijelove tijela. Sve mogu prihvatiti, samo ne period u kojem sam izgubila vrijeme i priliku da sve što danas nosim bude daleko iza mene – govori Vesna, koja ide na treću od šest kemoterapija.

Unatoč operaciji i 25 zračenja, rak je metastazirao ispod desne ruke, na vrat i kosti. Za pluća i jetra liječnici još nisu sigurni. Prima ciljane, pametne kemoterapije, a zahvaljujući novim lijekovima, nema nuspojava. Živi dan po dan, kaže, a obitelj zna da je borac i da ne želi suze ni sažaljenje.

– Moja pozitiva tu najviše radi. Uopće ne razmišljam o bolesti. Radim sve poslove, kuham, perem, peglam, čuvam unuke,  kvalitetno živim svoj život, baš kao i svatko drugi. Ja znam da ću pobijediti  – poručuje Vesna.

Cijeli članak na portalu Večernji.hr

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Zdravlje



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.