Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Kreativno pišanje


  Priča           Sanja Tkalčec           25.06.2019.         2170 pogleda
Kreativno pišanje

Dobro ste čuli. Nije kreativno pisanje, nego pišanje (nije tipfeler). Fiziološka potreba prilikom koje muškarci stoje, a žene sjede ili čuče, ako su u prirodi.

Baš o tom čučanju je ovdje riječ. Ovako, krenula sam na put sa dva muškića. Put je bio poduži i naravno da nas je sve stisnulo. Prijedlog je bio da se zaustavimo u prvim kukuruzima. ON, tako ću zvati vozaća, pošto sam svečano obećala da ga neću imenovati, zaustavi se na prvoj livadi.

- Halo dečki, pa to je livada! Lako je vama, a ja?

- Pa, budi kreativna, smisli nešto. Eno, imaš tamo neki žbun, kaže mi ON.

- Koji? Ono? Ti to nazivaš žbunom? Pa to jedva da ima deset centimetara visine?! I sad kad bolje pogledam, pa to ti je ambrozija. Gle, vi stanite i pišajte, ja odoh dalje.

Pogledam lijevo, pogledam desno, naprijed, nazad, gore dole..čistina. Ok, tamo negdje u daljini se nazire nešto gdje bih mogla obaviti pi-pi. Prošetat ću se do tamo, a oni nek čekaju. Jest da im se žuri, ali namjerili su se na tvrd orah. Frknuh nosom, i uputim se na odredište, polako sa noge na nogu. Po mojoj slobodnoj procjeni, prevalila sam kilometar i pol tamo i isto toliko nazad, dakle u oba pravca četiri kilometra. Očekivala sam da su dečki obavili što su trebali, da nervozno stoje kraj auta i da će me dočekati rafalna paljba. Ali, ne.. Oni i dalje stoje u stavu mirno i dalje „ žubore“. Kulturna kakva jesam, sakrila sam se iza one ambrozije i čekala da završe. Sudeći prema gestikulaciji, vodila se žestoka polemika. Napokom su završili pa smo mogli krenuti dalje.

Po povratku sa puta smo navratili u jedan od kafića, Cug. Svi znate kavi su zidovi između Wc-a, to vam ne moram objašnjavati. Uglavnom, naručili smo pivo. Kako to biva nakon nekog vremena, mora se.. Shvatim da je u susjednom odjeljku ON.

- O, opet ti?

- Aha, morao sam.

- Baš sad? Nisi baš bio korektan znaš? Danas na onoj livadi.

- Gle, jesi obavila? Jesi. Nego, onaj tvoj nastavak priče, volio bih da ga napišeš. Znaš o onoj nevinosti.

- Ajme, pa jesam. I poslala ti. Pa jel nisi pročitao?

- Jesam, ali nije to to. Znaš moraš pustiti mašti na volju i biti kreativna. Uživiti se u pisanje. Što te briga što će tko misliti. Mašta može svašta.

-Slušam ga, ma nema taj pojma. koja mašta? Pa ljudi vole istinite priće, pomislim u sebi.

Nekoliko mjeseci nakon toga, ON je izdao knjigu. Imao čak i promociju.Knjiga je bila čitana i prodavana, uvrštena u lektiru i nagrađivana. Bio je pozvan i u Rusuju gdje je zaradio vreće novca. A ja? Piskaram i dalje istinite priče koje nitko ne čita.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: