Mogao je Ivo Sanader i dandanas biti počasnim predsjednikom HDZ-a. Mogao se HDZ propeti na zadnje noge kada je USKOK pokrenuo istrage protiv njegovih čelnih ljudi. Mogla je stranka osujetiti istragu protiv sebe same. Mogao je HDZ zaštititi sebe, pa žrtvovati i pregovore s EU i europsku budućnost Hrvatske - ta ne bi mu bilo prvi put. Mogao je i danas ratovati sa Slovencima. Mogao je popustiti crkvi i povući Zakon o suzbijanju diskriminacije. Sve je to HDZ mogao - ali nije. Čijom zaslugom? Jedne žene, uvjerene HDZ-ovke - Jadranke Kosor. Vrijeme je da se to otvoreno kaže, ma kakvo mišljenje tko imao o ostatku njezine političke karijere.
A mogao je i Karamarkov HDZ odavna priznati krivnju i postići nagodbu s USKOK-om. Mogao je Karamarkov HDZ zadržati vodstvo u europskoj politici, pa nastaviti i proširiti protukorupcijski val koji je u stranci pokrenula Jadranka Kosor. Mogao je Karamarkov HDZ sačuvati i produbiti dobru međustranačku atmosferu koju su u Savezu za Europu njegovale Jadranka Kosor i Vesna Pusić.
Mogao je Karamarkov HDZ pomoći Hrvatskoj dovršavajući vlastiti prijelaz iz autoritarne u demokratsku stranku, koju je započeo Sanader a gotovo dovršila Kosor. Mogao je, ali nije. Od stranke koja je, za dobro cijele zemlje, utamničila vlastitog premijera i napokon završila pregovore s EU, Karamarko HDZ vraća natrag u partiju policajaca i tajnih agenata, monolit straha i komitetske »konstruktivne kritike«. A najveće podlosti, logično, čekaju onu koja utjelovljuje mogućnost drugačijeg HDZ-a - Jadranku Kosor.
Dakako da Kosor nije pozitivna slika ovdašnje politike. No paradoksalna jest, i utoliko možda i tragična. Jadranka Kosor žrtva je vlastitoga političkog odabira.
U nedavnome intervjuu Večernjem listu taj je paradoks i nehotice sažela: »Radila sam i na ostvarivanju Tuđmanova cilja, a to je ulazak Hrvatske u EU«. Ulazak Hrvatske u EU naprosto nije bio Tuđmanov cilj - na sreću svih nas, Jadranka Kosor to kao nije shvatila. Ponesena osobnim pozivom predsjednika države u politiku, 1995. učlanila se u HDZ, premda je pitanje je li joj ondje ikada bilo mjesto. Desetljeće i pol kompromitirala se u sjeni dvojice dominantnih vođa, ponavljajući njihove desničarske besmislice. No kada je sama zauzela njihovo mjesto, u kratkome je vremenu bolje od obojice obavila ono što sami niti su znali, niti htjeli.
Lako je danas omalovažavati Jadranku Kosor: moć više nema, a i kao premijerka bila je oktroirana. Ali to je manje važan dio istine. Sada je naime jasno da je HDZ vodila u jedinome razumnom smjeru, prema pristojnome, uravnoteženom, korupciji suprotstavljenom europskome desnom centru - premda to vjerojatno nije bio lakši put. Zato je danas vlastita stranka i mrzi, zato joj tako prostački podmeće. Za Kosor se zato treba zauzeti - jer dakako da je dobro biti pristojan prema političkim suparnicima, dakako da je dobro poštovati sporazume i ratificirati ugovor Tuđman-Izetbegović, dakako da je dobro biti europski političar. Naprosto, Karamarko je jedna, Kosor druga politika.