Za razliku od našeg mladog uglednog znanstvenika dr. Tomislava Domazeta-Loše koji svoja znanstvena zapažanja bilježi u laboratoriju, gdje obično promatra ponašanje molekula, moja novinarska zapažanja mahom su vezana za neke izvanredne prilike gdje u raznim situacijama promatram ponašanje ljudi, zato ponekad ni sam ne znam što da poslije vlastitog iskustva mislim.
Prošli vikend proveo sam tako na tavanu zgrade u kojoj živom, čisteći snijeg koji je snažna orkanska bura upuhala između crjepova, prekrivši cijelo potkrovlje sa dobrih 20 cm bijelog pokrivača (da nisam doživio ne bih vjerovao). Uglavnom, situacija je bila takva da smo svi stanari sa najgornjeg kata proglasili stanje elementarne nepogode i bacili se na radnu akciju. Pomoć s nižih katova stigla je samo iz dva stana, što je za naše hrvatske standarde jako dobar odaziv obzirom da smo dolaskom demokracije u naše podneblje više orijentirani prema Europskoj uniji, a manje na suradnju sa vlastitim susjedima.
No, iako sam prepun razumijevanja da svatko bira svoj vlastiti put, meni se, da budem iskren, takva proeuropska politika nimalo ne sviđa. Ali, priznajem, možda sam malo presubjektivan, sudeći po tome da sam ovaj generalni zaključak donio na temperaturi od minus deset stupnjeva, kada pogled na život izgleda sasvim drugačije nego u normalnim uvjetima. Mislim da ću biti daleko objektivniji na proljeće kada nam prijete poplave sa zemlje. Tada se sva ova zimska nervoza sa četvrtog kata redovito spušta u prizemlje dok kod nas u višim slojevima atmosfere vlada potpuni mir.
I tako je to u našoj zgradi iz godine u godinu. Jedni pate kada se ledi, drugi pate kada se topi; generalno, najviše patimo onda kada ostanemo sami u svojoj muci. A svemu je uzrok ta nesretna ciklona koja muti nebo iznad naših krajeva. Ljudi ipak nisu mravi pa da se u svim prilikama znaju organizirat kao ljudi i tako jedan drugome pomognu, nego svatko, uglavnom, gleda samo svoj interes.
Uostalom, nisu ni mravi tako savršeni kao što se priča, i oni znaju zabušavat kad su sigurni da ih nitko ne kontrolira. Evo baš jutros o tome čitam na Internetu. "Portal Svijesti" donosi jedan zanimljivi članak pod naslovom: "Jesmo li započeli novi stupanj evolucije?" Članak je inače posvećen ljudskoj evoluciji, ali se u njemu spominju i mravi.
"Kada odvojimo Kraljicu mrava iz njene kolonije, izgradnja te kolonije i dalje traje jednakim intenzitetom i po određenom planu. S druge strane, ako je kraljica ubijena, sav rad u koloniji prestaje. Niti jedan mrav ne zna što treba činiti. Očigledno, Kraljica šalje naredbe mravima preko grupne svijesti i ona može biti daleko od kolonije, dok god je živa, da bi stvari funkcionirale."
Čudna je ta priroda. Zar ne?
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana
