„Ona vam se srce i duša ove škole, a sva sreća da postoji, ne moramo je izmišljati. Vjerujte, svijet je nema, a mi imamo„ - opisuju tako vedru, spretnu i nasmijanu „tetu Štefi", Šteficu Hlavaček, kuharicu u Osnovnoj školi Mikleuš nedaleko od Slatine kolege i učenici koji uživaju u delicijama što ih svakodnevno priprema. Glas se o kuharici dobra srca pronio i do Virovitice, pa je Večernji list tetu Štefi posjetio i uz nagovor ravnatelja Dragutina Kraljika. On ističe kako ga svakog jutra u sedam, kada dolazi na posao, dočeka jaka kava s malo šećera, baš kakvu voli. - Nas je 28 u kolektivu i za svakoga kuha posebnu kavu. Zna kakvu tko voli. A kad su posebne prilike, uz redovna 130 obroka za đake, naša Štefica kuha i posebna jela, juhe, nekoliko vrsta mesa i priloge, te kolače, od kojih su svima najdraži štrudli. Ne bismo je dali za stotinu sličnih - hvali ravnatelj kuharicu koja oduševljava i stare i mlade.
Ma nije to ništa, kad ja volim kuhati - skromno poručuje nasmijana Štefica Hlavaček (42) perući tanjure što su ostali sa malog odmora, kada je đacima poslužila grah. Oko 150 tanjura uskoro će ponovno biti puni za drugog odmora, kada dolaze novi đaci. A neki će doći i na repete. - Za one koji ne vole grah, namazala sam kruh sa maslacem i margarinom, mliječnim namazom i paštetom. Ima onih koji jedu i jedno i drugo. Uvijek velim, kod mene neće nitko ostati gladan, neka samo dolaze, hrane, Bogu hvala ima. Cijela je škola takva, sve za djecu. Prošli tjedan dobili su brašno na tomboli i poklonili mi ga, vele, neka je za kolače. Što ću onda nego im ih ispeći - priča Štefica, mijeseći tijesto za buhtle i krofne, prepričavajući zgode koje čuva kao drage uspomene. Teta Štefi je tu i kad treba zaliječiti zub, a pomogne domaći čaj, naporna je sjednica lakša kad ima svježih voćnih kolača, a siromašnijim đacima prišapne da u salveti bratu i sestri kući ponesu jogurt, jabuku ili tek ispečenu lepinju. Zvoni, a u kuhinju dolaze nastavnici, domar, čistačice... Svi bi nešto toplo što se krčka u loncu tete Štefi. - Oduševljena sam domaćom hranom, ovo još nigdje nisam jela, da je ovako fino - hvali nastavnica matematike Ana Krstić Rukavina „obični" grah s kobasicom, odlazeći u zbornicu. U samo sat i pol teta Štefi uspjela je namazati desetke komada kruha, napuniti te oprati stotinjak tanjura, skuhati pet vrsta kava i razdijeliti tijesto. I to sve s pola snage. - Volim ovaj posao, ljude, volim djecu. Stoga mi ništa nije teško, a najveća su mi radost prazni tanjuri i molba za 'još' - zaključuje vedro Štefica, koja kao kuharica radi punih 18 godina.
Palačinke za Afrku, krofne za ljetovanje
Cijela je škola usredotočena na pomoć djeci, ističe ravnatelj Dragutin Kraljik, pokazujući na zahvalnicu UNICEF-a za pomoć djeci Afrike, a u kojoj je škola sudjelovala pečenjem i prodajom palačinki. Za svake veće akcije, proslave i obljetnice dio ispečenih kolača, poput krofni za maskenbal, nastavnici svoj dio radije prodaju nego pojedu i od tog novca đacima daju za ljetovanje, izlete i putovanja ili im pomognu u hrani i odjeći, kaže ravnatelj.
