Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Kazališna kritika Olge Vujović: Iza sedam mora, preko sedam gora


  Kazalište Virovitica           Olga Vujović           26.03.2019.         1209 pogleda
Kazališna kritika Olge Vujović: Iza sedam mora, preko sedam gora

Po definiciji, bajka je kratka književna forma u kojoj se zbiljsko i nadnaravno tako isprepliću da ne postoji istinska suprotnost između mogućeg i fantastičnog. Postoje autorske bajke, ali i one nastale usmenim pripovijedanjem pa ih se naziva narodnim, prema zemljopisnom nastanku ili prema sakupljaču (braća Grimm, na primjer).

Ponekad među bajkama iz različitih podneblja nalazimo iste motive, a u pravilu dobrota skida čaroliju. Koliko god je film popularizirao bajke, toliko ih je i banalizirao, pa se nerijetko sadržaj bajke poistovjećuje s filmskom verzijom, ma koliko ova odstupala od pisanog teksta. Bajke su često prilično okrutne, no djecu to ne zabrinjava suviše, pa se znaju razočarati zbog nepojedene Crvenkapice ili preživjele male sirene… Osim ovih općepoznatih fantastičnih zgoda, postoji obilje zaturenih i zanemarenih bajki, pa je itekako pohvalno kada netko posegne u književnu baštinu.

„Ako ne znamo od kuda dolazimo, teško ćemo prepoznati kamo idemo“ mogla bi biti formulacija takvih pothvata među koje bih ubrojila autorski projekt Sare Lustig i Gorana Vučka pod nazivom „Bajke…i još nešto“ premijerno postavljen (14.12.2018.) u Kazalištu Virovitica.

Ovo dvoje mladih glumaca odlučilo se, prema njihovim riječima, posegnuti među manje poznate hrvatskebajke, pa su ih pročitali 400, da bi se izbor sužavao na 10, 5 i napokon zastao na 3. Sara Lustig (1989.) i Goran Vučko (1990.) u ovom su slučaju napravili sve vidljivo i slušno: dramatizaciju, dramaturgiju, režiju, scenografiju, kostimografiju, scenski pokret i izbor glazbe, odglumili sve što je trebalo (Damir Gvojić,svjetlo; Mario Nađ,ton) i u Centru za kulturu „Sigmund Romberg“ u Belišću obilježili Međunarodni dan kazališta za djecu i mlade (20.3.2019.).

Prva se priča bavi osamljenim dječakom koji padne u zdenac i postane žaba. Djevojčici koja se pokraj zdenca igra zlatnom jabukom ova upadne u zdenac, žabac ju izvadi uz uvjet da ga vodi kući i…Osim što nije začarani kraljević i što ga ne mora poljubiti, priča nalikuje onoj iz zbirke braće Grimm, ali uz manje prisile , jer se djevojčica počinje sa žapcem svojevoljno družiti i prijateljstvom ga vrati u ljudski lik (mislim da je u originalu to ipak nasilnije).

Vučko je uz minimalne intervencija izvanredan kao žabac: zelena kapica , napuhnuti obrazi , zelene čarape i skakutanje dali su mu žablju vjerodostojnost. Posebno uz gadljivi pogled djevojčice! U drugoj priči princeza je poznata po svojoj ljepoti i jeziku, pa je kralj odluči udati za onoga tko je nadmaši u pričanju.

Tako njih dvoje klepeću i klepeću (ovdje je Lustig fantastična, jer za svaki i najmanji poticaj ima obilje priča, a to čini tako prirodno, da izaziva istinsko oduševljenje publike). Priča mi je nepoznata, ali ima izuzetno pametnu i nenametljivu poruku o skladu među ljudima bez obzira na društveni položaj (princeza ima crveni plašt, ovčar kratki kožuh- jednostavna i lako spoznatljiva karakterizacija).

Treća je priča o Pipeti koji traži sreću , usput pomaže ljudima i život mu prolazi…Pomalo filozofska u svojem promišljanju, ova je priča , usprkos sretnom kraju, prilično sumorna i usporena i mada vrlo domišljato prikazuje protok vremena (cijeli život) mogla bi se za nijansu dinamizirati.

Autorski projekti u pravilu se odlikuju entuzijazmom , pa niti ova „bajkovita“ predstave Sare Lustig i Gorana Vučka nije izuzetak: osim što su posegnuli u područje neistražene hrvatske nematerijalne baštine , oni su ovim bajkama udahnuli istinsku dušu i bilo bi doista lijepo i korisno kada bi se dalje nastavili baviti time , a vjerujem da bi to bilo izvedivo u sklopu njihovog matičnog virovitičkog kazališta

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište Virovitica



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: