Više od godinu dana, točnije šesnaest mjeseci birokrate u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u ladici čuvaju zapisnik označen brojem A 7347 Hrvatskog veterinarskog instituta s rezultatima laboratorijskih pretraga mišića, bubrega i jetara divljih svinja ulovljenih pod Papukom. Možda papiri ne bi «zaglavili» da pojedini uzorci divljači, registrirane pod brojem 1406, u vlasništvu Lovačkog društva Jelen iz Voćina nisu imali 2,692 mg kadmija, što je više od jedan miligrama nego što dozvoljava Pravilnik o toksinima, metalima, metaloidima te drugim teškim tvarima.
Tkivo, kako bi to lovci rekli «odstrijeljene» divljači, što je zapravo zamjena za riječ «ubijene», dostavljeno je Veterinarskom institutu 16. prosinca 2005. godine, a već deset dana kasnije obznanjeno je ladici kako su analize pozitivne. U međuvremenu, u novim nalazima, uz kadmij utvrđene su i do 50 posto veće količine olova, arsena i žive.
Toše nad Tošama
Povišena koncentracija teških metala, podsjetimo se, može biti uzrok nastanka
autoimunih oboljenja, pri čemu se stvaraju protutijela usmjerena protiv vlastitih
organa. Najčešći primjeri su različite vrste alergija, a u žena smetnje u funkciji
žutog tijela koje priprema sluznicu maternice za implantaciju oplođenog jajašca.
Trovanje teškim metalima može izazvati glavobolju, umor, probleme s koncentracijom.
Pretpostavlja se da teški metali također utječu na metabolizam cinka, pri čemu
izazivaju njegov manjak. Manjak cinka može izazvati smetnje u funkciji hipofize,
štitnjače, nadbubrežne žlijezde, jajnika i testisa. Teški metali talože se u
masnom tkivu, kao i jetri, bubrezima i mozgu…
Sve to, što svaki laik zna ili može pronaći u kućnoj biblioteci i na Internetu,
nije bilo dovoljno onima koji su znali (i znaju) da je meso divljači zatrovano
pa da povuku ručicu alarma.
U restoranima se i nakon te spoznaje nudilo (i nudi) obilje delicija od divljači
- Srneća ružica sa šampinjonima, Pašta od divljači, Jelenji gulaš, Odresci od
divlje svinje, Srneći medaljoni, a da o količinama srnećeg paprikaša na vatrogasnim
zabavama i stranačkim dernecima po mjesnim domovima ne govorimo. Tko građanima
može jamčiti da u svoj organizam, uz slasne zalogaje, nisu unijeli i povećane
količine teških metala?
Nitko, dakako! Jer, baš kao i u karlovačkom slučaju trovanja građana amonijakom,
ili čime već, koje je završio smrću, i ovdje se svi «prave Toše»! I ovdje, punih
16 mjeseci, nije bila ničija obveza izvijestiti mjerodavne institucije, lokalnu
vlast, lovačke udruge i na kraju krajeva građane da bi konzumacija mogla biti
opasna. Po nekoj logici i zdravoj pameti lovci bi morali biti obaviješteni o
nalazima. Oni šute, čekaju da reagira vlast, a lokalni dužnosnici tek, među
kojima je 90 posto lovaca, Toše su nad Tošama!
Umjesto onih koje dobro debelo plaćamo da brinu o našem zdravlju, učinili su
to novinari.
Ali, i nakon toga sve je obavijeno velom tajne.
Neke su analize napravljene, rezultati su objavljeni, u uzorcima zemlje, vode, kore drveta i životinjske hrane nisi pronađene veće količine teških metala od dozvoljenih. Kaka su onda dospjeli u jelene i svinje? Na to pitanje već dva mjeseca nemaju odgovora.
Pa, nije vrag da u Hrvatskoj nema učenih glava koji bi se time pozabavili!
Umjesto da oformi tim liječnika, toksikologa, veterinara i ostalih stručnjaka,
Ekološki stožer tek savjetuje građane da ne konzumira divljač, ali se ništa
ne poduzima da zabrani lov i promet takvim mesom. Ono malo hladnjača je prebukirano
jer lovačke udruge, na zahtjev veterinarske inspekcije moraju poslati uzorke
na analizu, a dok ne dođu rezultati, meso čeka. A što s onim udrugama koje nemaju
hladnjaču? Tko njih kontrolira? Samo je sedam lovačkih udruga pod nadzorom,
što s onima koja nisu? Zar se ne može dogoditi da i njihovi lovci ubiju bolesnu
životinju?
Da, nije na novinaru da se pita, već da traži odgovore, ali na ova pitanja nitko
ne odgovara pa mu drugo ništa nije ni preostalo.
Priopćenje? Ne, hvala!
Da u cijeloj toj priči nešto ne štima najbolje govori podatak da veterinarski inspektorat nema pravnih mogućnosti natjerati papučke stočare da na analizu daju uzorke mesa ovaca, koza i svinja kako bi se utvrdilo ima li i u njima teških metala. Nabavljeno je trideset zapisnika za besplatno uzorkovanje, ali ostali su prazni jer se stočari boje da bi to ugrozilo njihovu proizvodnju. Ne daju i nikome ništa! Dođe mi da sam kupim ovcu i odvezem je na testiranje. «Ne može», rekoše mi u Eko stožeru, «bilo bi nelegalno, s tim rezultatima ništa ne bi mogli učiniti».
I na kraju, dvije sjednice Eko stožera održane su iza zatvorenih vrata. Najavljena
je i sjednica u proširenom sastavu, s predstavnicima ministarstava. Ništa ne
skrivaju rekoše, ali će novinarima i ovaj put zatvoriti vrata i poslati priopćenje. Navodno, nema mjesta u maloj sali. Naslušali smo se već takvih priča.
Priopćenje? Ne hvala! Dijelio ih je i Ekološki stožer Karlovačke županije.
Glas Slavonije, Ni crno bi bijelo, 3. travnja 2007.
