Kamilo Kolb (1887.-1965.) - jedan od najvećih hrvatskih skladatelja crkvene glazbe dvadesetog stoljeća

Skladatelj orguljaš, zborovođa, glazbeni kritičar, publicist Kamilo Kolb rodio se u Okučanima 31. prosinca 1887, a veći dio života proveo u Virovitici gdje je umro 13. srpnja 1965. godine i tu sahranjen. Postao je svećenikom i mladu misu služio 1909. godine u Orahovici. Službovao je u Iloku, Našicama, Osijeku, a posljednjih godina života i u Virovitici.

U Franjevački red stupio 1902, u varaždinskom samostanu školovao se 1903–06, a na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu studirao do 1910, kad je zaređen za svećenika. Glazbu učio privatno u F. Dugana st. 1909–14, studirao solo-pjevanje u M. Hubada i kompoziciju u M. Ungera na Konzervatoriju u Ljubljani 1919–21. te do 1922. solo-pjevanje u M. Reizera i kompoziciju u Dugana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 1926. položio ispit za srednjoškolskoga učitelja pjevanja.

Duhovnik, orguljaš i zborovođa u franjevačkim samostanima na Trsatu 1911–14 (1914–18. vojni kapelan), Vukovaru 1919. i 1928–29, Zagrebu 1921–28, Virovitici 1929–32 (ondje i učitelj vjeronauka i pjevanja u gimnaziji te dirigent HPD »Rodoljub«, Hrvatskoga tamburaškoga društva »Mladost« i Crkvenoga pjevačkoga društva »Sv. Cecilija«), Iloku 1932–35 (ujedno gvardijan), Varaždinu 1935–39 (predavao i u Franjevačkom kolegiju sv. Antuna te ondje vodio zbor, tamburaški i limeni orkestar), Našicama 1939–41, Osijeku 1941–44 (predavao i glazbu te pjevanje u učiteljskoj školi i vodio njezin zbor, bio zborovođa društva »Zrinski« i HPD »Lipa«).

Godine. 1945. uhićen i presudom Vojnoga suda Komande grada Zagreba osuđen na šest godina zatvorske kazne, koju je služio u Staroj Gradiški. Potom službovao u franjevačkim samostanima u Karlovcu od 1950, Slavonskom Brodu od 1952, Požegi od 1957. i Virovitici od 1962. do kraja života.

Kao pjevač debitirao 1921. u Ljubljani u oratoriju Assumptio H. Sattnera i do 1944. nastupao na koncertima u nas i u Sloveniji izvodeći poglavito solo-dionice u oratorijima, kantatama, psalmima i crkvenim skladbama (J. S. Bach, G. F. Händel, A. Dvořak, F. Mendelssohn, B. Širola, Dugan, I. Zajc).

Njegov skladateljski opus obuhvaća 1455 skladba, od čega 1300 izvornih, pretežno crkvenih (samo 42 svjetovne skladbe) te 155 skladba na tuđe teme ili obradba narodnih melodija. U izvornom dijelu opusa prevladavaju one za vokalne sastave (562 mješovita, 134 muška i 40 ženskih zborova, 236 dvopjeva, 79 solo-popijevka i 73 pučke popijevke za glas uz pratnju orgulja).

Zborna se glazba kreće od skladba jednostavnoga glazbenoga ustroja namijenjenih pjevanju puka uz pratnju orgulja u crkvi preko složenijih, uglavnom a cappella, namijenjenih crkvenim zborovima u kojima uporaba alteracije i kromatike u homofonom i u polifonom slogu odaje njegov slobodniji pristup crkvenoj glazbi i stvara osebujan glazbeni prizvuk (Majci Božjoj Žalosnoj, Terra tremuit, Dar Bezgriješnoj), do skladba za profesionalne zborove namijenjenih isključivo koncertnomu izvođenju, u kojima dionica orgulja katkad prelazi okvire pratnje te se može izvoditi kao zasebna skladba (Neporočna si, Inimititias).

Među dvopjevima prevladavaju oni namijenjeni pučkomu pjevanju, a solo-popijevke osim virtuozne dionice glasa donose i složeniju, katkad vrlo zahtjevnu orguljsku pratnju (Memorare, Na rijekama babilonskim, O, Prečista). Za soliste, zbor i orgulje na tekstove Stanka Banića skladao je Oratorij sv. Josipa 1959. i Oratorij sv. Franje Asiškoga 1961 (prema sjećanju na njegov istoimeni izgubljeni oratorij za soliste, zbor i orkestar na tekst J. T. Harapina nastao 1943, kad je djelomično i izveden u Osijeku).

Skladao je 69 misa, većinom nakon 1950. Uglavnom su namijenjene za pučko izvođenje, a među onima modernijega skladateljskoga izraza su Staroslavenska misa na čast sv. Andrije Apostola za mješoviti zbor i orgulje iz 1913. te Staroslavenska misa iz 1928 (nagrada Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima u Zagrebu). Skladao je i 159 izvornih djela za različite instrumente i instrumentalne sastave: 70 za orgulje (tri Passacaglie, Preludij in D, Sedam riječi Kristovih na križu, Disonanca, Glazbeni moment, Larghetto in D), 25 za tamburaški orkestar, 27 za glasovir, devet za manji ili veći orkestar i 19 orkestralnih u obliku glasovirskoga izvatka te devet za različite komorne sastave (violina, violončelo i glasovir; tri violine; flauta i dvije violine; klarinet, rog i glasovir; klarinet i orgulje; violončelo i glasovir; oboa, rog, gudački orkestar i harmonij).

Tematsko im je ishodište u narodnim motivima (Slavonsko kolo, dva Slavonska plesa, Iz slavonske ravni, Fantazija na motiv »Sad moj dika«, Zagorska fantazija), melodijama poznatih crkvenih popijevka (u ciklusu za orgulje Božićne teme služi se popijevkama Djetešce nam se rodilo, Oj, Djetešce, Svim na zemlji, Danas je narogjeno, u skladbi Preludij i fuga in Es za orgulje osnovnu temu preuzima iz korizmene popijevke Prosti, moj Bože) te u koralnim napjevima (Varijacije na koral Narode moj Židovski, Coralna tema na motivu Dies irae, dies illa, obje za orgulje). Skladbe su mu tiskane u glazbenim prilozima časopisa Tamburica, Sv. Cecilija, Cerkveni glasbenik, Anđeo čuvar, Hrvatsko jedinstvo, Sklad, Hrvatski list, Glasnik sv. Josipa te u mnogobrojnim pjesmaricama, među kojima su Serafski zvuci, Hrvatska crkvena pjesmarica, Hrvatski crkveni kantual, Hrvatska crkvena pjesmarica Dječačkog sjemeništa, Mariji kraljici neba i zemlje, Pjevajte Gospodu pjesmu novu , Slavimo Boga, Najljepše Gospi, Služite Gospodinu u veselju.

Marija Riman i Petar Antun Kinderić objavili su opsežne tematske zbirke njegovih skladba: Ave Maria (1993), Marijanske melodije. Za muški zbor (1993), Duhovne popijevke o. Kamila Kolba (1995), Mješoviti zborovi Kamila Kolba (1996) i Instrumentalne skladbe o. Kamila Kolba (1998), sve tiskane u Rijeci.

Nekoliko skladba snimljeno mu je na CD Hrvatska duhovna glazba (Orfej, 2007) te na CD album Izbor iz djela. O. Kamilo Kolb ofm (Sveta glazba, 2000). Skladbe mu se odlikuju pjevnom i spontanom melodikom. Njegovao je bogatu zvučnost s posebnim smislom za tonsko slikanje i harmonijsko nijansiranje nadahnuto koristeći mogućnosti modulacija, alteracija i kromatike te raznolike akordičke sklopove i slobodnije veze među tonalitetima, polifonizaciju sloga postizao prožimanjem melodijske i harmonijske sastavnice. U nekim mu djelima disonanca postaje ravnopravnom konsonanci i u zajedništvu s primjenom sinkope ima istaknutu ulogu u ocrtavanju cjelokupnoga glazbenoga ugođaja. Njegovo glazbeno stvaralaštvo obilježeno je kasnoromantičkim stilom protkanim duhovnošću te odražava ideje cecilijanskoga pokreta, kojega je bio pristaša.

Među najvećim je hrvatskim skladateljima crkvene glazbe u dvadesetom stoljeću. Sastavio je glazbeni dio izdanja Serafski zvuci. Surađivaoje u Tamburici (1907–09), Sv. Ceciliji (1910–14, 1917–18, 1920–29, 1932, 1937), Narodnoj politici (1922), Virovitičkom hrvatskom glasniku (1930), Hrvatskoj obrani (1936) i Hrvatskom jedinstvu (1938–39).

Više o Kamili Kolbu možete pročitati u tekstu na mrežnim stranicama Hrvatskog biografskog leksikona koji nam je poslužio kao izvor ovog prikaza te u članku Nike Luburića objavljenom u povodu pedsete obljetnice smrti u časopisu za sakralnu glazbu i glasilu Instituta za crkvenu glazbu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Sveta Cecilija.  Članak fra Patra Antuna Kinderića napisan u povodu četrdesete obljetnice smrti i objavljen u u zborniku radova međunarodnog simpozija 725 godina franjevaca u Virovitici čuva digitalna zbirka i katalog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tamo čuvaju i članak Varaždinske dionice djela o.Fortunata Pintarića i o. Kamila Kolba Marije Riman i Petra Antuna Kinderića.

***

Virovitica se ovom velikanu odužila Festivalom klasične i sakralne glazbe „Kolbovi dani“ koji se od 2015. do 2019. godine održavao pod pokroviteljstvom Grada Virovitice i Virovitičko-podravske županije u organizaciji Franjevačkog samostana i Glazbene škole Jan Vlašimsky o čemu više možete pročitati ovdje. Godine 2018. u nakladi Franjevačkog samostana objavljen je strip album  “O. Kamilo Kolb” virovitičkog umjetnika Roke Idžojtića za koji je tekst napisao prof. Perica Mihaljević o čemu smo izvjestili ovdje.