Prva spoznaja da je sve povezano prilično me šokirala. Čak štoviše unijela paniku u mene. Na sasvim drugi način sam počela gledati na stvari i ljude oko sebe. Pogotovo na vlastite postupke. Takva misao mi se činila vrlo nevjerojatna! Kakav utjecaj mogu imati druge osobe na mene ako im to ne dopustim? No, tada još nemajući znanja činilo mi se da je moj život ipak u mojim rukama. I jest! No, kako? Kada vam se događaju loše a i dobre stvari, većina je do vas. Ovdje nećemo dodirivati ono na što ne možemo utjecati.
Kvantni skok u mom znanju dogodio se kada sam naišla na informaciju da je sve energija. Najprije sam morala osvijestiti sebi što je energija. Ne uzimajući baš kao nešto ozbiljno rodno stablo u kojem stoji da Nikola Tesla i ja vodimo porijeklo od dva brata. On od jednog ja od drugog. To saznanje nije imalo nekog velikog utjecaja na moj život. Njega svi svojataju. No navelo me da malo zavirim u njegov život i ono o čemu je on govorio.
Njegova rečenica u kojoj kaže da sve oko sebe krenemo promatrati kao energiju, frekvenciju i vibraciju potakla me da krenem istraživati u tom pravcu. Tek nakon nekoliko godina čitanja počelo mi je to sve imati smisla. Mnogi se mogu uplašiti takvih znanja jer saznati da nemaš onoliku kontrolu nad svojim životom koliko si bio uvjeren može biti prilično obeshrabrujuće. A tek spoznaja koliko u vama ima drugih ljudi koji vuku nevidljive konce nesvjesnog mogla bi vas doista baciti u očaj.
Ljudi danas imaju malo vremena da se posvete sami sebi. Da analiziraju svoje postupke, da imaju saznanja o životima svojih predaka i njihovoj ulozi u našem životu. U mladosti se najčešće udaljavamo i odmičemo od svojih roditelja uočavajući njihove slabosti. Zaklinjemo se da nećemo biti kao oni. No već kad zasnujemo obitelj i dobijemo djecu, nemajući vlastita iskustva, posežemo za onima koja su nam najbliža. A to su ona naših roditelja. Upravo smo izabrali partnere koji imaju ulogu osvijestiti nam i pokazati te sjenke naše duše koje su potisnute.
Često korimo našu djecu riječima kojima su korili nas. Ili pohvaljujemo. Preslikavamo njihov partnerski odnos na vlastiti. Doživljavajući krahove u braku nismo svjesni koliki dio našeg ponašanja otpada na ponašanja naših roditelja, možda malo drugačije upakirana nego u njihovo vrijeme. Navike partnera koje nas smetaju, navike su koje su nas negdje u našem djetinjstvu frustrirale. Majke koje su imale prezaposlene majke često postaju takve žene vlastitoj djeci ili njihova suprotnost. Lojalnost koju pokazujemo prema umrlim roditeljima često se ispoljava kroz življenje predrasuda ili stavova koje su oni zastupali.
Naš odnos prema radu, novcu, slobodnom vremenu, hobijima može se lako detektirati slušajući rečenice koje izgovaramo. Nema života bez motike, moraš raditi kao konj. Lako stečeni novac je nepošten. Novac kvari ljude. Ili, tko dijeli taj će uskoro prositi. Odnos davanja i primanja, odnos zasluge i kazne, odnos slabog vrednovanja sebe, žrtvovanje sebe za druge nikada vjerojatno ne biste povezali sa količinom novca koji imate u novčaniku. Propuštanje dobrih prilika jer se bojite da će vas veća količina novca iskvariti kao ljude. Novac ima veliku moć no on sam po sebi nije ni dobar ni loš. Vi ste oni koji mu tu moć dajete ili oduzimate. Rečenica iz Biblije koja kaže: "Tko ima dat' će mu se, tko nema oduzet' će mu se!"dugo me zbunjivala i činila mi se vrlo nepravednom. Dijete bratstva i jedinstva kojem su nas učili da je društvo važnije od pojedinca, da svi trebamo biti solidarni bez obzira na nečiji trud i rad, nije moglo razumjeti da onome tko nema treba još i oduzeti.
Sa stajališta energije, novac je također energija koja slobodno kruži i ulazi tamo gdje joj je dopušteno. Naše misli su energija određenih vibracija i frekvencija. Nešto što ima niske frekvencije ne može se uskladiti sa onim što ima visoke. U tom smislu bi bila istina da slično privlači slično i da svaka ptica svome jatu leti. Svaka negativna misao, negativna u smislu negacije nečega, usklađuje se sa sličnim mislima. Energija sama po sebi nema pol. Ona poprima, kao voda oblik, svojstva onoga kroz što prolazi. Zašto kažemo da su ljudi ogledala jedno drugome? Zato što nas privlače ljudi koji razmišljaju ili se slično ponašaju kao mi. Sviđaju nam se njihove dobre osobine a na one loše se bunimo. Ne pada nam uopće napamet da takve iste nosimo u sebi, možda malo modificirane.
Ako smatram da je moj muž škrt ili šparan, ne bih li najprije trebala preispitati sebe gdje sam ja ona koja ne daje, zadržava, skuplja ili gomila. Možda to ne radim sa novcem nego sa emocijama? Ako mislim da je moj partner agresivan, mogu li pronaći u sebi dio koji je agresivan? Možda sama prema sebi? Kada me netko sabotira, vidim li uopće kako sabotiram sama sebe? To najčešće radimo u partnerskim odnosima. Bojimo se primati jer negdje imamo ugraviran stav da nismo toga vrijedni. Dajemo bez zadrške, ma kakva god bila naša motivacija/obično da druge pridobijemo, da se umilimo, da budemo prihvaćeni - motor je strah od izolacije, odbacivanja, samoće koji smo možda nekad u ranoj dobi osjetili/. No naše slabo vrednovanje sebe daje poražavajuće rezultate.
Tko sebe ne vrednuje, drugi ga još manje. Tužimo se da nas ljudi ne razumiju. Kako to utječe na količinu novca koji zarađujemo? Ne usudimo se prihvatiti bolje ponude jer ne vjerujemo sebi. Ne vjerujemo u sebe. Mislimo da nismo sposobni. Prepuštamo drugima. Ublažavamo to ponašanje govoreći si kako smo dobrodušni, kako brinemo za druge kada im prepuštamo bolji zalogaj. Moja majka je uvijek posluživala sve i zadnja sjedala za stol. To sam naslijedila od nje. Prepuštam stolicu drugima ako ih nema dovoljno. Ostavljam zadnji zalogaj. Radim za druge ono što oni ne čine za mene (a ni za sebe). Povlačim se da drugi budu u pravu. Preuzimam krivicu i ako nije do mene.
Cijeli život slušam kako sam nesposobna zaraditi novce premda radim vrijedno, možda nekad i više od drugih. Moj rad se ne cijeni i ne vrednuje. Ni moje vrijeme. Zašto? Zato jer ga ne vrednujem sama. Oni koji imaju moć rado će mi uskratiti sve. Zato što se ne znam izboriti. Zato što prelazim preko svega. Zato što nisam zlopamtilo. Zato što zaboravljam nepravde. Zato što sama sebi stalno govorim NE! Susprežem se u svojim snovima, željama. Nikada sebi nisam na 1.mjestu.
Novac je energija koja teži strukturi, cilju, ostvarenju. Zašto da mi dolazi ako besciljno plutam morem zvanim život? Novac voli kreativne. Voli novu, dodanu vrijednost. Svrhu. Ako se svega odričem, zašto se on ne bi odrekao mene? Ne privlačim ga. Osjećam se neugodno kada mi je ugodno. Brzo ga se oslobađam, trošim jer zadržavanje bi značilo da sam s tim ok. Zadržavanje bi značilo da imam svoju vrijednost i da sam je svjesna. Da čvrsto držim uzde svog života. Da znam kuda idem. Da me ne određuju drugi niti njihovi postupci. Da sam dugo držala prst na tipci-delete/obriši/dok nije nestalo sve što me ograničavalo. Pretci, njihovi grijesi, propusti, dugovi, stavovi i lojalnost njima samo kako se ne bih osjećala samom i drugačijom. Da sam "ubila" dobru djevojčicu u sebi. Da sam konačno svoja i jedinstvena. I punog novčanika.