Na 14. Lutkokazu - međunarodnoj reviji lutkarstva Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku (20.-24.3.2024.) u Kazalištu Virovitica i virovitičkoj Glazbenoj školi „Jan Vlašimsky“ mogle su se vidjeti ispitne produkcije i profesionalne predstave kako za mališane tako i za odraslu publiku (čemu potonja, sudeći po slaboj posjeti, očito ne vjeruje!).
Zadržat ću se na predstavama o kojima se još nije pisalo, pa ću početi s predstavom „Bajka“ (ispitna produkcija 2. godine sveučilišnog prijediplomskog studija Gluma i lutkarstvo, mentor Selena Andrić) koju bih opisala kao „ekspresivno pričanje priča“ a odabrana je ruska narodna bajka „o bratu, caru, carevni, zetovima, čaroliji, jednoj kobili i jednoj lijepoj poruci“. Poput mnogih bajki i ovdje se radi o tri brata među kojima je onaj najmlađi „budalast i dobrodušan“, pa se čini da ga svi nastoje nasamariti, čak i kobila koja mu za protuuslugu daje svoje grbavo ždrijebe. Ali ždrijebe je privrženo i korisno … i mada se priča razlikuje od bajke „Konjić grbonjić“, duhovitim korištenjem vlastitog tijela dobila se sugestivna i zabavna kombinacija priče i izvedbe.
U predstavi „KokoSretno“ (ispitna produkcija 1. godine sveučilišnog prijediplomskog studija Gluma i lutkarstvo, mentor Hrvoje Seršić) radi se o čarobnom kokosu koji odvodi mladu Koko na putovanje kako bi stekla vještine koje će joj omogućiti da bude dobra vladarica (poglavica) na svojem malom otoku Motu. Jednostavne ručne lutke i paravan bili bi sasvim dovoljni za ovu pustolovinu prepunu raznih zbivanja, kada bi priča dramaturški bila osmišljenija, a izvedba kraća - ovako smo se mi mali od tri godine prilično brzo pogubili…
Predstava „Divljega zapada zov“ nastala je u suradnji AUK (mentor Hrvoje Seršić) i Gradskog kazališta „Zorin dom“, Karlovac i čini dio redovitog repertoara karlovačkog kazališta. Radi se o „tipičnoj“ kaubojskoj priči u kojoj se ganjaju razni „mračni“ tipovi, a Jan Kovačić, Mateja Tustanovski, Laura Kolesarić i Luka Selman su autori i izvođači. Sugestivnu scenografiju i ručne lutke izradila je Anamarija Šerbetar (posebno me se dojmio Šišmiš koji je usamljen - ruka s perima).
Giulio Settimo je karizmatična spodoba hrvatskog/talijanskog lutkarstva - duhovit i vješt, podjednako sklon eksperimentu i tradiciji, nastupio je u predstavi „Pulcinella Disaster Show“ (ZaTroCaRaMa APS) u kojoj je na parajeziku oživio jedan od najpoznatijih likova iz commedia dell'arte. Odjeven u bijelo s crnom maskom povijena nosa (takav se Settimo pojavio na poklonu), grbav i kreštavog glasa (pivetta), neprestance izaziva nevolje a svoje probleme rješava žestokim udarcima štapa. Bez obzira s kime se susreće (uglavnom sukobljava), Pulcinella neustrašivo srlja i jednako je nesklon Kinezima, zmaju, ženi, policajcu ili smrti. Ako se Settimo odluči napustiti „komociju“ kazališne zgrade, sigurna sam da će mu lutkarski paravan na ulici priskrbiti udoban život: on je rođeni histrion u najljepšem značenju tog zanimanja.
Na ovom prvom virovitičkom Lutkokazu vidjeli smo dobre i vrlo dobre predstave i ja slijedom viđenog strastveno želim, prije svega radi vlastitog zadovoljstva, da ovi mladi ljudi uskoro učine puč u hrvatskom lutkarstvu …