VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Politika

Izbori koji su prodrmali dvostranačje

  Kristina Olujić           12.11.2015.
Izbori koji su prodrmali dvostranačje

Čelnici MOST-a, stranke koja je nastala improvizacijom, odnosno okupljanjem širokog broja različitih političara u jedinstvenu platformu koja je vabila rušenjem dvostranačja, nastavili su koristiti improvizaciju i u post-izbornom djelovanju. Bacili su probni balon u obliku podjele moći između SDP-a i HDZ-a. To i jest jedino što su mogli učiniti jer ih je njihovih 19 mandata dovelo u lose-lose situaciju. Da su se svega par dana nakon izbora odlučili za HDZ ili SDP ispalo bi da su prevarili birače kojima su obećali, za što im je poslužio i performans s javnim bilježnikom, da se neće opredijeliti ni za jedne ni za druge. Da su odmah uvjetovali mandatara vlade, ispalo bi da im je ipak do konkretnih funkcija, da su nastavili inzistirati samo na poziciji nadglednika iz Sabora, ispalo bi da bježe od odgovornosti.

Koliko god MOST bio heterogena tvorevina, platforma a ne stranka i koliko god njihovi birači bili jednako tako heterogeni, sigurno u slučaju (većine) njihovih članova postoji jedna intimna datost koju su u kampanji pažljivo skrivali kada su odgovarali na novinarska „HDZ ili SDP?“ pitanja. Koliko god pomodno u zadnje vrijeme bilo ideološko neizjašnjavanje, sigurno svaka misleća osoba ispod te marketinške „Što je danas uopće lijevo/desno“ relativizacije jako dobro zna kojoj je stranci nešto bliža. Zna i kako razmišlja po pitanju izbjegličke krize, prava na abortus, uloge crkve u društvu, omjera privatnog i javnog u zdravstvu i ostalim sferama i drugog. Takav pojedinac može makar intuitivno odrediti za svaki vlastiti stav kako se on uklapa u trenutno stanje lijeve i desne misli u društvu. MOST-u je u kampanji bilo politički mudro fingirati neutralnost jer su tako privlačili nezadovoljne birače i jedne i druge velike stranke. Sada, nakon izbora i u trenutku u kojem se pretpostavlja da bi i SDP i HDZ zasigurno pristali udovoljiti ama baš svim nametnutim zahtjevima, njihovo opredjeljivanje za jednu od te dvije opcije značilo bi da je jezičac ipak ideološke naravi, da je on bio poznat od početka te da su u tom smislu zavarali birače.

U iščekivanju daljnjeg razvoja događaja nakon bacanja probnog balona, ovo se zaleđeno vrijeme može iskoristiti za analizu rezultata ovih izbora i postavljanje ključnog pitanja: jesu li oni donijeli nešto novo, možemo li biti (ne)zadovoljni? Koliko je dobar MOST kao samoprozvani korektiv koji je isplivao nakon parlamentarnih izbora i možemo li u budućnosti očekivati drukčije korektive i nove jurišnike na utvrdu dvostranačja?

Postizborno vrijeme u Hrvatskoj definitivno nudi dinamiku u kojoj je sve moguće, rijetko viđenu neizvijesnost i neke novine u ovdašnjoj političkoj svakodnevnici. Dvostranačje je, po prvi puta, ozbiljnije uzdrmano. Velik broj mandata jedne treće opcije daje nadu da će u nekim budućim preslagivanjima moći kriteriji biti viši te da će neki novi korektivi biti bliže utopijskoj skupini političara kojima su osobni kredibilitet i čvrsta programska osnova (koja je plod dugotrajnog rada, a ne na brzinu sklepane imitacije programa za potrebe kampanje) ispred osobnog interesa. Osobni je interes do sada figurirao kao glavni motiv za bavljenje politikom u slučaju većine, a nakon kampanje koja je nekako suptilno bila u znaku promišljanja drukčijih tipova političkog ponašanja, pojavio se zamišljeni okvir za treniranje strogoće koji ostaje trajna vrijednost. Ako ništa drugo više nitko ne može reći da nema smisla glasati za stranku koja nije SDP ili HDZ jer ovaj je MOST-ov kapital već sada pokazatelj da treća opcija može natjerati ostale da ovise o njima, a u budućnosti možda biti i (relativni) pobjednik nekih izbora. Trajno pada „argumentacija“ da je glasanje za „male“ bacanje glasova što je nerijetko odvlačilo pojedince koji su pronalazili odgovarajuće političke opcije od davanja povjerenja bilo kojoj stranci koja nije SDP ili HDZ.

Nakon izbornog uspjeha, na facebook stranici MOST-a osvanuo je status u kojem se ističe da su birači glasali ZA MOST a ne PROTIV drugih opcija, odnosno, da nije riječ o protestnim glasovima. Ova se platforma silno želi profilirati kao stvarni korektiv , a u visokom broju prikupljenih mandata njihovi čelnici žele vidjeti logiku, a ne slučaj. Već je u nazivu stranke („MOST nezavisnih lista“) i njezinoj hijerarhiji koja je daleko od klasičnog stranačkog ustrojstva vidljivo da je pametno prepoznat trenutak u kojem je bilo važno lukavo se nametnuti kao treći. MOST je u sebe bio spreman upiti sve, tako recimo nisu oni bili ti koji su odbili stranku Pametno nego je njihova čelnica odbila MOST. Naime, Marijana Puljak odustala je od priključivanja MOST-u jer je imala iznijansiranije kriterije. „Smatram da grupu kandidata na okupu ne može držati samo želja da se ruše SDP i HDZ. Mostu je to važnije od reformi, a nama je važnije čime ćemo ih rušiti. Nije nam cilj pošto-poto doći u Sabor i onda razmišljati kako ćemo dalje i što točno želimo“, rekla je.( http://www.jutarnji.hr/globusov-ekskluzivni-izvjestaj-iz-mosta-tko-je-covjek-iz-sjene-koji-je-osmislio-cijeli-projekt--sto-misle-o-karamarku-i-milanovicu-i-hoce-li-koalirati-s-hdz-om--sdp-om-ili---ni-s-kim-/1454498/). Osim što je MOST prepoznao trenutak i trenutak je prepoznao MOST. Naime, već duže vrijeme u općem raspoloženju glasača dominirala je želja da se ugrozi dvostranačje. Ta je želja prvo projicirana na ORaH, čim je ta stranka nastala i uvelike zbog načina na koji je nastala (atraktivnija je bila činjenica što je Mirela Holy napustila veliku stranku i osnovala malu nego njezin kasniji rad), zatim je ORaH odustao od slanja svog kandidata u žrvanj predsjedničkih izbora pa je projicirana na ŽIVI ZID koji je u tom trenutku jedini bio „na putu“ da bi u ključnoj fazi umjereniji (i ipak puno sadržajniji) MOST zamijenio ŽIVI ZID.

Uspjeh MOST-a više je plod sreće, tajminga i smisla za politiku, u onom negativnom smislu, nego što daje nadu da bi MOST mogao biti stvarni, sadržajni korektiv. No, MOST je očito ispao „pametniji“ od Pametnog i od ORaH-a jer ih je politički instinkt, pojačan logikom mase, odveo do odličnog rezultata, dok su i Pametno i ORaH odbili svaku ideju predizborne koalicije te su tvrdokorno ustrajali u vlastitim vizijama idealnog političkog ponašanja, ne shvaćajući da Hrvatska još ni približno nije sazrela te da politika zahtjeva i smisao za realnost. Ovi su izbori svakako korak dalje prema sazrijevanju biračkog tijela i političkih stranaka jer su pokazali da je moguće ugroziti pravilnu izmijenu velikih stranaka koje saborsku većinu dohvate čistim automatizmom. Zamišljeni trenutak u kojem bi Hrvatska definitivno sazrela bio bi onaj u kojem glasovi nisu plod revolta neposredno prije izbora nego kontinuiranog praćenja političkih stranaka, njihovih programa i ljudstva. Tada bi se od političara zahtjevalo da intenzivno i kroz duži vremenski period rade na konkretnim politikama. Stranke bi se predstavljale kontinuirano, a mediji bi bili platforma za analitičke članke o pojedinim politikama i svjetonazorima. U takvoj zbilji, kampanja kakvu poznajemo danas više ne bi bila moguća. Ona ne bi bila cirkusijada nego ozbiljno suprotstavljanje ideja. Predstavljala bi jedva primijetan nastavak sustavnog izlaganja građana kvalitetnom političkom sadržaju.

 

Komentari




Još iz kategorije Politika



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.