Ne uzimajući zaozbiljno ničija gledišta, a zanemarivši ono što su jedni i drugi
kardinalu umetnuli u usta, i ja sam o svemu pokušao zauzeti osobni stav. Ne
znam da li će se s mojim mišljenjem složiti prof. Jurčević
i admiral Domazet, ali, prema mojoj procjeni, lanišćanski govor
kardinala Bozanića čini mi se kao jedna veoma neoprezno sročena optužnica koja
bi se cijeloj rimo-katoličkoj Crkvi mogla vratiti kao bumerang, i napraviti
veliki nered u vlastitom dvorištu.
Možda griješim, ali evo po čemu ja to vidim:
Bozanićevu inicijativu za pokretanjem opsežnog sudskog procesa protiv komunista i njihove “mračne komunističke ideologije” za sada su svesrdno podržali neki hrvatski intelektualci i nekoliko političkih stranaka, ali, ako se cijela situacija otme kontroli i pređe granice Lijepe naše, za očekivati je da će se vrlo brzo formirati snažni obrambeni europski komunistički blok koji će svoju obranu zasnivati na kontraoptužbi, ustrajavajući na dokazima o nepravednoj raspodjeli povijesne krivnje koju je Crkva oprostila sebi i onima koji su uvijek bili uz nju, ali ne i drugima…I sad dolazimo do ključnog momenta glede moje teze o velikoj neopreznosti. Naime,ta kontra-optužnica mogla bi osvanuti upravo u vidu fotokopije kardinalova govora, pridržavajući se istog doslovno u svakom slovu, točki i zarezu, osim što bi se riječi – partija, komunisti, komunizam i komunistički, zamijenile riječima – Crkva, katolici, katolicizam i katolički. Ako malo bolje proučite govor vidjeti ćete da sve ima smisla.
Dogodili se tako nešto, desiti će se veliki obrat u cijelom sudskom procesu i katolički kler mogao bi, na vlastito zaprepaštenje, jednako tako skončati kolektivno na istoj optuženičkoj klupi na koju je posjeo komuniste, a rezultat cjelokupnog sudskog spora između njih i komunista završio bi prema svim procjenama, u najmanju ruku, neriješeno.
Za Crkvu koja je trenutno u debeloj prednosti nad dojučerašnjim oštrim (primarno političkim a manje ideološkim) suparnicima, takav ishod suđenja bio bi ravan porazu, jer, poslije toliko godina vodstva, pred licem povijesti biti izjednačen sa komunistima značilo bi da su ovi opet prešli preko Neretve…po drugi puta uspješno spašavajući sebe i svoje ranjenike.
Sve bi, međutim, bilo drugačije da Bozanić nije tako naivno postavio Crkvu
u ulogu tužioca, te da se dosjetio kako bi bilo pametnije da umjesto Crkve istu
optužnicu pokrene netko drugi (kao što je, recimo, neka udruga političkih stradalnika).
Crkva bi tada u potpunoj tajnosti iz pozadine mogla pomagati tužilaštvu, bez
bojazni da se optuženi spomenu i njenog imena. Ovako je sama sebe dovela u opasnu
situaciju da u eventualnom sudskom procesu bude na udaru komunističke protu-obrane.
A krene li ta boljševička kontra-optužba (nesumnjivo potpomognuta savezničkim
antifašistima, koji također imaju putra na glavi) crkvi se ne piše dobro, jer
u ovoj svojoj inicijativi Bozanić je javno postavio jasne kriterije po kojima
se trebaju vrednovati nečija djela i nedjela, i tu više nema mrdanja. Precizno
je naveo povijesne kote sa kojih se ne smije skretati, kao i pitanja koja se
ne smiju preskakati…u smislu: kakva im je bila ideologija i što se u ime toga
radilo; tko je išao pravo a tko je išao krivo; tko je skrenuo iz uvjerenja a
tko je skrenuo zato jer je izgubio pamet…itd., itd…Drugim riječima, sve ono
što spada u vrstu pitanja od kojih se i Kaptolu i Vatikanu počne štucat kada
im ih netko postavi.
Dakako, nije problem u štucanju. Danas se ionako mnogima štuca, ali nesumnjivo je da će optuženi komunisti igrati po sistemu – “ako padamo mi, padate i vi”, i sve to nastojati preokrenuti u svoju korist. A obzirom da je općepoznato kako je drug Lenjin (prema vlastitom priznanju) studirao metode Crkve i Inkvizicije prije nego je razradio boljševički sustav, komunistički odvjetnici vrlo lako bi mogli preuzeti kontrolu nad cijelim procesom. Već vidim cinične komunjare koji s lijeve strane sudnice svojim tužiteljima postavljaju unakrsna pitanja o heliocentričnom sustavu, te ih propitkuju o Ivici i Marici koji su spalili zločestu vješticu.
Zato bi, po meni, bilo puno mudrije da naša Crkva odustane od javnog progona dok je još vrijeme, te uspostavi s komunistima razumno primirje uz dogovor o međusobnom nenapadanju, a taj cijeli posao s pravnim i povijesnim sudovima neka ostavi našim povjesničarima i hrvatskom pravosuđu koji će to, bez imalo sumnje, obaviti temeljito i vrlo stručno.
Prije toga bi samo svakako bilo dobro završiti novi prijedlog zakona o rukovanju
koji treba uskladiti sa europskim zakonodavstvom…Tako da si kasnije svi zajedno
možemo čestitati a da se pri tome nitko od nas ne osjeća neugodno.