Premda Ivan Turudić, sudac Županijskog suda u Zagrebu, nije nepoznat hrvatskoj javnosti (osudio je Hrvoja Petrača za otmicu sina Vladimira Zagorca), izazvao je veliko iznenađenje, ali i odobravanje javnosti kada je tzv. estradnom dileru osim zatvorske kazne, dosudio i mjeru oduzimanja nelegalne novostečene imovine. Premda je ova presuda nepravomoćna, javnost je ipak pozdravila odluku suca, koji je preko presude proveo ono o čemu se u posljednje vrijeme glasno govori. Svojom posljednjom presudom izazvali ste veliko iznenađenje, ali i stekli golemu podršku običnih ljudi. Zanima nas - koliko je stečene imovine. Premda je ova presuda nepravomoćna, javnost je ipak pozdravila odluku suca, koji je preko presude proveo ono o čemu se u posljednje vrijeme glasno govori.
Svojom posljednjom presudom izazvali ste veliko iznenađenje, ali i stekli golemu podršku običnih ljudi. Zanima nas - koliko je puta do sada ovakva mjera oduzimanja nezakonito stečene imovine izricana kod nas?
- Moram napomenuti da je riječ o nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi. Mogu samo načelno reći da je svaka sudska presuda poruka, neposredno počiniteljima, ali i javnosti. U kaznenim predmetima, a posebice predmetima korupcije i organiziranog kriminala temeljna i najvažnija poruka je da se zločin ne smije isplatiti i da se nitko ne može okoristiti kaznenim djelom. Vrlo je mali broj presuda za prikrivanje protuzakonito dobivenog novca (pranje novca) u Republici Hrvatskoj.
Drugi "veliki" slučaj u kome ste sudili bio je onaj Hrvoju Petraču. Koliko smo mogli vidjeti, na tom je suđenju Petrač spomenuo famozne dragulje, oko kojih se ispleo cijeli slučaj Zagorec. Neki pravnici tvrde da kao sudac niste trebali dopustiti ovakvu digresiju, te da ste zasigurno s nekim bili u dogovoru, jer se nakon toga govorilo samo o draguljima, a manje o samom Petraču kome se sudilo?
- Činjenica da je spomenuta presuda prošla kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u dva navrata i da je oba puta potvrđena i postala pravomoćna, upućuje na to da sudsko vijeće nije pogriješilo kada je tijekom dokaznog postupka dopustilo sada osuđenom Hrvoju Petraču da govori i o famoznim draguljima. Naravno da ni s kim nisam bio u dogovoru i ne znam s kim bih to trebao biti, a mislim da nije točna teza da se više govorilo o draguljima, nego o samim okrivljenicima. Posve je legitiman stav obrane koja je htjela ustvrditi da je tada okrivljeni Hrvoje Petrač mogao od Vladimira Zagorca pribaviti novac na drugi način (prodajom navedenih dragulja), a ne otmicom njegovog sina. U konačnici, doduše, u tome nisu uspjeli.
U to vrijeme, posebice kad se vidjelo da ćete donijeti osuđujuću presudu, započela je hajka na Vas u jednom vrlo "specifičnom" mediju. Kako ste kao sudac doživjeli medijski pritisak na Vas i difamaciju preko novina?
- Naravno da mi nije bilo ugodno, radilo se o doista niskim, grubim diskvalifikacijama, vrijeđalo me se na osobnoj razini, prigovaralo se mome podrijetlu, a bitan doprinos u tim napadima dala je i jedna bivša državna dužnosnica. Nasuprot tome, bio je niz pozitivnih reakcija, kako velike većine medija, tako i običnih ljudi koji bi me znali zaustaviti na ulici i čestitati. Uza sve, kao najvažnija mi je bila podrška obitelji i prijatelja.
UDAR NA KRIMINAL
Kako komentirate ubojstvo Ive Pukanića i rezultate koje je do sada pokazala istraga njegovog ubojstva?
- Zgrožen sam činjenicom da se u srcu grada događaju takve stvari. Ništa u svezi s tim ne želim komentirati.
Što kao sudac mislite o najavljenim "antimafijaškim zakonima"? Što bi oni trebali sadržati i koliko se u kreiranju zakona uopće konzultira sudačka struka?
- Mislim da i sada postoji dobar pravni instrumentarij u navedenom području. Međutim, svaka inicijativa za doradu i poboljšanje je dobrodošla. Treba sadržavati upravo to što je najavljeno, vrlo je blizu donošenje usudim se reći najvažnijeg zakona, Zakona o kaznenom postupku, a užurbano se radi i na donošenju drugih zakona poput Zakona o policijskim ovlastima. Veliki budući korak koji bi trebalo napraviti je ili široka i bitna izmjena postojećeg Kaznenog zakona ili donošenje potpuno novog. Mislim da je ponajprije bitno na novi način urediti tzv. gospodarska kaznena djela, posebice odredbe o oduzimanju imovinske koristi stečene kaznenim djelom, a mislim da na posve novi način treba urediti kaznena djela iz područja zloporabe opojnih droga. Ono što veseli, vjerujem, svakog građanina Republike Hrvatske, jest gotovo opipljiva promjena atmosfere u društvu, a posebice može se reći plebiscitarna odlučnost u borbi protiv organiziranog kriminala. Bez te promjene atmosfere ni najbolji zakoni ne bi bili učinkoviti. Inače, suci sudjeluju u radnim grupama za izradu prijedloga zakona, pa sam i sam član radne grupe za izradu Zakona o kaznenom postupku.
Svjedoci smo učestalog nasilja sa smrtnim posljedicama među maloljetnicima? Zašto se to događa...?
- Otac sam dvoje tinejdžera i užasnut sam stvarima koje se događaju među mladeži. Strepim svaki vikend i ne liježem dok se djeca ne vrate kući. Odgovor na pitanje zašto se to događa je nemoguće dati u ovakvoj formi.
Trebaju li zakoni za maloljetne ubojice biti restriktivniji nego što su sada?
- Stvar je za diskusiju, možda, no mislim da strože kazne, same po sebi, bez široke i sveobuhvatne društvene akcije ne bi dovele do smanjenja takvih kaznenih djela.
NE SMRTNOJ KAZNI
Odvjetnik Veljko Miljević predložio je uvođenje smrtne kazne. Što kao sudac mislite o takvoj penalnoj mjeri?
- Ja sam uvjereni protivnik smrtne kazne. Kada kažem da se bojim mogućnosti sudske pogreške, da je ljudski život nepovrediv i da država nema pravo ubijati pa tako vršiti odmazdu i da je to povratak na staro, neću reći ništa novo. Republika Hrvatska nije smrtnu kaznu imala ni u vrijeme Domovinskog rata, kada je izvršena agresija na nju i kada su nad njenim stanovništvom činjeni brojni ratni zločini. Čini mi se posve neprimjerenim u današnje vrijeme uvoditi smrtnu kaznu.
Kada vam je bilo najteže suditi?
- Sudac sam postao osamostaljenjem Republike Hrvatske. Prije toga sam bio nezaposlen i nisam mogao dobiti posao na sudu u Virovitici, iako je bilo slobodno mjesto. Uopće se nisam bavio politikom i nije me zanimala, ali ipak nisam bio podoban tadašnjim komunističkim moćnicima koji me i sada znaju sresti na ulici u svome rodnom gradu i srdačno pozdraviti. Vrlo teško je bilo suditi početkom 90-ih godina, u vrijeme rata. Na mome sudu od jedanaest sudaca ostalo nas je troje, neki su stradali, a neki su otišli u neprijateljske formacije. Na sud su dolazile osobe u uniformi s oružjem i nije bilo nikakvih sudskih straža i kontrola. Meni je bilo donekle lakše jer sam i sam bio dragovoljac Domovinskog rata, no u svakom slučaju to nije bila normalna atmosfera. Teško je bilo suditi i 2000. godine kada je novi ministar pun revolucionarnog elana kao svoj doprinos jačanju države vladavine prava izjavio kako su svi suci korumpirani, a sljedeći korak mu je bio smanjenje plaća sucima. Nije lako suditi ni u sadašnje vrijeme, jer dio medija konstantno obmanjuje javnost tvrdnjama da su lijeni, nesposobni i korumpirani suci najveće društveno zlo i kočnica ulasku Hrvatske u europske integracije, i to bez ikakvog nijansiranja. Ne može se pobiti ni tvrdnja da među sucima ima osoba koje to ne zaslužuju biti, međutim, stvari se ne smiju generalizirati. Ipak, mislim da stvari idu nabolje i optimist sam u pogledu budućnosti.
SUCI SU NEOVISNI
Koliko kao sudac imate odriješene ruke u vođenju sudskog postupka i izricanju presude?
- Suci su potpuno slobodni i neovisni u donošenju sudskih odluka. To nije fraza, nego činjenica. No valja istaknuti da uz slobodu i neovisnost ide i odgovornost. Sudac je vezan zakonom i mora zakonito postupati. Zloporaba je neovisnosti i samostalnosti ako se u obrazloženju sudske presude iznose rasističke ili šovinističke tvrdnje, što se znalo dogoditi, doduše u malom broju slučajeva. Takvo postupanje upravo je suprotno zajamčenoj neovisnosti i samostalnosti jer smatram da nanosi štetu ugledu suda koji tako postupa. Reći ću vam jedan hipotetski primjer. Kada bi u Njemačkoj sudac u obrazloženju presude na bilo koji pa i neizravan način veličao fašizam ili nacizam, vrlo bi brzo zauvijek prestao biti sudac. Nikakva njihova sudačka udruga ne bi stala u njegovu obranu navodeći da sudac ne može odgovarati za mišljenje izraženo u sudskoj odluci. Upravo takvom argumentacijom branjen je jedan sudac kod nas koji je u obrazloženju sudske odluke u predmetu, mislim ratnog zločina, iznosio nebuloze o osmanlijsko-srpskoj petstogodišnjoj uroti protiv hrvatskog naroda...
Jeste li frustrirani kada vidite da ćete morati osloboditi počinitelja teškog kaznenog djela, samo zbog proceduralne pogreške u prethodoj istrazi? Koliko se takvi slučajevi često događaju i zašto?
- Takve se situacije događaju vrlo rijetko. Ne mogu se sjetiti ni jednog konkretnog slučaja iz svoje prakse, a naravno da bih bio frustriran jer ne bi bili zadovoljeni probici pravde. Isto tako, katastrofa je ako bi bio osuđen nevin nevin čovjek.
Odakle cure informacije - obično se policija, DORH i sudovi međusobno optužuju za to?
- Dat ću vam posredan odgovor na ovo pitanje. Nakon posljednjih kadrovskih promjena svjedoci smo da informacije više ne cure.