Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Putujem i pišem

ISTOČNOM SRBIJOM (3) Golubac - tamo gdje je Dunav najširi

  Goran Gazdek           21.07.2023.         9874 pogleda
ISTOČNOM SRBIJOM (3) Golubac -  tamo gdje je Dunav najširi

Dunav sam zavolio u kasnu jesen 1983. godine u Novom Sadu kada su izlasci iz kasarne Maršal Tito postali češći. Znao bih otići na kej, ili još bolje do Petrovaradina pa ga promatrati odozgo. Jednog dana u izlogu knjižare u središtu grada ugledah knjigu naslova Dunav, autora Pavla Pavličića koji će koju godinu kasnije postati jedan od mojih omiljenih domaćih pisaca. Bez razmišljanja potroših zadnji dinar vojničkog džeparca i vjerujte mi, svaka se para isplatila. Magija Dunava i život grada uz njegove obale opisana je u dvanaest poglavlja. Naslovljeni su mjesecima u godini jer Dunav nije isti u siječnju, svibnju, kolovozu ili listopadu, i majstor pera nam to savršeno dočarava. Pavličić ga je secirao do zadnje kapi i tko je god pročitao taj roman, putopis, autobiografiju, zapis ili memoarsku prozu (nije definirano kojem žanru djelo pripada) Dunav je sasvim sigurno trajno pohranio u svoje srce. O tome razmišljam dok nas turistički vlakić Golubačkim kejom prevozi do središta mjesta. Promiču riječni pejzaži, nešto su drugačiji od onih koje sam onda viđao u vojvođanskoj i srijemskoj ravnici ili upio iz literature majstora pera jer Dunav je, na cijelom toku dugom 2850 kilometara, ovdje najširi pa na trenutak pomisliš da si kraj nekog jadranskog zaljeva.

<<< ISTOČNOM SRBIJOM (1) Pastuh od milijun dolara, mamut od milijun godina, kafana Kod besmrtnih i ručak u zatvorskom restoranu

<<< ISTOČNOM SRBIJOM (2) Veliko Gradište - tamo gdje se Dunav srebrom zove

NA VRATIMA PRIRODNOG RAJA

Pripremajući se za ovo putovanje u svojoj hemeroteci pronađoh tekst Na vratima prirodnog raja iz zagrebačkog Vjesnika. Objavljen je početkom 1987. godine, a napisao ga je Dragoljub Žarković (1951.-2020.) tada novinar „Politike“, kasnije čuveni osnivač i dugogodišnji glavni urednik beogradskog tjednika "Vreme". U vrijeme kad sam izrezak arhivirao ništa nisam znao o autoru, sačuvao sam ga jer je članak sjajan, ogledni primjer kako na dvije kartice opisati destinaciju tako da ju čitatelj odmah poželi posjetiti, a da pri tome ni u čemu ne pretjeruješ. Evo dijela tog teksta: „Kad stignete u Golubac, stigli ste u predvorje prirodnog raja. Odatle počinje Đerdap – svjetski glasovit prirodni rezervat. Ekipa akcije Upoznaj domovinu savjetuje vam iz vlastitog iskustva da budete strpljivi i zastanete u Golubcu, dakle na vratima prirodnog čuda nezaobilaznog i u zemljopisnim udžbenicima. Tu na razdaljini od desetak kilometara, Dunav moćna rijeka, pokazuje svoja tri lica – najširi je, najuži i najdublji – a bukvalno s obale se talasa prema nebu Homoljsko gorje, čilim tkan od prelijepih pašnjaka i gustih šuma. Tko urani pa pođe uz obalu - Golupčani su hvatajući turistički zalet napravili uzduž Dunava šetalište dugačko pet kilometara – ugledat će mnogobrojne alase kako povlače mreže dok u pozadini, kao oštar zub iz Dunava – ovdje širokog poput mora viri stijena zvana Baba Kaj, na koju je po predanju, neki paša odvodio nevjerne mu ljube, da tu na vrhu tog zuba, iskaju nevjerstvo“.

Tu gdje je Dunav najširi, najdublji i gdje polako počinje da se sužava prema Đerdapskoj klisuri smještena je tvrđava Golubački grad, za mnoge najljepša na ovoj rijeci. Nalazi se na samom ulazu u Đerdapsku klisuru, ujedno i na ulazu u Nacionalni park Đerdap. Građena je lepezasto i sastoji se od tri dijela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada s citadelom. Ne zna se pouzdano tko ju je i kada sagradio, ali je sasvim sigurno predstavljala važnu srednjovjekovnu utvrdu podignutu na izuzetno strateškom mjestu jer se otuda mogao kontrolirati sav kopneni i vodeni put koji je povezivao istok i zapad. Geografski položaj privlačio je brojne osvajače, ali unatoč 120 opsada nikada nije bila osvojena vojnim putem. Strme i nepristupačne litice uz rijeku bile su joj prirodna zaštita, a ispred tvrđave bilo je pristanište s privezanim šajkama, spremne da je brane na vodi.

KAMENA VRATA ĐERDAPA

Stojimo na njezinim bedemima zagledani u širinu. S druge, lijeve strane obale, šest kilometara od točke s koje se divimo širini, rumunjski je gradić Coronini. O stijeni koju Žarković spominje u članku prije 36 godina, legendama oko naziva mjesta i fascinantnoj povijesti tvrđave pričao nam najiskusniji ovdašnji vodič, šef turističkog sektora Sreten Živković. „Prava tajna neosvojivosti bila je specifična arhitektura i raspored kula. Svaka od devet kula predstavlja je malo utvrđenje za sebe. Tokom opsade nije moglo biti napadnuti svih devet kula u istovremeno već pojedinačno, Ako bi bila osvojena jedna, do sljedeće se jedino moglo stići uskim bedemima, ali nema direktnog ulaza pa se morala planirati nova opsada“, objašnjava.

Postoje razne legende o nazivu tvrđave, ali nema konkretnih podataka. U korijenu imena je riječ golub, koje se ponavlja kao osnova i na srednjovjekovnim kartama gdje je ime tvrđave ispisano različitim jezicima: Galambas, Colombazo, Columbaz. Prema predanju, otomanski zapovjednik grada zaljubio se u mještanku Golubanu. Kad je odbila uči u njegov harem naredio je da se kazni tako što će je okovati za stijenu dok se ne pokaje.

Do prije sedam godina kroz tvrđavu je, od 1926. godine prolazila cesta, vrlo prometna Đerdapska magistrala. Bio je je to jedini spomenik kulture kroz koji se odvijao promet. Na svodovima tunela još uvijek se vide tragovi češanja kamiona i autobusa koji su se kroz njih jedva provlačili. „Da bi mogli proći uskim tunelima vozači su često bili prinuđeni ispuštati pritisak u gumama. Konačno je 2016. godine probijen novi tunel dužine 152 metara i na taj način je saobraćaj napokon izmješten izvan tvrđave, a nakon toga se pristupali rekonstrukciji“, govori Sreten.

<<< ISTOČNOM SRBIJOM (4) Pivnice bez piva, slasne plašinte i čuvena negotinska vina

<<< ISTOČNOM SRBIJOM (5) Kučevo: Magija na zlatnim izvorima

Tvrđava je obnovljena zahvaljujući Europskoj uniji, austrijskoj razvojnoj agenciji Ada i Republici Srbiji u što je uloženo preko 8 milijuna eura. Vrijedilo je! U četiri sezone posjetilo ju je oko 600 tisuća gostiju, a takav se trend nastavlja i ove godine. Uz tvrđavu je i pristanište kruzera. Prošle godine bilo ih 220 s 14 tisuća putnika. Ove godine manje kruzera, ali s većim brojem gostiju. Direktorica Golubačke tvrđave Iskra Maksimović ističe zadovoljstvo brojem posjetitelja i potrebu da se nađe balans jer je ovdje ipak riječ o spomeniku kulture o kojem treba brinuti i sačuvati. "Ne valja ni da budemo previše turistički orijentirani, a ni previše zaštitnički. Čitava naša prezentacija je pokušaj tog balans", kaže gospođa Maksimović i iznosi planove: "U dijelu kompleksa u toku je veliko arheološko iskopavanje koje pokazuje značajne nalaze. Formirat ćemo arheološki park koji planiramo otvoriti na jesen". Više o Golubačkoj tvrđavi, izložbama, stalnom postavu i cijenama ulaznica možete pročitati na službenim web stranicama. Nama još ostaje plovidba brodićem i zapanjujući pogled s rijeke - mogućnost da napravimo neodoljive fotke i uvjerimo se u priču ratnog neosvajanja utvrde.

A na okrijepi u kafiteriji gradonačelnik Golubca dr Nebojša MIjović priča nam o planovima izgradnje tekstilne tvornice u kojoj će talijanski investitor otvoriti stotinu radnih mjesta, moderne marine i pješačke staze do tvrđave te vjetroparka snage sto megawata od koje će Golubac u budžetu imati benifite oko 500 tisuća eura.

Nisu samo najširi Dunav, najljepši dvorac na njemu te najduža i najveća klisura u Europi razlog dolaska gostiju u Golubac. Četvrti u tom špilu je manastir Tumane iz 14. stoljeća. Nalazi se desetak kilometara od grada i od svih manastira građenih u srpsko-bizantijskom stilu najbliži je Dunavu na cijelom njegovom toku. Jedno je od najvećih svetišta u Srbiji, godišnje ga posjeti približno dva milijuna hodočasnika. Oni vjeruje da ih molitve monaha, pod svecima Zosimom i Jakovom, mogu dovesti do izlječenja.

„I tvrđava i manastir su nekako u istom vremenu otvorili svoje turističke kapije i tada je krenula veća posjećenost. Bio je to prijelomni trenutak za turizam u Golubcu. Dolazili su ljudi i ranije, ali ne u ovakvom obimu. Sada imamo 600 ležajeva, a prije 2018. tek stotinu i nešto i to pretežito u hotelu. Prije je bilo tek sedam-osam do deset privatnih iznajmljivača, a sada se preko 80 porodica bavi turizmom. Prošle godine imali smo 32 hiljade noćenja što je za 12 hiljada više u odnosu na 2021. godinu“, kaže Jelena Petrović,  direktorica Turističke organizacije Golubca.

Istakla je kako nema izražene sezonalnosti, gosti dolaze tijekom cijele godine. Njima je na raspolaganju dvadesetak restorana, knjižnica s velikim izborom knjiga i bogatim kulturno-zabavnim životom, nekoliko brodića koji rade kružne ture od Golubca do tvrđave, biciklistička ruta, četiri rezrvata prirode, dvadesetak kilometara pješačkih staza, a radi se na tome da ih bude i znatno više. Biciklistička staza ide paralelno s Đerdapskom magistralom, dionica je međunarodnih biciklističkih ruta EuroVelo 6 i 13, kažu jedan od najljepših dijelova biciklističke ruta na čitavom Dunavu.

„Od velikog je značaja granični prijelaz s Rumunjskom jer je to za nas veliko tržište. S njima radimo na nekoliko projekata prekogranične suradnje, imamo veliku pomoć Europske unije – u donje Podunavlje i istočnu Srbiju ušlo je 24 milijuna eura“, dodala je direktorica i zaključila: "Ovo je destinacija budućnosti".

LEPENSKI VIR - NAJSTARIJE SEDELAČKO NASELJE U EUROPI

A u destinaciji sadašnjosti važno mjesto zauzima Narodna biblioteka koja je, zapravo svojevrsni centar kulture jer se cjelokupni kulturni život grada, od mjesta gdje vježba folklorni ansambl do izložbi, kino projekcija, kazališnih predstava, tribina, predavanja i koncerata odvija među trideset tisuća knjiških naslova. U prosincu prošle godine tu je otvorena Galerija moderne umjetnosti s poklonjenim radovima dvadesetak umjetnika iz regije. Biblioteka se nalazi u zgadi nekadašnje osnovne škole, prije dvije godine obnovljene i prilagođene ovoj djelatnosti zahvaljujući donaciji norveške Vlade. Na natječaj za ovogodišnje izlaganje u galeriji javilo 68 umjetnika, a teškom je mukom odabrali njih 14. U vrijeme našeg posjeta bila je postavljena izložba „Cink kultura“ umjetnika Marka Burlice iz Trebinja (završio Akademiju likovne umjetnosti u Trebinju, smjer grafika) koja se kombiniranim crtežima i grafičkim tehnikama duboke i digitalne štampe, bavi sagledavanjem i analiziranjem šunda, primitivizma i drugih nus pojava u društvu. O svemu tome pričali su nam Milen Blagojević i Marija Živanović Ilić.

Đerdapskom klisurom dolazimo do četrdesetak kilometara udaljenog Lepenskog vira, čuvenog arheološkog nalazišta, slučajno otkrivenog 1965. u vrijeme priprema izgradnje hidroelektrane Đerdap I. Ostaci su to najstarijeg sedelačkog naselja u Europi – prvog organiziranog ljudskog naselja na otvorenom. Kultura je nastala prije više od devet tisuća godina i u kontinuitetu je trajala dva milenija. Nakon obimne rekonstrukcije 2011. godine Lepenski vir predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija na Dunavu. Glavni eksponat kompleksa je poligon, pokazuje kako je lokalitet izgledao prilikom otkrića. U sobi za prezentacije gledamo dokumentarac iz 1968. koji nam predočava proces iskopavanja i ključna otkrića među kojima su najznačajnije skulpture pronađene unutar otkrivenih naselja. Na izložbi razgledamo uporabne predmete, oruđe, alatke, nakit, žrtvenike, keramiku i rekonstrukciju načina na koji su stanovnici sahranjivani. Saznajemo da je su tadašnji ljudi bilo visoki 2,30 metara i da im je ribarstvo bilo najznačajniji izvor prehrane pa je riba je bila njihov zaštitni simbol, a idoli ribolikog oblika. „Ovo je najinteresantniji prahistorijski lokalitet na tlu Europe, koji na jedinstveni način svjedoči, o davno zaboravljenoj, ali nikada izgubljenoj kulturi“, kaže nam direktor ustanove Vladimir Nojković.

 

Dan smo započeli doručkom u restoranu Nana, a završili večerom u Zlatnoj ribici na obali Dunava u prizemlju istoimenog pansiona gdje smo prespavali. Poslužili su nam lokalne specijalitete:za predjelo urolana šljiva u slanini, gljive punjene kajmakom i boljetinski sir škripavac, za glavno jelo dunavskog smuđ sa blitvom pa dimljena rebarca, rolovanu piletinu punjenu kačkavalj sirom, juneći ramstek sa bešamel umakom i zeleni biber sos s prilozima - ljute papričice, tikvice i gljive sa žara. Vrsni konobari savršeno su prezentirali gastronomiju kraja i sparili ju s vinima destilerije i vinarije Pruna iz sela Vuković, smješteno između Golubca i Kučeva - uz predjelo rosé na bazi merlota iz 2021., uz ribu chardonnay iz 2017., a uz rebarca i piletinu cabernet sauvignon iz 2015. godine.

Pruna, što na vlaškom jeziku znači šljiva prije svega proizvodi premium rakije kojima, uz lokalne u Golubcu, opskrbljuje ekskluzivne dućane i prestižnije beogradske restorane. Vlasnik Slobodan Ilić, unatoč uspješnoj poslovnoj karijeri u inozemstvu, vratio se u ovaj kraj i 2011. godine i nastavio obiteljsku tradiciju pečenja rakije koju je 1934. pokrenuo pradjed Bogica. Svo voće za rakije i grožđe za vino iz vastitog su uzgoja na 15 hektara. Godišnje proizvedu pet tisuća litara vina i pet do deset tisuća litara rakije. "Mnogo obraćamo pažnju na zdravlje voćki. Niša što ne bi išlo u usta, ne ide ni u rakiju. Kad sami beremo na to možemo paziti", kaže nam tehnolg i izvršni direktor Aleksandar Novaković.

Te su nam večeri za dobrodošlicu ponudili rakiju od višnje (sour cherry brandy) destiliranu u rujnu 2015., punjenu u ožujku 2022. godine sa 41% alkohola. Tri godine je ležala u bačvi od srpskog hrasta s planine Sjeverni Kučaj u regiji Homolje. Napravljeno je 1142 boce, a nama je točeno iz one serijskog broja 988.

Dok napuštamo obale Dunava hiteći k novim zacrtanim destinacijama istočne Srbije - Kučevu i Negotinu (o čemu spremam još dva nastavka u ovom serijalu) slažući dojmove s podunavskog dijela ove priče, zaključujem kako je Pavličić iz prvog pasusa ovog teksta vraški u pravu kada kaže:  "Dunav posjeduje turbinu koja pokreće gradove i ljude" pa još i to "da je moguće i otići iz njegove blizine, ali ta mala turbina ostat će vječno u svakom pojedincu".

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.