Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Putujem i pišem

Irska: Cork – pobunjenički grad

  Žarko Klaić           05.02.2012.         8986 pogleda
Irska: Cork – pobunjenički  grad

Preteći lagano sunce na zalasku, sjećam se da smo hodali uzvisinama istarskih sela u okolici Pazina i raspravljali o ljepotama Istre. - Lijepo je ovo, vidi predivno more, vidi stare kuće i konje na livadama, vidi polja u daljini; i netko je u tome trenutku izjavio – Podsjeća me sve to na Irsku. Plan se rodio u sekundama i eto me na Zagrebačkoj zračnoj luci, godinu dana poslije Ljeta gospodnjega 2009., u dobrom društvu i hvatam let za London (Luton) preko kojega ćemo se prebaciti za Dublin. Odmah nakon slijetanja i svih policijskih, carinskih i inih kontrola i lupanja žigova u putovnice otišli smo do rent-a-car kompanije preuzeti vozilo kojim smo namjerili obići Irsku. Prvo su nam htjeli doslovno podvaliti premalen automobil (naravno da smo rezervirali veći), no nakon više minutnih pregovora ipak su nam dali ford focus, velik i dovoljno prostran za svu prtljagu i troje putnike (poslije će nas biti četvero). Sjela je za upravljač prvo J.-na, te vrlo brzo savladala čari automobila: upravljač na desnoj strani, mjenjač na lijevoj, mijenjanje brzina lijevom rukom, a da ne govorim o vožnji lijevom stranom ceste. Izgledalo je to sve kao da ti netko obrne kompletan način razmišljanja i izmijeni funkcije ruku. U početku to izgleda strašno, no čovjek se navikne i nauči. Parkiralište je najbolje mjesto za trening.

J.-na se odlično snašla te smo se po vrlo jakoj kiši (bit će je često) uputili autocestom (kojih je vrlo malo u Irskoj) prema Corku, našem prvom odredištu. Stigli smo u večernjim satima pred hostel (Bru Bar & Hostel, 57 MacCurtain Street), parkirali automobil i nakon dugih sati u vozilu napokon mogli popiti dobro ohlađeni cider (jabukovaču).

Cork (Irish: Corcaigh [korkɪɟ], što u prijevodu znači močvara) je drugi grad po veličini u Republici Irskoj, odmah nakon Dublina. Smjestio se na jugozapadu Irske u provinciji Munster te danas broji oko 119 418 stanovnika, što je za irske pojmove napučenosti podosta. Građani Corka smatraju da je Cork pravi glavni grad Irske stoga se smatraju i nazivaju ''Pobunjenicima''. Silno me zanimalo što je u tom gradu tako ''pobunjeničko''? Vjerojatno je to sličan odnos kao između našeg Zagreba i Splita, pa se uvijek čini da se Splićani nešto bune. Teško je uvijek biti drugi u nečemu. No, najbolje je upoznati neki grad tako da se jednostavno prošeta njegovim ulicama. Vrlo upečatljivo djeluje tok rijeke Lee na kojoj se smjestio Cork. Ta rijeka lijeno i polako protječe gradom dijeleći ga svojim kanalima. Naravno, tu gdje su rijeke, nalaze se i mostovi, a njih u Corku zaista ima mnogo. Zanimljivo je istaknuti da je sam centar grada izgrađen na otoku koji se nalazi između dva kanala, dva toka rijeke Lee. Nije to grad koji odiše nekom spektakularnom ljepotom niti je to grad kako sam zamišljao Irske gradove, no svejedno je krio neku tihu i samozatajnu snagu. Nije to grad koji se šepuri i razmeće bogatstvom, grad je to radnika prije svega. Očito je da su ljudi koji su naselili područje Corka već u 6. st. pronašli idealno mjesto za gradnju i razvoj naselja. Prateći tok rijeke Lee uplovit će te u luku Cork, koja je jedna od najvećih prirodnih luka na irskoj obali. Takva pozicija doprinosi tome da je Cork postao jedna od najvažnijih irskih luka, prepuna dokova i vezova.

Pošto se nismo mislili previše dana zadržavati u ovom gradu krenuli smo drugo jutro u obilazak. Šetnja nas je prvo odvela pored mosta St. Patrick prema St. Fin Barre's Cathedral jer smo odlučili grad obići kružno, što je uvijek poželjna opcija. Sama katedrala smještena je na mjestu stare škole iz 7. st. Iako joj gradnja nije srednjovjekovna, građena je u 19.st., odiše srednjovjekovnih duhom jer je građena u francusko-gotičkom stilu (neka vrsta neo-gotike). Šetali smo pored velebnog zdanja, ali nažalost nismo mogli ući unutra jer se održavala neka ceremonija te smo mirno ispraćeni van od uljudnog čovjeka na ulazu. Svejedno, ljepota katedrale izvana je vrijedna posjete. Poslikao sam katedralu, mahnuo čuvarima vodorigama i krenuli smo prema Elizabeth Fort (Elizabetinoj Tvrđavi). Prije nego što smo stigli do utvrde zavirili smo u  dvorište irske policije iliti Garda Síochána na hÉireann (Gardaí – ''Čuvari mira'') jer se to u tom trenutku činila kao dobra ideja. Uvijek je dobro upoznati izgled policije za slučaj da zatrebaju. Elizabetina utvrda je impozantna građevina iz 17.st. koja je danas fantastično uklopljena u modernu arhitekturu grada. Nekada je služila kao vojna baza i kao zatvor, funkcija se mijenjala tokom stoljeća. Predlažem slikanje kod topova i igranje igre ''Oh, moja su prsa pogođena ljubavnom topovskom kuglom i lomi se srce moje sada.'' Nastavili smo šetnju te smo prošli pored Court House i zgrade City Hall koje su pripadnice klasicizma u Irskoj. Uputili smo se prema St. Anne's church (17. st.) koja čuva poznata ''Bells of Shandon'' - kojih ima čak 8 i nazvana su prema u irskoj poznatoj pjesmi ''The Bells of Shandon''. Koliko sam shvatio svaki posjetilac može se popeti do zvona i pozvoniti, mi to nismo isprobali. Na svakom zvonu nalazi se originalno ugravirani tekst; citiram ga:

''When us you ring we'll sweetly sing - God preserve the Church and King - Health and prosperity to all our benefactors - Peace and good neighbourhood - Prosperity to the city and trade thereof - We were all cast at Gloucester in England by Abel Rudhall 1750 - Since generosity has opened our mouths our tongues shall sing aloud its praise - I to the Church the living call and to the grave do summon all.'

Ušli smo u crkvu i skoro prisustvovali sakramentu krštenja malog Irca. Zatekli smo se u unutrašnjosti, započeli priču s lokalcima, jer se iz aviona vidjelo da nismo ''odavde'' i kad su čuli da smo iz Hrvatske rekli su da moramo ostati na krštenju. Nekako smo se u tišini uspjeli iskrasti iz crkve jer nam stvarno nije bilo mjesto na krštenju djeteta, tako nam se činilo ili barem meni.

Drugog dana krenuli smo prema selu Grenagh pokupiti četvrtu suputnicu koja je već bila nekoliko dana u Irskoj. Naravno da smo u selu odmah osjetili irsku dobrodošlicu i skoro ostali prenoćiti u selu. Vratili smo se ipak u Cork. Nakon kratkih konzultacija odlučili smo isti dan isprobati lokalne autobusne linije i posjetiti
Blackrock Castle ili bivši Mahon Castle koji danas služi kao zvjezdarnica. Odavde Irci upućuju svoje poglede prema nebu. Dvorac je to iz 16. st. udaljen svega 2 km od središta Corka, gdje za sitnih 2 eura za autobusnu kartu možete uživati u traženju sretne djeteline s četiri lista, uživati u ljepotama okolnih vrtova obiteljskih kuća, ležati na travi i doručkovati, slikati se za album vjenčanja ako se udajete ili ženite ili možete samo blagoteleći promatrati brodove koji plove rijekom Lee.

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.