Hrvatsko novinarsko društvo se uključilo u traženje smještaja kolegici Ivi Anzulović i pozvalo članove na pomoć

U srijedu 9.listopada, svojim je svim članovima Hrvatsko novinarsko društvo poslalo putem elektroničke pošte poziv na pomoć kolegici Ivi Anzulović u nalaženju smještaja u Virovitici. Tim je činom ova 110 godina stara krovna strukovna udruga novinara u Hrvatskoj stala iza kolegice u njenoj situaciji rješavanja stambenog pitanja nakon što su u istome zakazale institucije Centra za socijalnu skrb i Uprave Grada Virovitice.

Ovaj je slučaj, unatrag nekoliko mjeseci koliko traje, otvorio mnoga pitanja oko života u Virovitici, gradu u koji njegov gradonačelnik Ivica Kirin poziva na naseljavanje pa one koji se na to odvažno odluče iako nemaju sredstava za kupovinu nekretnine, dočekuje - zatvorenih vrata.

 Stotine praznih kuća i samo jedna obitelj

U samom pozivu Hrvatskog novinarskog društva, kojeg je ispred Ogranka HND-a Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije potpisao njen predsjednik, novinar Jednote iz Daruvara Mato Pejić, između ostalog stoji kako ovim putem mole sve članove da se jave ukoliko poznaju nekoga ili sami imaju nekretninu u Virovitici koju bi iznajmili na dulji period obzirom da djeca kolegice pohađaju 4. i 8. razred osnovne škole "Ivane Brlić Mažuranić".

U pozivu se, također, napominje kako je godina dana prošla otkako je kolegica Anzulović sa svoje dvoje djece iz Zagreba preselila u Viroviticu željna novih novinarskih izazova i drugačije kvalitete života ali je na tom putu, na žalost, ometaju stanodavci svojim nepoštivanjem ugovora i dogovora. Razlozi zbog kojih je ova situacija neobična i kontradiktorna te zaslužuje analizu jest činjenica kako je Virovitica puna praznih, kao i kuća predviđenih za prodaju.

Ipak, za Ivuse još uvijek ne može naći niti jedna. Obraćajući se Centru za socijalnu skrb, Maji Kirin i Alenu Bjelici iz Uprave Grada, Iva je dobila jednak odgovor - kako Grad Virovitica ne raspolaže adekvatnim smještajem unatoč 80 nekretnina koje posjeduje a koje su sve ruševne građevine bez vode ili kanalizacije.

U gradu iz kojeg je, prema posljednjim podacima popisa stanovništva iz 2011.godine, iselilo više od osam tisuća ljudi, a gradonačelnik Ivica Kirin uporno ponavlja kako se grad razvija u smjeru zapošljavanja mladih ljudi i naseljavanja, postavlja se pitanje - za koga? Isključivo za malobrojne koji si mogu priuštiti kupovinu nekretnine? Zašto se nekretnine u vlasništvu Grada ne adaptiraju već su prepuštene propadanju?

Zašto Uprava Grada ne vodi skrb o stanovnicima Virovitice koji nemaju osiguran stambeni prostor? Koji su uvjeti natječaja, uopće, za stjecanje prava na stambeni prostor u vlasništvu Grada Virovitice? Kakve stambene jedinice Grad uopće može ponuditi obiteljima u potrebi? Zašto se prava najmoprimaca ne poštuju već su isti prepušteni na hirovitost stanodavaca? I - koja su uopće prava i mogućnosti mladih obitelji koje nemaju u vlasništvu nekretninu u Virovitici? Tko brine o njima na razini Grada i Županije, odnosno zašto su prepušteni sami sebi?

 Jeftina zemlja za skupe građevinske radove

Početkom godine, podsjetimo, Gradsko je Vijeće usvojilo i prijedlog gradonačelnika Kirina kako svi u dobi do 45 godina koji imaju najmanje dvije godine prijavljeno prebivalište u Virovitici, a neovisno jesu li vlasnicima nekretnina igdje u Republici Hrvatskoj, stječu pravo na otkup građevinskog zemljišta u vlasništvu Grada po iznimno niskoj cijeni.

Ono što Grad po ovoj odluci "daje", sa druge strane, ipak, pojedinci iz građevinskog sektora uzimaju. Naime, kupovina zemljišta po cijenama od kune po metru kvadratnome uistinu jest atraktivna ponuda, no izgradnja kuće, po današnjim certifikatima, sve je samo ne jeftina. No, to je gradonačelnik Kirin izostavio reći obrazlažući ovu svoju odluku kao poticaj doseljavanju mladih obitelji.

Ravnajući se po današnjim zakonima, kuću nije moguće, bar ne legalno, izgraditi bez građevinske tvrtke i poštivanja svih certifikata tako da je jedna obiteljska kuća od sto metara kvadratnih, u konačnici, skuplja od 60 000 eura. Malobrojni stanodavci u Virovitici, s druge strane, većinom stanove iznajmljuju studentima i malo tko želi dopustiti boravak pasa u stambenom prostoru. Sve su to okolnosti koje otežavaju novinarki Anzulović rješavanje stambenog pitanja koje joj je, i zbog same prirode novinarskog posla, u ovom gradu postalo i još teže. Ne toliko zbog njenog rada ili prirode novinarskog posla koliko zbog predrasuda ljudi o istome.

"Razumijem kako ljudima u ovom gradu nije, kao i mnogima u Zagrebu, uobičajeno mnogo toga što prati moj rad, poput kamera, fotografiranja, snimanja ili čestih dolazaka policije, no to je priroda mog posla i meni posve normalno. Ljudi kao da se boje da će dolaskom policije i sami biti u nekoj neprilici a to su sve predrasude bez ikakvog temelja, poput one koju sam čula da mi novinari jedemo samo po restoranima i živimo neki filmski život. Presmiješno.", čudi se Iva.

 "Podrška" izbacivanjem na ulicu

No, nisu predrasude jedina prepreka koja se ovoj zagrebačkoj novinarki ispriječila na putu do osnovnog ljudskog prava, onog na dom. Unatrag nekoliko mjeseci otkako radi na slučaju istraživanja okolnosti smrti mladog pročelnika Siniše Palma te nestanka 17 milijuna kuna proračunskog novca, unatoč iskazivanju podrške brojnih Virovitičana kao i sadašnjeg stanodavca, kao "podršku" je konkretno dobila otkaz ugovora o najmu te prijetnje izbacivanjem stvari iz kuće i to dok je bila stotinama kilometara daleko od Virovitice.

"Po dolasku na ovu adresu gdje smo od listopada prošle godine, Ivan Idek mi je rekao kako deset godina mogu sa djecom ovdje živjeti pa sam uložila i sredstva i trud u renovaciju kuće. Ničime izazvan, iako je sve bilo plaćeno i u redu, Mario Idek mi je u proljeće poslao sms poruku da mi javi kako mi više neće produljiti ugovor i neka si nađem novi smještaj. To me jako razljutilo jer sam uložila mnogo u renovaciju i odbila sam platiti najam za srpanj i kolovoz kada nas nije bilo ovdje jer se inače odbija od najma uloženo u renovaciju. Uskoro su počele sms poruke Ivana Ideka otvorenih prijetnji te sam o svemu odmah obavijestila i odvjetnicu i policiju i Centar za socijalnu skrb i Upravu Grada. Nitko nije pomogao izuzev odvjetnice i divnih policajaca koji su me bar uspjeli umiriti pojašnjenjem mojih zakonskih prava jer na takav agresivan način komunikacije nisam navikla.", pojašnjava Iva i zaključuje. "Podrška i pomoć mog cehovskog udruženja mnogo znači jer jedino mi novinari znamo kako je živjeti u našoj novinarskoj koži u ovoj zemlji. Sada znam i kako je živjeti u Virovitici, gradu koji je podijeljen na HDZ i sve ostale. Do mene su došle priče kako se ljudi ne usude dati mi smještaj jer im se prijetilo da će im djeca i oni sami dobiti otkaze i slično.

Ipak, sa otkazima ili sačuvanim radnim mjestima, svi zajedno ćemo utonuti vrlo brzo u ovom gradu u mrkli mrak ukoliko ne zaštitimo novinare i njihovu slobodu rada a koja počinje sa onim osnovnim - pravom na dom. Tražim najhrabrijeg "obožavatelja" lokalnog HDZ-a koji će me primiti kao najmoprimca jer ja iz Virovitice ne odlazim", odlučna je Iva.

 Pozivamo ovim putem sve čitatelje sa ponudama stambenog prostora za višegodišnji najam od najmanje 70 kvadrata u centru Virovitice da se jave na kontakte redakcije. Hvala.