Granice kućnog praga: Što imamo, a što nemamo pravo znati na suđenjima za nasilje nad ženama?

Udruga Adela iz Osijeka organizirala je panel raspravu pod naslovom Granice kućnog praga: Što imamo, a što nemamo pravo znati na suđenjima za nasilje nad ženama. Događajem je dominirao stručni osvrt Zlate Đurđević i rasprava o pravnim i društvenim aspektima suđenja za nasilje nad ženama, uz poseban naglasak na slučaj Marka Smažila. Sudionice panela bile su Zlata Đurđević, stručnjakinja za kazneno pravo s Pravnog fakulteta u Zagrebu, te Snježana Pavić, kolumnistica i novinarka Jutarnjeg lista.

Pravna analiza slučaja Marka Smažila

Zlata Đurđević iznijela je svoje viđenje pravne kvalifikacije djela koje je počinio Marko Smažil. Prema njezinim riječima, na temelju dostupnih podataka, uglavnom izvješća vještaka, nema dovoljno dokaza za optužbu za teško ubojstvo. Istaknula je da u vrijeme počinjenja djela hrvatsko zakonodavstvo nije prepoznavalo femicid kao posebno kazneno djelo, iako je očito da je motiv ubojstva bio povezan s činjenicom da je žrtva žena. Prema njezinom mišljenju, postojao je prostor da se djelo kvalificira kao teško ubojstvo bliske osobe zbog odnosa između počinitelja i žrtve, no Državno odvjetništvo nije istaknulo taj aspekt. Đurđević je objasnila da odvjetništvo obično teži težoj kvalifikaciji, ostavljajući sudu mogućnost da odluči o blažoj ako elementi za težu nisu dokazani.

Komentirajući izrečenu kaznu, Đurđević je primijetila da osamnaest godina zatvora, unutar zakonskog raspona od 5 do 20 godina, predstavlja jednu od najstrožih kazni za ubojstvo u Hrvatskoj. Dodala je da je Hrvatska posljednjih godina pooštrila sankcije za ubojstva, ali da to ne vrijedi u istoj mjeri za ostala kaznena djela povezana s rodnim nasiljem. Ubojstvo je opisala kao izrazito hladnokrvno, usporedivši počinitelja s profilom osobe poput Mladena Mlađana, naglašavajući nedostatak empatije koji se očitovao u postupcima koje su otkrili policija i sam Smažil.

Javnost suđenja i transparentnost postupaka

Đurđević je naglasila važnost javnosti suđenja kao temeljnog načela pravne države, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, koje omogućuje građanima nadzor nad radom sudova. Prema njezinim riječima, isključenje javnosti iz sudskih postupaka ugrožava kontrolu zakonitosti i pravilnosti procesa. Ustav dopušta ograničenje javnosti samo u iznimnim situacijama, poput zaštite državne tajne, maloljetnika, osoba s duševnim smetnjama ili dostojanstva žrtve, te u slučaju nemira u sudnici. Zakon o kaznenom postupku omogućuje djelomično ili potpuno isključenje javnosti, ali sud mora pažljivo vagati interese javnosti, što je u ovom slučaju bilo posebno izraženo zbog nepovjerenja koje se razvilo na početku procesa.

Prema Đurđević, obrazloženje za isključenje javnosti u slučaju Smažila trebalo je biti javno dostupno, no umjesto toga javnost je dobila samo nejasne naznake, poput zaštite dostojanstva žrtve, što smatra neprimjerenim i potencijalno uvredljivim prema žrtvi. Istaknula je da isključenje javnosti ne smije služiti zaštiti okrivljenika ili prikrivanju postupaka državnih tijela, poput policije. S obzirom na to da kvalifikacija djela nije uključivala element bliskosti, a zakon zabranjuje raspravu o ranijem spolnom životu ili orijentaciji žrtve, Đurđević smatra da nije bilo opravdanog razloga za tajnost cijelog postupka.

Ona je kritizirala patrijarhalnu percepciju koja dostojanstvo žrtve povezuje s činjenicom da je nad njom počinjeno kazneno djelo, ističući da pravedan i transparentan postupak ne ugrožava žrtvu. Prema njezinom mišljenju, interes javnosti trebao je prevagnuti, a tajnost suđenja u demokratskim društvima nije prihvatljiva za slučajeve ubojstva. Đurđević je dodala da zakonodavstvo dopušta žrtvi da zatraži isključenje javnosti, ali sud mora samostalno procijeniti opravdanost takvog zahtjeva, uzimajući u obzir interese svih stranaka i javnosti.

Postupanje policije u slučaju Mihaele Berak

Govoreći o postupcima policije u slučaju ubojstva Mihaele Berak, koje je počinio policajac Marko Smažil, Đurđević je ocijenila da je riječ o ozbiljnom kršenju zakona. Prema njezinim riječima, policija je prekršila odredbe Zakona o kaznenom postupku i Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, uključujući neovlaštene razgovore s osumnjičenikom, javno iznošenje dokaza i održavanje konferencija za novinare tijekom tajne faze istrage. Posebno je problematično što je istragu vodila ista policijska postaja u kojoj je Smažil radio, čime je narušena neovisnost postupka, što je praksa zbog koje je Hrvatska već osuđivana pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Đurđević je istaknula da je policija pokušala zataškati slučaj, uključujući obranu teze da je pucanj bio slučajan, unatoč činjenici da je počinitelj upotrijebio službeno oružje. Smatra da je visoka kazna od 18 godina možda spriječila daljnje žalbe u Strasbourg, jer bi se tamo morala dokazati neučinkovitost istrage, što je s ovakvom presudom teško. Ipak, naglasila je da je postupanje policije bilo sramotno i protuzakonito, uz očitu političku podršku koja omogućuje takve prakse, što građane ostavlja u strahu i nepovjerenju prema institucijama.

Panel rasprava Granice kućnog praga potaknula je raspravu o potrebi za većom transparentnošću sudskih postupaka i reformom pristupa rodnom nasilju u Hrvatskoj. Udruga Adela nastavit će rad na osvještavanju javnosti i poziva stručnjake, građane i medije na daljnju suradnju u borbi protiv nasilja nad ženama kako bismo zajedno osvijestile/i patrijarhalne odredbe u zakonu, poput zaštite dostojanstva žrtve te ih ogolile/i te osvijestile/i društvo da žrtva nikad nije kriva, niti da njeno dostojanstvo ugrožava kazneno djelo počinjeno nad njom.

Udruga Adela, Osijek (Sanja Kastratović, Maja Celing Celić, Ana Rajković Pejić)