Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Virkas

Gledat ćemo na Virkasu: Što na podu spavaš

  Goran Gazdek           23.01.2024.         1742 pogleda
Gledat ćemo na Virkasu: Što na podu spavaš

Predstava Što na podu spavaš Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića nastala je u koprodukciji Gradskog dramskog kazališta "Gavella", Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS – Scena MESS.  Rađena je po romanu Što na podu spavaš koji progovara o temi odlaska vojnika JNA iz kasarni '90-ih, u ovom slučaju one sarajevske. Autor ne zauzima stranu, a progovarajući o užasu rata, o ljudima poput nas, nerijetko još neodraslima, koji su se zatekli u nečem većem od njih samih, gurnutima u nasilje koje je, kad jednom krene, silno teško zaustaviti.

Priča  "Što na podu spavaš" čita se u jednom dahu, s knedlom u grlu i nevjericom u prisjećanju na vremena koja su nas, nedavno, okrutno podsjetila na to što smo možemo napraviti onima s kojima smo dugo živjeli u, možda prividnom, miru. Ispisan kao niz obraćanja u prvom licu, ovaj roman, koji je na sceni oživio u dramatizaciji i režiji Kokana Mladenovića te igri sarajevskih, novosadskih i zagrebačkim glumaca, stvara nam osjećaj, kako je zapisano u promotivnim knjižicma i najavama na webu, da osluškujemo mnogoglasno mnoštvo, pritom nikada ne gubeći fokus i emocionalnu ekspresiju. Cvijetićeva političnost nadilazi nacionalne poglede, ona je u svojoj iskrenoj zagledanosti u one koji su stradali humana i svačija...

Predstave su premijerno izvedene u Novom Sadu (27. rujna 2022.), Sarajevu (9. listopada 2022.) i Zagrebu (20. studenog 2023.). Na Virkasu u Virovitici na rasporedu je 8. ožujka u 19:30 sati. Traje oko dva sata.

Evo što je, nakon zagrebačke premijere, napisala naša suradnica Olga Vujović:

Da završimo ovo…

Poput djeteta koje nestrpljivo čeka da izađe na igralište, tako su i glumci Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ nakon tri i pol godine dočekali da zaigraju u „svojoj kući“ pa sada „svaki čas“ gledamo premijere predstava koje su ili netom dovršene ili su premijere bile u kazalištima s kojima je „Gavella“ ušla u koprodukciju. Predstava „Što na podu spavaš“ Darka Cvijetića u režiji Kokana Mladenovića pripada ovim potonjima jer je nastala u suradnji Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ (21.11.2023.), Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS - Scena MESS (izvedbe rujan i listopad 2022.).

U dramatizaciji romana „Što na podu spavaš“ sudjelovali su autor, redatelj, dramaturzi Mina Petrić i Dubravko Mihanović te ansambl predstave pa su neke scene prilično izmijenjene ili u ozračju (priča o čizmama) ili u pristupu (Angelov monolog na engleskom i pisanje riječi šišmiš ćirilicom) što je izvedbi dalo neočekivane i zanimljive poruke. Kokanović je režirao Cvijetićev roman „Schindlerov lift“ o životu za vrijeme rata u prijedorskom „Crvenom“ neboderu, pa mu je dobro poznat njegov pripovjedački stil u kojem se snažno isprepliću fikcija i zbilja.

Roman „Što na podu spavaš“ sastoji se od poglavlja u kojima nam se naizmjence obraćaju autor i njegovi junaci, od kojih je najvažniji autorov brat Bota, koji odlazi u Sarajevo na služenje vojnog roka (8.3.1992. polaže zakletvu) i preko njega pratimo sudbine mladih vojnika koji pokušavaju napustiti kasarnu, njihov strah od mržnje s kojom se susreću, namjerne i slučajne smrti, povratak kući, odlazak na ratište i obiteljska sjećanja.

Priče su potresne i mučne, ali neki detalji su tako nevjerojatni da ne dvojim da su istiniti. Usprkos ubijanju i užasu, Cvijetić opisuje i nježne epizode, ali scena koja budi nadu jest razgovor Bote i Arifa na krovu jednog američkog tržnog centra kada shvate da su 1994. ratovali jedan protiv drugoga: „Pa se Arif i ja gledali. Prestali raditi. Obojica nemoćni. Ratovali za domovinu, da odemo iz nje, što dalje. „Hajde, Bota, da završimo ovo.“ Kaže on. „Da. Da završimo ovo“, kažemo uglas.“ I njih dvojica znaju da bi trebali završiti oboje: i neprijateljstvo i krov.

Pogled na scenografiju (Marijela Hašimbegović) izaziva snažnu nelagodu jer sliči „frižiderima“ u mrtvačnici i doista, kada se otvore vrata, unutra leže skvrčeni ljudi u donjem rublju … Sve je sivo i metalnog sjaja pa takva, nazvat ću je, vizualna „hladnoća“, čini pravi okvir za prikaz turobnih sudbina. Većina muškaraca nosi uniforme a njihove sive tonove prate i haljine (Marita Ćopo) tako da je scena gotovo jednobojna: tek tu i tamo po neki crni ili plavi odjevni predmet. Uz originalnu glazbu Irene Popović Dragović, snažnu poruku nosi sevdalinka „Što te nema“ koju pjeva Senka (Maja Izetbegović), djevojka u koju je Bota (Darko Radojević) bio zaljubljen. Ta ljubav je (tada) bila bez perspektive ne samo zato jer on bježi iz Sarajeva, nego i zbog njihovih različitih nacionalnosti.

Redatelj je u predstavu uveo samog autora tako da Darko Cvijetić naizmjence tumači zbivanja i „piše“ na pisaćem stroju (naslovi se pojavljuju na pozadini čime izvedba prati strukturu romana) a zvuk tipkanja (skoro već zaboravljen) koji zvuči poput pucnjave, izaziva snažnu tjeskobu. Osim navedenih ključnih glumaca, istaknula bih nastup Tene Nemet Brankov u ulozi mame koja svojim staloženim nastupom pokušava uspostaviti ravnotežu između ratnog ludila i ljubavi među bližnjima (oca igraju Ivan Grčić i Igor Pavlović). Iz svakog kazališta nastupilo je četvero glumaca koji su se uspješno dopunjavali rasporedivši pravilno teret emocija pa uz već nabrojene to su : Sven Šestak, Nikola Baće, Aleksandra Pleskonjić, Stevan Uzelac, Saša Krmpotić, Merima Lepić Redžepović i Aldin Omerović.

Nagrade:

72. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, Zrenjanin 2023.
- nagrada za najbolju predstavu u cjelini
- nagrada za najbolju režiju: Kokan Mladenović
- nagrada za najbolju žensku ulogu: Maja Izetbegović
- nagrada mladom glumcu: Darko Radojević
- nagrada za najbolju scenografiju: Marijela Hašimbegović

68. Sterijino pozorje, Novi Sad 2023.
- Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje: Saša Krmpotić
- Sterijina nagrada za dramatizaciju: Kokan Mladenović, Mina Petrić, Darko Cvijetić, Dubravko Mihanović i ansambl predstave
- Sterijina nagrada za scenski pokret: Amila Terzimehić
- Nagrada producentske kuće "Scomediasco" za epizodu: Aleksandra Pleskonjić

Festival Novi Tvrđava Teatar, Čortanovci, 2023.
- najbolje predstava u cjelini
- nagrada za režiju: Kokan Mladenović
- specijalna nagrada za tekst i izvedbu: Darko Cvijetić

18. Joakimfest, Kragujevac 2023.
- grand prix "Joakim Vujić": najbolja predstava u cjelini
- specijalna nagrada grada Kragujevca za režiji: Kokan Mladenović
- nagrada žirija publike: najbolja predstava

36."Gavelline večeri":
- nagrada za najboljeg redatelja: Kokan Mladenović

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.