Anonimno prijeteće pismo koje je dobio građanin Franjo Knežević i zastrašivanje kao metoda vladanja u Virovitičko-podravskoj županiji bile su tema dana u Virovitici. O tome je bilo riječi na konferencijama za novinare SDP-a, HDZ-a i HSPD-a, a slučaj je odjeknuo hrvatskom medijskim prostorom - o prijetećem pismu osim lokalnih medija izvještavali su Hrvatska televizija, Nova TV, Hrvatski radio i Hina. Predsjednik HSPD-a Siniša Prpić osudio je napad na člana stranke. "Ovo nije sraz Kolinde Grabar Kitarović i Ive Josipovića nego sraz poštene Hrvatske i nepravomoćno osuđene kriminalne organizacije", kratko je komentirao Prpić. "Takvom činu nema mjesta u demokratskom poretku. Svatko ima pravo na odabir s kim će se fotografirati, razgovarati i što će reći", rekao je predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Josip Đakić. O pismu, uzrocima i posljedicama razgovarali smo s Franjom Kneževićem.
*Kaže jedan komentator na ovom portalu da Vas cijeni kao vrsnog stručnjaka, inženjera, ali da Vam nije trebalo javno slikanje ni sa jednim od kandidata, niti javno davanje podrške bilo kome jer to se kažnjava u privatnom biznisu? Nije li to isto kao i poruka iz pisma, samo što se Vas anonimac s portala ne vrijeđa i ne prijeti nego zaista dobronamjerno savjetuje?
- Kao građanin Hrvatske i Virovitice želio sam čiti što nam poručuju kandidati za predsjednike na oba skupa pa sam u predizbornoj kampanji bio i na skupu gospođe Kolinda Grabar Kitarović i na skupu gospodina Ive Josipovića. Imao sam sreću i izuzetnu čast fotografirati se s gospodinom predsjednikom pa sam fotografiju objavio na svom Facebook profilu, a nakon svega učinio bih to ponovno. To je nekome zasmetalo pa je prijetećem pismo pokušao omalovažiti taj moj postupak i povrijediti moje ljudsko dostojanstvo. U pismu se vrijeđa se moj brat koji je kao pripadnik gardijske brigade pješice prošao cijelu Hrvatsku, a i danas je aktivno vojno lice. Vrijeđa se uspomena na mog oca koji je bio hrvatski domoljub i zbog toga u vrijeme Jugoslavije ležao u zatvoru. Vrijeđa se moja supruga koja je Virovitičanka...
Osoba koja je poslala ovo pismo je svjetioničar mraka i ne vidim nikakvih razloga da se da se pred takvima ljudima skrivamo već naprotiv želim da se slobodom izbora suprotstavimo tmini.
*Kako ste se osjećali kad ste prvi put pročitali pismo?
- Prvo me iznenadilo da sam uopće dobio pismo, da tako netko još uvijek komunicira. Svako ima pravo da o meni misli što hoće pa i da me naziva gnjidom ili gubom, ali me smeta što taj netko nema petlje potpisati se. Evo, i ovom prilikom ga pozivam, ako ima muda, neka mi se lično obrati, da se vidimo, gledamo u oči, da ga počastim kavom i da svoje mišljenje o tome s kim se ja trebam slikati kaže javno. Ja ovog čovjeka donekle pokušavam razumjeti, ali ne i opravdati. On se sakrio iza mraka i lista papira, ali moje mišljenje ne može primijeniti.
*Kako tumačite da se ljudi još uvijek dijele na vaše i naše, na dobre i loše Bosance, na velike i male Hrvate?
Svako je u stvaranju Hrvatske imao svoju ulogu, od branitelja na prvoj crti do poljoprivrednika u dubokoj pozadini koji je žnjeo žito da bi onaj na fronti imao što jesti. I sam u tome imao mali kotačić na koji sam ponosan i nitko, ni ovakvi likovi taj moj doprinos ne mogu smanjiti. Hrvatski sam građanin i poštujem Hrvatsku, ali sam izrazito ponosan na svoje bosanske korijene i život u Bosni. Od tamo sam istjeran, Hrvatska je sada moja domovina, ja rezervnu domovinu nemam. I uvijek ću se boriti protiv anonimnih podlaca koji nas dijele i mjere naše domoljublje.
*Zašto je čovjek osjetio potrebu da Vam se obrati na ovakav način? Možemo li to povezati sa istupima predsjedničkih kandidata i stavovima njihovih stranaka?
- Političari moraju shvatiti da svakom riječju koju izgovore daju poticaj i povod pojedincima koji ih podržavaju na različita ponašanja. Nikada ništa ružno nisam rekao protiv predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović niti ću ikada reći. Ako bude predsjednica možda neće biti moja, ali bit će naša i to je dovoljno da ju poštujemo. Ja se nadam da će većina odlučiti da predsjednik ostane Ivo Josipović.
*Živimo u gradu straha, ljudi se boje javno izreći svoje mišljenje, plaše se za svoju obitelj i za svoje poslove. Izašli ste javno s prijetećim pismom. Bojite li se?
- Ja sam škorpija, ali stvarna škorpija! Poštujem i vrednujem sve oko sebe, uvažavam sve razlike i mišljenja. Strah se može pobijediti samo hrabrošću da se o njemu razgovora otvoreno. Dakle, ne bojim i neću se bojati.
*Policija, međutim, u pismu ne vidi prijetnju?
- Ali što je drugo ako ne prijetnja kad ti netko poruči: Kog Bog pečati, tog se čuvaj. Ja se čuvam, mene Bog nije pečatio. Rekli su mi da u pismu nema elemenata prijetnji, ja mislim da ima i zato ću se obratiti višoj policijskoj instanci. Što ako kandidatkinja čovjeka koji mi je poslao pismo ne prođe na izborima? Hoće li posegnuti za nekim jačim metodama uvjeravanja u svoje mišljenje. Ne želim se umisliti da sam vrijedan kao karikaturista u Parizu, ali i tamo je sve počelo od obične prijetnje.