VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Priroda društva

Fizika nadahnuća – (priča uz jutarnju kavu)

  Davor Suhan/Moja Rijeka           19.06.2015.
Fizika nadahnuća – (priča uz jutarnju kavu)

Bilo je toplo rano-svibanjsko jutro kada sam sjeo u hlad guste borove krošnje na mirnoj terasi jednog kafiću na rubu marjanske šume. Spokojna tišina odmarala je mozak dok sam čekao starog prijatelja s faksa. Kao i uvijek, došao je s friškim jutarnjim novinama i već složenom pričom sa naslovne stranice. On je doktor prirodnih znanosti koji kvantnu fiziku ima u malom mozgu.

A kad se uhvati aktualnih društvenih tema sa stanovišta struke, onda to uvijek bude monolog:

„U vrijeme velikih gospodarskih kriza skloni smo stvarati timove stručnjaka… tzv. stručne komisije za ovo ili ono…Kakva kvantovska pogreška!“

Snimivši upitnik na mojoj grimasi, samo je klimnuo glavom:

„Vidi, stari…zemlja je u totalnoj komi…ali stvaranje skupnih idejnih rješenja, nije ispravan put. Ljudi u grupi, unatoč znanju na hrpi, ne mogu sprovoditi kreativne ideje. One nastaju samo u pojedincu u trenutku spontanog nadahnuća, a upravo ta duševna suptilnost čini ih kreativno-stvaralačkim…jer to je energija koja ima moć materijalizacije. Takva  potentna ideja može se prenijeti drugima, usmeno ili pismeno…ali time se ne može  prenijeti nadahnuće – i ona postaje sterilna. Zato onaj u kome je nastala treba sam započeti i voditi projekt do njegovog kraja. Kužiš?“

Pitanje je bilo samo tehnički tajm-aut, toliko da zapali cigaretu i otpije gutljaj kave…Povukao je još jedan duboki dim i nastavio dalje:

„Sjeti se samo, koliko nam se puta zna dogoditi da smo veoma zaokupljeni nekom vlastitom vizijom, a onda, nakon što ju povjerimo svojim kolegama, prijateljima, znancima i raznim znalcima, ekipa počne mudrovat…Ne treba puno, dovoljno je samo jedan teleći pogled… toliko da ti unese zrno sumnje, i ona u trenu izgubi onu svoju magijsku privlačnost…riječ-dvije i nakon određenog vremena potpuno splasne…zanos se počne gubiti i mi ju napuštamo – odustajemo od njene realizacije. Tada shvatimo da smo učinili pogrešku – nismo se smjeli izbrbljati.“

„Da, to je istina…“

„Statistička!“ – nadoda hitro – “Iskustvo me ući da je moja uspješnost u realizaciji vlastitih poslovnih zamisli bila proporcionalna količini moje vlastite šutnje… Zato više rijetko kome pričam o svojim planovima. Nemam nikakvih predrasuda…To je čista fizika… Trenutak idejnog nadahnuća je uspostava kontakta s kvantnim poljem jedne prostorne dimenzije u kojemu je ta nadahnuta misao  potpuno realizirana. Održavanjem pune koncentracije misli u tom stanju, privlačimo tokove ovog polja u vlastitu svijest do njezine potpune materijalizacije. To je isto kao i ono kada iz tebe izleti pjesma – nisi razmišljao, nisi mozgao…samo si je postao svjestan – jer ona je već postojala.

Zato je prvi Kvantni zakon svake poslovne strategije – ne govoriti naglas. Kreni za svojim osjećajem i uživaj u zanosu vodstva unutarnjeg bića koje je povezano sa svojom vlastitom istinom – onime što mi kao ljudi na nekoj suptilnoj intuitivnoj razini osjećamo kao vjeru u mogućnost obistinjenja…I budi sam. Ne srljaj u poslovne saveze dok traje ova veza.  

Plansko stvaranje poslovnih timova za vrijeme unutarnjeg vodstva potpuno je suvišno i svako formiranje poslovnih skupova suradnika, dok traje magijski zanos, treba prepustiti sinkronicitetu, propuštajući u svoj poslovni projekt samo likove koji su sami, potpuno nepozvani, izronili sa čašom vode – baš u trenutku dok smo bili žedni. Ali ne smijemo se uhvatiti za udicu, misleći da je upravo taj slučajni vodonoša  važna karika našeg poslovnog uspjeha kojeg moramo zadržati. Budimo otvoreni da ga propustimo kroz naš poslovni trenutak, bez ikakvog straha da bi nam mogao nedostajati.  Bili smo žedni, donio nam je vodu – i to je sve. Nemojmo se vezati za vlastite projekcije nečije važnosti. Jedino što je bitno u tom procesu je zadržati zanos:  Uživati u stvaranju i pustiti neka ono teče kroz naš um kao rijeka misli, bez ikakve želje da utječemo na njezin tok.

Nema pitanja, nema propitivanja…Samo pratimo vlastitu misao, uronjeni u polje energije vlastite ideje, svjesni da je materija samo zgusnuto polje informacija koje u našoj materijaliziranoj svijesti drži na okupu snaga našeg vlastitog uvjerenja. Zato, kad se pojavi u nama, zaštitimo je tišinom, učinimo je tajnom, sve dok se sama ne pokaže svijetu. To je kraj iza kojeg obično slijedi pitanje: 'Kako si uspio?'

Ljudi će misliti da smo vješti, sposobni i pametni…Ali ispravan odgovor je samo jedan: 'Kad nešto zamislim, o tome ne pričam.' “

Srknuvši posljednji gutljaj kave, ustao je od stola i samo rekao: „Bok stari, moram ići, imam važnog posla.“

Naravno, nisam ga pitao o kakvom poslu se radi.

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari




Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.