Ministarstvo omogućuje školama terensku nastavu u Jasenovcu
Sinčić: Staviti moritorij na uvođenje 5G tehnologije
Predstavnici SPC-a bojkotirali ekumensku molitvu za jedinstvo kršćana
Atifašistička liga: 75 karanfila za žrtve holokausta na Trgu žrtava fašizma
Ministar Kujundžić nema izbora, ili će sam odstupiti ili će ga smijeniti
Bunjac napušta Pernarovu stranku
Odbor za obrazovanje: Promicati radnu definiciju antisemitizma

  Aktualnosti

Filozofija kapitalističkog materijalizma: Samo je zdravlje važnije od novca jer bolesni ne možemo zarađivati (2)

  Tibor Žukina           28.04.2015.         3053 pogleda
Filozofija kapitalističkog materijalizma: Samo je zdravlje važnije od novca jer bolesni ne možemo zarađivati (2)

II.DIO
Isplativost potomstva

Iako kapitalistički sustav sam po sebi zahtijeva neprestanu obnovu, što znači stvaranje novih članova vrste koji će ostvarivati profit, napredak i na kraju isplativost postojanja, filozofija materijalističkog kapitalizma djecu smatra negativnim faktorom isplativosti koji uvelike utječe na približavanje negativnoj bilanci, kao i na znatno usporeno stvaranje pozitivne bilance. To se može objasniti kvazimehaničkim učenjem o utezima na usponu. Tako se djeca prikazuju kao utezi na usponu do društvenoga vrha, odnosno kao negativna sila koja će, koliko god uspon bio brz i koliko god "utezi" bili neznatni sigurno usporiti napredak pa osoba zato najvjerojatnije neće dospjeti toliko daleko koliko bi dospjela bez potomaka. Tako je na primjer čak i bogataš koji posjeduje milijardu samostalno stečenih kuna zakinut time što ima djecu jer da nije u njih neprestano ulagao, možda bi imao milijardu i deset milijuna kuna, a emocionalnu snagu koju mu je oduzeo odgoj djece mogao je iskoristiti kako bi stigao do više pozicije u društvu. Budući da kapitalističko društvo ne bi moglo funkcionirati bez neprestane reprodukcije, u filozofiji kapitalističkog materijalizma postoje tri različita sloja, od kojih je samo jednom isplativo imati djecu i zahvaljujući njima se oni sami i svi ostali slojevi mogu održavati na svojoj razini.

1.)sloj u napretku jest onaj sloj kojem je dostupno visoko obrazovanje, koji ima makar minimalna sredstva za ulaganje i koji će u svojoj drugoj neisplativoj fazi uspjeti očuvati pozitivnu bilancu ili makar održati svoj život bez pomoći potomaka;

2.)sloj u samoodržavanju ljudi su rođeni u obiteljima koje nisu mogle priuštiti visoko obrazovanje i koji još k tome nisu sklopili brak s pripadnikom sloja u napretku i ti ljudi su dužni žrtvovati puno toga u svojoj isplativoj fazi kako bi u drugoj primarnoj hibernaciji uopće mogli preživjeti. To se zove pojava nužnog jojo efekta odnosno izbora koji bi trebao donijeti opstanak, ali je unaprijed gotovo sigurno da se neće raditi o stvarnom napretku, a kamo li o pozitivnoj bilanci, već samo o čistom održavanju ili u najboljem slučaju u bijegu od paradoksa "živjeti da bi radio, raditi da bi živio".

3.)sloj s izborom granični je sloj između sloja u napretku i sloja u samoodržavanju i njega čine ljudi prosječnog financijskog statusa i općenito prosječnih sposobnosti koji bi bili u stanju održati barem neutralnu bilancu bez pomoći svoje djece, a s druge strane imaju veću mogućnost napredovati do sloja u napretku ako djecu nemaju.

4.)superiorni sloj jest onaj sloj koji je dostigao toliko bogatstvo i koji svakodnevno zarađuje tolika materijalna sredstva da bi mu vrijeme koje daje djeci donijelo veće materijalne gubitke od gotovo potpunog prepuštanja odgoja djece plaćenim pripadnicima nižg ili srednjeg sloja i svođenja odnosa s djecom na nužnu financijsku potporu neznatnu s obzirom na čitavu imovinu i minimalno zalaganje za razvijanje onih vještina koje će im omogućiti da ispravno barataju bogatstvom te ga ne samo zadrže nego još i povećaju. Za same pripadnike tog sloja je gotovo potpuno svejedno hoće li imati potomke, a njihova će djeca biti izabranici po rođenju koju samim svojom obiteljskim statusom bez imalo truda postižu apsolutnu isplativost života te su stvoreni samo da bi u njemu uživali

 Pogled na vjeru i život poslije smrti

 Postoji i druga vrsta utega na ljudskom usponu ka vrhu koja je ponajprije emocionalnih karakteristika, a u nekim slučajevima može postati i materijalna. To je praznovjerje ljudske vrste, odnosno vjeru u Boga koji postoji kao privid prilike za bolju budućnosti i djeluje kao svojevrsna fatamorgana, a u stvarnosti mišljenje o njemu i posvećivanje vjeri općenito ljudima odvraća misli od stvarnih ciljeva te se oni ustinu uvjeravaju da se nešto dobro ili loše dogodilo zbog Božje volje, da će se nešto molitvama moći ispraviti ili da se poboljšanje dogodilo isključivo zbog Božje intervencije. Statistike dakako ne pokazuju dovoljno čvrstu vezu između ljudskih molitvi i i različitih ishoda niti je moguće dokazati kako bi se nešto u prošlosti dogodilo da se ljudi nisu odvratili Bogu. Filozofija materijalizma prihvaća Voltaireov deizam ili racionalnu religiju koja smtra da je postojao nepokrenuti pokretač koji je uzrokovao znanošću neobjašnjiv početak Velikog praska i da sada više nema nikakve veze sa svijetom. Vjera može stvoriti prividni osjećaj povećanja isplativosti života kod sloja u samoodržavanju, pomoći sloju s izborom da se nadaju svome usponu, kao i stvoriti neutemeljenu sigurnost kod sloja u napretku, no budući da je ono što je za Boga loše, zlo odnosno nemoralno potrebno za uspon u nemilosrdnom kapitalizmu, logično je da će nakon određene razine ljudskog napretka pretjerana posvećenost religiji postati tek emocionalni teret bez kojeg bi se čovjek mogao lakše usredotočiti na zaradu,stjecanje ugleda i planiranje novih pothvata. Vjera može biti i materijalni teret kod bogatijih ljudi koji svoju imovinu daruju Crkvi kao ustanovi, očekujući od nepostojećeg Boga zahvalnost i takozvano spasenje duše odnosno vječni život. Prema filozofiji kapitalističkog materijalizma čovjek je stroj sazdan od ogromnog, ali konačnog broja nezamislivo sitnih elementarnih čestica koje čine njegove misli, osjećaje, pamćenje i nagone pa je zato nemoguće da ih isključivo mehaničkog sustava nakon smrti izađe bilo što nemehaničko, neopipljivo i vječno poput duše. Nakon smrti čovjek se raspada poput uništenog stroja počevši od subatomske razine pa sve do tijela kao cjeline. Kapitalistički materijalizma priznaje Maslowljevu klasifikaciju potreba po kojom su osnovne ljudske potreba najvažnije i gleda na zdravlje kao nešto važnije od novca, ali isključivo zbog samoga novca jer bolesni čovjek ugrozit će svoju financijsku sigurnost, ostati bez resursa koje daje za liječenje i bez ugleda koje je prije imao pa zato postoji izreka "samo je zdravlje važnije od novca jer bolesni ne možemno zarađivati".

 Uporište u mahiavelizmu i Nietscheovoj filozofiji

 Teorija kapitalističkog materijalizma usko je vezana s mahiavelizmom jer smatra da će od dvaju ljudi s jednakim početnim šansama više ostvariti onaj tko je više spreman uzeti . U današnjem svijetu duhovno i materijalno su suproststavljeni uz pobjedu materijalnog pa je zato ono što je dobro postalo nepovoljno u smislu isplativosti, a ono što je loše postaje povoljno odnosno dobro i tako nastaje obrat moralnih vrijednosti. Zato će oni koji su spremni žrtvovati svoju osobnost, odreći se samoaktualizacije i ostalih potreba koje su na piramidi potreba iznad financijske sigurnosti imati veću kapitlaističku prednost, čak i mogućnost za nagli napredak gotovo odmah nakon početka materijalističke faze, a sigurno u isplativoj fazi. Ljudi koji istovremeno pripadaju sloju u napretku, imaju velike intelektualne sposobnosti i manje osjećaja, sažaljenja te slabiju savjest vjerojatno će postići više. Tako su upravo oni koji su spremni spletkariti, lagati, podmićivati te se praviti da su ono što nisu najčešće stigli vrlo daleko na društvenome usponu i iako postoji veliki rizik za djelomično rušenje svog postignutog smisla, samo je nekolicina ljudi otkriveno u takvim djelima, a i oni koji jesu otkriveni gube ugled, poštovanje, privremeno slobodu, ali najčešće ne i sva stečena bogatstva kojima su ostvarili svoj život. Jedina nepoželjna djela koja čine razliku između filozofije kapitalističkog materijalizma i izvornog mahiavelizma su djela kažnjavana zakonom i pravom za koja postoje mjerljive i jasno definirane sankcije. Ubojstvo, razbojništvo i krađa bilo koje vrste nisu zabranjeni sami po sebi kao nemoralna nedjela jer moral u današnjem svijetu nema gotovo nikakvu vrijednost nego nisu poželjni samo zato što će snošenje posljedica za njih uzrokovati veću štetu u vidu vremena provedenog u zatvoru, gubitka ugleda i materijalnih gubitaka nego što bi taj zločin mogao donijeti koristi kad bi bio smatran poželjnim sredstvom. Prema Nietsheovoj filozofiji "onog koga ne možeš naučiti da visoko leti treba naučiti da brzo pada", a u filozofiji kapitalističkog materijalizma vrijedi da onog tko bi vrlo lako mogao poletjeti više od nas treba odmah potaknuti na što brži pad, dok onog tko ne zna visoko letjeti nije uopće potrebno tlačiti. Drugim rječima, valja se usredotočiti na čak i najmanju konkurenciju i odmah ju uništiti, a dobrobit onih koji pripadaju puno nižem sloju treba se ostaviti očuvanom osim ako će njihovo nazadovanje donijeti korist potrebnu za borbu protiv istinske konkurencije. Tako je naprimjer dopušteno uzeti nekoliko stotina plastičnih flaša koje bi inače uzela sirotinja ako će si time čovjek biti u stanju priuštiti skupi komad odjeća što ga dosad nije imao, a nekom je zbog njega bio zavidan. Uzimajući u obzir načela mahiavelizma, Maslowog poretka potreba, Voltaierovog deizma i uvažavajući prerađenu Nietscheovu filozofiju, čovjek će s onim što mu je u početku dala slučajnost bez ikakvih utjecaja božanstva u svome životu postići najviše i na društvenoj se ljestvici uspeti najviše što je moguće u skladu s početnim uvjetima.

Načelo zlatne sredine između sebičnosti i požrtvovnosti

 Još jedno načelo života u današnjem ljudskom društvu potječe od Aristotelove zlatne sredine: briga za druge treba biti prividna i izražena taman do te mjere da od drugih možemo očekivati prouusluge veće od usluga koje smo dali. Jedna krajnost je neisplativo dobročinstvo koje će uglavnom naučiti ljudi da nas iskorištavaju, ne dajući nam ništa zauzvrat ,a druga je krajnost neprikrivena sebičnost zbog koje simpatiju drugih ljudi, ostajermo bez društvenih oslonaca , a samim time i bez izvora materijalnih interesa. Budući da se u njoj ne priznaje nikakva viša instanca poput karme koja uistinu jamči da će se nesebično činjenje dobrih dijela uistinu isplatiti, za razliku od manje materijalističlkih svjetonazora koji uz pravo, zakon i isplativost uzimaju u obzir i moral i koji smatraju da treba najviše pomagati onim potrebitima, filozofija kapitalističkog materijalizma nalaže upravo suprotno: pomozi onome tko će ti najvjerojatnije moći dati najviše zauzvrat. Pretpostavlja se da je svaki član današnjeg društva u pravilu prepušten sam sebi i postoji samo zbog vlastitih interesa, a bilo kakve druge zajednice ljudi u kojima si oni međusobno pomažu i ulažu jedne u druge trud koji bi inače trebali u lagati za stjecanje materijalnih dobara nastaju ako i samo ako postoje poveznice između njihovih ciljeva i svjetonazora te ako dijele zajedničke interese.

Deset načela filozofije kapitalističkog materijalizma

Čitava paradigma današnjeg svijeta i društvenih odnosa sadržana je u deset jednostavnih principa čijim ćemo usvajanjem najefikasnije iskoristiti početne životne okolnosti poput sloja u kojem smo rođeni i inteligencije koja nam je prirođena:

1.)Bolje bogat umrijeti nego sirot živjeti

2.)Tko ne troši, taj ne postoji

3.)Jedino je zdravlje važnije od novca, jer bolesni ne možemo zarađivati

4.)Nikad nemoj uzeti manje nego što možeš.

5.)Nikad nemoj dati više nego što moraš.

6.)Nedjelo je neprihvatljivo onda i samo onda kad donosi manju korist od štete koju donosi kazna.

7.)Ono nematerijalno, neopipljivo i nemjerljivo nikad ne smije biti važnije od mjerljivog, materijalnog i opipljivog.

8.) Čovjek je sustav ograničenog vijeka trajanja sazdan od ogromnog, ali konačnog broja nezamislivo sitnih elementarnih čestica koje čine sve njegove misli, osjećaje, pamćenje i nagone, a nakon smrti se gasi poput uništena stroja i nemoguće je da iz njega iziđe bilo što nemehaničko, neopipljivo i vječno poput duše.

9.) Briga za druge treba biti prividna i izražena taman do te mjere da protuusluge koje možemo očekivati budu veće od usluga koje smo dali.

10.)Svakog tko bi vrlo lako mogao poletjeti više od nas treba odmah potaknuti na što brži pad.

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

tzukina
1.5.2015. 23:34
Bit tog načela nije negiranje duhovnosti čovjeka niti njegovo svođenje na robota u kojem su sve misli mikromehanički događaji, nego je to pomalo radikalizirani gledište koje racionalne ljude štiti od crkvenih priča o karmi, paklu, raju i životu poslije smrti. Ono što na ovome svijetu steknemo jedino je što ćemo ikada imati i u čemu ćemo ikada uživati i ako očekujemo vječnost koja najvjerojatnije ne postoji, pogotovo ne u tom bajkovito- mitološkom obliku u kojem ga nameće vjera, na temelju onoga što radimo u ovome životu nikada nećemo moći biti potpuno slobodni u svome kratkom i OGRANIČENOM vijeku i dok mi živimo po savjesti i pravilima drugi koji ih zaobilaze bit će u velikoj prednosti, što se nikako ne smije dopustiti.
atma
1.5.2015. 19:54
8. načelo filozofije kapitalističkog materijalizma posebna je budalaština koju nijedan razborit čovjek nikada neće prihvatiti.
siniša prpić
1.5.2015. 16:13
Ispravak.....
Mira Kaselj (rođena 1963.) djevojčica iz Podgorja, učenica O.Š Vladimir Nazor, bila je vrijedna i vjerovala u sebe.
Nakon srednje škole, završivši fakultet u Zagrebu, otisnula se u Kanadu. Tamo je i danas vrlo uspješna u poslu kojim se bavi.
Kada dođe u Podgorje kod svojih roditelja, nije joj mrsko otìći u štalu,i očistiti je. Tako barem kaže njezin ponosni otac Ante.
Mogla je ostati i u Zagrebu, no znanstveni izazovi su je odvukli "preko bare".
Dakle, Mira nikada nije bila beskrupulozna, nije joj smetala kapitalistička doktrina, nije izgubila svoju dušu, i "preskočila je nekoliko kasta"......

siniša prpić
1.5.2015. 16:08
Mira Kaselj, djevojčica iz Podgorja, učenica O.Š Vladimir Nazor, bila je vrijedna i vjerovala u sebe.
Nakon srednje škole, završivši fakultet u Zagrebu, otislula se u Kanadu. Tamo je i danas vrlo uspješna u poslu kojim se bavi.
Kada dođe u Podgorje kod svojih roditelja, nije joj mrsko otìći u štalu i očistiti je. Tako barem kaže njezin ponosni otac, Ante.
Mogla je ostati i u Zagrebu, no znanstveni izazovi su je odvukli "preko bare".
Dakle, Mira nikada nije bila beskrupulozna, nije joj smetala kapitalistička doktrina, nije izgubila svoju dušu, i "preskočila je nekoliko kasta"......
joda
1.5.2015. 10:55
Da bi prosječan čovjek, dakle ne neka visoka inteligencija, uspio preći u viši sloj društva treba mu prilična količina znanja o upravljanju novcem, vremenom, dobrima koja su mu na raspolaganju itd. Baš ništa od tih znanja neće dobiti u našem osnovnom i srednjem školstvu. O proizvodnji hrane i uštedi energije da i ne govorim. I tu leži najveća prepreka za većinu. Roditeljima fale ta ista znanja da bi ih prenijeli na potomstvo i propadanje se nastavlja.
atma
1.5.2015. 8:01
Današnja tzv. civilizacija je izgubila kompas jer je prihvaćena materijalistička koncepcija života. Što vrijedi čovjeku da dobije sva blaga svijeta, a pri tom izgubi vlastitu dušu? Nažalost, to se upravo događa i tome svi zajedno svjedočimo.
tzukina
30.4.2015. 23:05
Opcije za mijenjanje kompletnog sustava ne postoje jer takav sustav u kojem samo najbezobzirniji i najviše proračunati imaju najveću priliku za uspjeh postoji od same pojave čovječanstva. Novac je već tisućama godina svojevrsna esencija života koja uvjetuje ostvarenje svih naših želja i svu našu slobodu i to se do danas nije promijenilo, samo je zbog većeg broja mogućnosti koje sve imaju za uvjet upravo novac on postao još značajniji, no s druge strane povećanom složenošću svijeta povećala se šansa intelignetnom i snalažljivom pojedinicu da bilo kojim sredstvima koje donose gubitak odnosno kaznu manju od koristi ispliva iz srednjeg sloja u viši. Ako netko samom sebi obeća da neće biti sirotinja, da će se truditi uspjeti u životu i beskrupulozno iskoristiti sve što mu se nudi, tada mu je garancija lagodan život koji uz velike žrtve može postati i život u višem sloju.
joda
29.4.2015. 19:01
Tibore sviđa mi se tvoj tekst. Interesantno je vidjeti da tako mlada osoba ima tako jasnu sliku stvarnosti u kojoj živimo. Da li je to prokletstvo ili blagoslov, vjerojatno ovisi o tome spadaš li u pesimiste ili optimiste. Očito si vrlo rano popio Morpheusovu crvenu tabletu (The Matrix) i sad nema natrag. Malo mi je nejasno što želiš postići ovim tekstom. Ako je on kritika postojećeg stanja, nudiš li opcije. Moram priznati da sam kroz navedena načela prepoznao gdje griješim, ali ne mogu protiv sebe. Indijci vjeruju da je kasta u kojoj si rođen kasta u kojoj i umireš i čisto sumnjam da ću uspjeti biti iznimka koja potvrđuje pravilo, bez obzira koliko mi je jasna kapitalistička doktrina u kojoj živimo.


Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.