U Zagrebu je povodom obilježavanja 50. obljetnice smrti Jana Palacha, održana projekcija filma „Gorući grm“ na kojoj su temeljem upućenog poziva, Veleposlanstva Češke i Češko-hrvatskog društva prijateljstva, svečanosti je uz brojne predstavnike diplomatskog kora, političkog, gospodarskog i društvenog života, bio nazočan i Milan Vanđura, direktor HGK – Županijske komore Virovitica.
Dolaskom na čelo Vlade Čehoslovačke, 5. siječnja 1968. Alexander Dubček počeo je uvoditi neke promjene, kao što je djelomična decentralizacija ekonomije i demokratizacija.
Počela se davati veća sloboda informiranju i stvaranju udruga.
Sovjeti su se posebno suprotstavljali slobodi izražavanja i administrativnoj decentralizaciji, a Praško proljeće ugušili su 20. kolovoza invazijom na Čehoslovačku.
Stanovnici Čehoslovačke ovu intervenciju smatrali su okupacijom usmjerenom na gušenje njihove slobode i demokratizacije društva.
Jan Palach 16. siječnja 1969. ujutro krenuo je iz svog studentskog smještaja na periferiji Praga prema centru, odnosno Václavskim Námestíma. Usput je u poštanske sandučiće ubacio tri pisma, kupio je dva plastična kanistra koja je napunio benzinom na crpki u središtu Praga. Poslijepodne je došao na Václavské Námestí. Stao je pokraj fontane koja se nalazi nedaleko od stubišta nacionalnog muzeja. Skinuo je kaput, polio se benzinom i zapalio.
Sav u plamenu, počeo je trčati prema središtu trga. Udario je u tramvaj i pao. Mnogi prolaznici počeli su ga spašavati. Pokrili su ga svojim kaputima. Imao je teške opekline, ali bio je pri svijesti. Nekoliko minuta potom stiglo je vozilo hitne pomoći koje se nalazilo u blizini. Tri dana kasnije je umro, ali ta je tri dana stalno bio pri svijesti.
Državna novinska agencija, pod sovjetskom kontrolom, objavila je kratku vijest o samoubojstvu studenta filozofije i književnosti. Objavljeni su njegovi inicijali, ali se među praškim studentima, a onda su to prenijele i svjetske agencije, doznalo da je riječ o Janu Palachu. Ljude koji su ga spašavali, prije nego što je došla hitna, zamolio je da iz kaputa koji je skinuo sa sebe izvuku jedno pismo.
Tri pisma gotovo identična sadržaja poslao je čelniku praških studenata, Skupštini fakulteta i prijatelju.
Tražio je ukidanje cenzure i zabranu objavljivanja lista Zprávy (Novosti, glasilo sovjetskih okupacijskih snaga). Ako se taj zahtjev ne ostvari u roku od pet dana, dakle do 21. siječnja 1969., slijedit će druge ljudske baklje.
Potpisao se s “Ljudska baklja br. 1”. Dakle, očito je postojala skupina studenata spremnih pretvoriti svoja tijela u baklje.
Skupina studenata započela je štrajk glađu, a oko 600 tisuća osoba bilo je na njegovu sprovodu. U Čehoslovačkoj je bilo desetak pokušaja samospaljivanja, a i u drugim državama Varšavskog pakta je bilo Palachovih sljedbenika.
Komunistički režimi nisu mogli priznati da ljudi sebi oduzimaju život na tako stravičan način samo zato što žele više slobode.
Samo dvadeset dana nakon Palachova samospaljivanja, odnosno 5. veljače 1969. promijenjeno je ime studentskog kluba u Rijeci. Klub Index nazvan je Jan Palach.
Engleski sastav Kasabian, koji je osnovan 1997., posvetio je Janu Palachu pjesmu
Club Foot.
O njemu su snimljeni i dokumentarci.
Prag, Moskva, Varšava, Budimpešta… tih su godina u javnost plasirali mnoge neistine o prosvjedima protiv sovjetske okupacije Čehoslovačke. Palach je prikazan kao mentalno nezrela osoba itd. Zapravo, svi koji su bili protiv režima nisu bili “normalni”. Duševne bolnice bile su pune protivnika režima.
Samo deset mjeseci prije pada Berlinskog zida, odnosno 16. siječnja 1989., počast Janu Palachu otišli su odati članovi Karte 77, a sastavili su je i potpisali Václav Havel, Jan Patočka, Zdeněk Mlynář, Jiří Hájek…, ali im je to bilo zabranjeno.
Havela je ponovno zatvorila politička policija režima samo zato što je htio položiti cvijeće na mjestu Palachova žrtvovanja. Havel, veliki intelektualac, književnik, pjesnik, smatrao je Palacha borcem za slobodu koja je stigla padom Berlinskog zida 1989. Havel je bio i prvi predsjednik nove Čehoslovačke od 1989. do njezina rascijepa 1992. te zatim i češki predsjednik.
Na crti Praškog proljeća nastalo je i Hrvatsko proljeće 1970., politički pokret koji je tražio decentralizaciju i više sloboda, a činili su ga prvenstveno intelektualci, studenti.
Pokret i nada da se može živjeti slobodnije ugušeni su.
Palachova smrt, zbog načina njegova žrtvovanja za slobodu, izazvala je mnoge reakcije u Europi. Dakako, tada je bilo teško u zemljama Varšavskog pakta pokretati prosvjede protiv režima, ali praško proljeće bilo je nadahnuće za mnoge pokrete i pokušaje demokratizacije tih društava.
