U proteklih nekoliko dana bili smo prisiljeni obrisati čak tri teme iz Foruma. Demokracija i sloboda javne riječi ne znači anarhija i iznošenje netočnih podataka s namjerom vrijeđanja drugih osoba. To je uređivačka koncepcija koju na ovim stranicama pokušavamo provoditi od prvog dana.
Protivnik sam cenzure misli, ne volim ni velika urednička uplitanja u autorske tekstove, prezirem licemjerne moraliste koji će se javno zgražati nad vulgarnim rječnikom naše mladeži a onda sočno psovati u krugu svojih prijatelja. Poletova sam generacija novinara, koja ne samo što je učila zanat čitajući taj omladinski tjednik, nego je imala taj privilegij za njega i pisati. Tada, ranih osamdesetih, kao adolescent, novinarski adrenalin trošio smo upozoravajući na gluposti drugarice i drugova trudeći se da nezadovoljstvo mlade generacije prenesem rječnikom ulice – onako kako smo zapravo govorili, onako kako su pisali pisci koje smo voljeli i kako su pjevali naši idoli. Bio je to naš bunt!
Ne kažem da je to uvijek bilo najpametnije i da je to način kako treba raditi, ali nisam volio puritance i uvijek sam se borio za slobodu do krajnjih granica. Zato danas stalno slušam Radio 101 čijim se voditeljima i novinarima omakne psovka, čitam Feral koji zna umetnuti vulgarizam točno tamo gdje treba, a nemam ništa protiv pjesama i nastupa grupe Let 3.
Zato nemam prava drugima moralizirati i braniti da se na Forumu izražavaju onako kako znaju ili kako misle da se treba izražavati. Zato uglavnom i ne brišem poruke! Ali, ako u naslovu teme netko napiše neistinu s namjerom da uvrijedi drugu osobu kao što je to proteklih dana bio slučaj (Željko Iharoš, Mate Vukušić, Trpimir Markotić) onda ću si uzeti slobodu da javni linč odstranim s ovih stranica.
Dakle, ne uvodim cenzuru ali vas molim da bar malo razmislite prije nego što nešto za nekoga tvrdite. Napisati za Iharoša da je bio polaznik specijalne škole ili za Vukušića da je u uniformi rezervista JNA sudjelovao u napadima na Vukovar ispod je najniže granice tolerancije sloboda izražavanja. Baš kao i tema o zapošljavanju kćeri Trpimira Markotića. To možda i je novinarska priča, ali se ona mora odraditi profesionalno – sa svim činjenicama i na način da se nikoga ne uvrijedi, a najmanje osobu koja je na početku poslovne karijere.
