Proizvodnja, distribucija i konzumiranje sintetičkih lijekova strogo je kontrolirani proces, dok se proizvodnja, distribucija i konzumiranje sintetičkih otrova odvija sasvim slobodno. Filozofi kažu da paradoks daje snažan poticaj na razmišljanje. Treba li veći poticaj od ovog?
Počnimo najprije iz početka, kada bijaše samo jedna neobična riječ - Coca Cola. Godina je 1886.; američki farmaceut dr. John Pemberton kemijao je u svome dvorištu s nekim surogatom francuskog vina i smućkao bućkuriš koji će 100. godina kasnije postati najpoznatiji brend u porodici otrovnih bezalkoholnih gaziranih pića. Jedan od glavni podmuklih nezdravih sastojaka koji mu danas daje posebnu dozu opasnosti po zdravlje je sintetičko sladilo po imenu ASPARTAM - otrovna supstanca koja se u ratu smatra BIOLOŠKIM ORUŽJEM, a u miru DODATKOM PREHRANI.
Kako bi se izbjegla svaka moguća krivnja vezana uz posljedice konzumiranja hrane koja sadrži ovu opasnu tvar, Europska unija dodijelila joj je oznaku E951 koja upozorava da se konzumenti jela i pića obogaćeni sastojkom Aspartama igraju vlastitim zdravljem - ali da to čine na vlastitu odgovornost jer im na deklaraciji lijepo piše o čemu se radi.
Drugim riječima, samo treba čitati, a ne odmah navaliti ko sivonja i predozirati se do smrti, kao što se upravo i dogodilo na jednom neslužbenom svjetskom natjecanju u ispijanju Coca Cole, kada je pobjednik ispio na eks desetak flaša i umro od posljedica prenapijanja prije nego što se popeo na pobjedničko postolje.
Ali opasnost ne prijeti samo iz Coline boce. Aspartam se dodaje u preko 6000 artikala, koji vrebaju svoje potencijalne žrtve sa polica trgovina u više od 100. zemalja širom svijeta. Gazirana pića, voćni sokovi, dijetalni proizvodi, sladoledi, čokolade, slastice, instant juhe, vitaminski napici, želatini, žvakaće gume, kalodonti, vodice za ispiranje usta, tablete protiv kašlja...samo su neki iz popisa artikala široke potrošnje u kojima se kriju smrtonosne molekule pod kodnim imena C14H18N2O5.
Svjesni njegove iznimne štetnosti, zdravstveni standardi Europske unije propisuju maksimalnu dopuštenu dnevnu dozu od 40 mg po kilogramu tjelesne težine. Sve iznad toga smatra se neumjerenim trovanjem.
Ono što se pak prešućuje je to da se ovaj slatki otrov sporo izlučuje iz tijela i njegovo taloženje stvara osnove za kasnije zdravstvene komplikacije, zbog čega se Aspartam smatra jednom od najopasnijih supstanci koje se dodaju jelima i pićima, ozbiljno povezanim sa mnogim bolestima i zdravstvenim simptomima modernog doba.
Ovdje ih nećemo nabrajati jer sve ih se možemo naći na Internetu. Nama je ovom prilikom puno interesantniji pravni protokol po kojemu se otrovne supstance uopće mogu miješati u hranu.
Svako tko je ikada o tome imalo razmišljao, mogao je i sam zaključiti da su te, navodno, dopuštene doze (određene raznim zdravstvenim pravilnicima), samo obično prodavanje magle, jer sasvim je jasno da nitko ne konzumira hranu opremljen instrumentima koji mu u svakom trenutku javljaju količinu dopuštene količine štetnih tvari koje unosi u vlastiti organizam, niti zbraja u glavi razne miligrame.
Dakle, svi ti propisi samo su pravni paravan za slobodnu legalizaciju otrovnih proizvoda i radi se o praksi koju treba potpuno ukinuti, a takvim artiklima potpuno zabraniti ulazak na domaće tržište.
Može li po tom pitanju Hrvatska biti ispred EU? Imamo li mi uopće ikakvo političko pravo na takav korak, i kakve nas posljedice čekaju ako ga učinimo?
Naravno, ne treba biti naivan. Obzirom na veoma ograničene političke i pravne mehanizme zaštite od utjecaja odluka i pravila Europske komisije, država će po svemu sudeći biti nemoćna zabraniti uvoz kontaminirane hrane. Ali jednom širokom akcijom edukacije stanovništva može se postići to da se samim uvoznicima (kao i domaćim proizvođačima) takva trgovina učini neisplativom, čime bi se na prirodan način postiglo to da svi sporni artikli sa oznakom "E" jednostavno nestanu iz ponude.
Do sada je takva akcija izostala, i kako se sada čini još dugo će biti potrebno da se ona pokrene sa najviše državne razine, odakle bi trebala biti koordinirana. Ne mogu reći da ljudi u vlasti za tako nešto nemaju volje, ali nema nikakvih jasnih signala da uopće postoji svijest o razini ovog problema. Osim Mirele Holy koja je jedina do sada pokazivala neke sasvim konkretne naznake opće ekološke osviještenosti, za sada nitko od ostalih političara ne pokazuje potencijal svjesnosti koji nadilazi okvir aktualnih europskih propisa pa ne treba niti očekivati bilo kakav pomak sa njihove strane.
Uostalom, radi se o procesu prirodnog sazrijevanja. Društvo je kao biljka, i svaki rast uvijek počinje u korijenu, a nikako od vrha. Zato, krenimo odozdo. Građanska svijest je baza zdravog društva i vrijeme je da toga postanemo svjesni.
Ona ima svoje posebne zakonitosti, nesputane konvencionalnim pravilima i odnosima, a ono što je čini posebno važnom je moć da cijelo društvo potakne na kolektivno razmišljanje. To je veoma bitno, jer misli se ne mogu kontrolirati pa tako niti narod koji misli.
Ovih dana jedna takvo klupko neobuzdanih misli - sklupčano u jedan veoma jezgroviti informativni članak - počelo se širiti društvenim mrežama i potaknulo razmišljanje koje je na dobrom putu da izmakne svakoj vrsti kontrole, poglavito masovnoj hipnozi industrijskog marketinga. Radni naziv glasi: Rumsfeldova kuga.
Ostanite i dalje sa nama, slijedi dokumentarni film na istu temu.