Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Dubravko Ivaniš: Sljedeća ploča će za nas značiti biti ili ne biti


  Intervju           Stefan Bićanić           27.06.2006.         4202 pogleda
Dubravko Ivaniš: Sljedeća ploča će za nas značiti biti ili ne biti

Nakon nastupa benda Pips, Chips & Videoclips u Londonu (Klub Spitz) i zagrebačkom Purgeraju imali smo priliku gledati njihov koncert u Virovitici, iako zbog određenih poražavajucih propusta u organizaciji nisu svirali u punoj snazi. Tako nismo mogli čuti nove stvari jer je za «delikatnu računalnu tehniku» potrebna ispravna električna instalacija. Da pojasnim izraz «delikatna računalna tehnika»: delikatna (lat. delicatus – tečan, ukusan, koji zahtjeva osobitu pažnju), računalna (kompjuterska - vrsta modernog elektroničkog stroja), tehnika (grč. techne - umjetnost, vještina). Nadamo se da se ovakve stvari u budućnosti neće ponoviti i da će ljudi zaduženi za kulturne djelatnosti u gradu Virovitici pridati više pažnje organizaciji jednog benda koji je nedvojbeno svjetski s obzirom na to da je mix (još jedan tehnički termin koji nemam namjeru pojašnjavati) obavljen pod okriljem jednog od najprestižnih američkih producenata Davea Fridmanna, pored afirmativnih recenzija koje su uslijedile na album “Drveće i rijeke” u časopisima kao što su Mojo, Q, Time Out…
U svakom slučaju očito je da reakcije posjetitelja koncerta nisu bile negativne, dapače, da se bolje izrazim publika je bila oduševljena, i to nije moje subjektivno mišljenje, da se razumijemo. Prije koncerta benda PC&VC, za vrijeme nastupa dopadljivih djevojaka iz grupe Meritas, napravio sam priložen intervju s karizmatičnim frontmenom benda, Dubravkom Ivanišem, za Virovitica.net i naravno, za sve vas.

Kakva je razlika u prihvaćanju publike ovdje u Hrvatskoj i izvan nje, primjerice u Londonu?
-U Londonu smo sada bili drugi put, tako da je fascinacija njime nešto što smo odradili kad smo bili prvi put. Bio sam u Londonu i ranije tako da sam u prvim navratima bio jako fasciniran gradom. Sad ni toga baš i nije bilo. Što se tiče te publike vani, u takvom megapolisu postoje mjesta gdje ljudima nije ništa čudno, naslušani su svega i apsolutno mogu akceptirati bend iako nemaju pojma gdje je uopće Hrvatska, mogu akceptirati nekoga tko pjeva na njima nepoznatom jeziku i to izdržati u jednom klubu u koji dolaze bendovi iz raznih muzičkih područja i cijelog svijeta. Mogu reći da je publika, za razliku od domaće, navikla slušati, nije nervozna i spremni su otkrivati stvari koje im nisu poznate. Ovdje je tip publike koji sluša hitove i radiostanice. I to vrijedi za sve izvodače. Rijec je o potpuno drugačijem principu.

Je li bilo magije u Londonu?
-Pa… nije.

A ovdje?
-Magija nije stvar grada ili države, magija je stvar trenutka koji ne možeš predvidjeti, nikad ne ideš na to. Da bi bio zadovoljan s nekim koncertom intimno, a to je slučaj jednom u pedeset pokušaja, ne ovisi samo o bendu, to jako ovisi i o publici.

Kad si zadnji put osjetio to razumijevanje izmedu tebe i publike, odnosno benda i publike na koncertu?
-Sve sam izbirljiviji, 15 godina sam na stageu. Ovo što smo svirali u Zagrebu u Purgeraju i Ksetu bili su mali klubovi za relativno mali broj ljudi, ali taj je mali korpus bio jako nabrijan, došli su slušati moj bend, pa možemo reći da su to bili baš krasni koncerti. Evo, mogao bih reci za Kset da sam se htio rasplakati, ali nisam.

Dakle, skoro?
-Pa skoro, da. Kad osjetim da je publika sa bendom i da to nije fejk, skužim da bend stvarno daje svoj maksimum. U suprotnom se često čini kao da jedriš bez vjetra. Ako od publike nema vjetra, šta jebeš brate? Nešto veslaš, ali nije to fora.

Postoji li perspektiva iz koje bi dopustio podebljavanje i generaliziranje značenja svojih pjesama posebice na zadnjoj ploči ili smatraš da bi svatko za sebe trebao razumjeti značenje?
-Cijeli proces pisanja pjesama kod mene je u zadnje vrijeme vrlo asocijativan, ja ništa ne želim reći u pjesmama. Nemam nikakvu poruku za pučanstvo, baš nemam. To je asocijativan niz. Ne pridajem porukama neku važnost. Tekst je sad više u funkciji nekakve muzikalnosti. U mom konceptu kontekst uopce ne treba tražiti. S druge strane se onda dešava da razni ljudi tumače lirikse na svoj način, gdje sebe u njima nalaze, što je divno. To znači da je pjesma otvorena. Ako je prepuna značenja i poruka tada se zatvara jer očito ima jedno jedino čitanje. Ako šaltaš političke parole, to je to. U mojoj poziciji treba biti jako samokritičan jer se uvijek u pjesmama rade masa kenjaže. Ja volim da je nešto fora, a da nije nimalo pretenciozno u toj svojoj asocijativnosti. Nisam za to da su pjesme komplicirane bez razloga.

Jesi li radio kompromise tijekom svoje karijere?
-Ne, nisam radio nikakve kompromise, što mogu i dokazati. Moj bend je od drugog dana svog postojanja bio predisponiran da ovih 15 godina ima karijeru sličnu i usporedivu sa Prljavim Kazalištem ili Parnim Valjkom. Namjerno to spominjem jer su to dva giga benda iz jedne ovako male države. Mogao bih spomenuti recimo Hladno Pivo koje bi moglo imati tu poziciju u budućnosti. Dakle, ako mi danas nismo na toj poziciji onda je očito da ja nisam napravio baš niti jedan kompromis jer se kompromisi rade u biznisu upravo zato da takvu poziciju stekneš. Pozicija giga benda je zapravo status male kapitalističke manufakture od koje svi članovi žive. U ovoj mojoj maloj firmi nitko ne živi od Pips, Chips & Videoclipsa osim mene. Mogu reći da sam ponosan što mogu živjet kao normalan čovjek. I to ti ne govorim zato da bih se hvalio svojim imovinskim stanjem nego zato što bi mi bilo žao da nakon 15 godina što se bavim muzikom nemam što za jesti i da bezveze kukam. «Drveće i rijeke» su obična pop ploča svuda na svijetu osim ovdje. Ovdje to nije pop, ovdje vladaju neka druga pravila kojih sam svo vrijeme svjestan, a ako sam ja svjestan pravila i ne pogrbljujem se pred njima, vjerujem da je onda ipak riječ o određenoj dozi beskompromisnosti. Znaš, jebeš kompromis, ako ujutro kad se pogledaš i kad ne možeš neku pjesmu, koju si radio iz kompromisa, izvesti na stageu i loše se osjećaš, onda cijela stvar ide u kurac. Ja se nikad na stageu ne osjećam kao čovjek koji je na krivom mjestu i pjeva krivu stvar u tom trenutku koliko god publika reagirala lijevo ili desno.

Na koji način najčešće stvaraš glazbu, nastaje li ona određenim procesom iz jedne točke i instrumenta, npr. klavira koji sviraš, ili je to nekakav zvuk koji zamisliš negdje na ulici, privatno?
-Ima više načina. Mislim da to nije moguće opisivati riječima. On je i meni tajna, jer da imam formulu po kojoj nešto dolazi primjenjivao bi je stalno, to bi bilo sjajno. Što sam stariji pada mi sve rjede, od melodije do kompletne orkestracije po vertikali. Ne želim filozofirati, samo želim reći da se uvijek istražuje zvuk i uvijek se kreće od zvuka. Ne kreće se od tona A, C, E, nešto drugo ili od harme. Uopće ne znam koje su harme u pjesmama, njih odmah zaboravim, čak i kad song sam iskomponiram jer me to ogrančava. Ali svaka pjesma kod mene prolazi desetine provjera i neke znam baciti nakon 6 mjeseci ili godine dana.

Poznato je da malo govoriš o novoj ploci i…
-Nula.

Pa u kojem će se smjeru kretati, generalno, na tragu D&R-a ili nešto drugačije?
- Ovo je recimo pitanje na koje ne odgovaram… naravno da je odgovorivo, ali vrlo neprecizno. Ja uvijek šaltam film, jebiga, ne prešaltam ga 200 posto, jer bi to značilo da sam u međuvremenu napravio lobotomiju i postao neki drugi ja. Dakle, uvijek se provuče ta jedna zajednička crta, biti će bitno različita ploča od D&R-a. Još nismo gotovi s pjesmama, ipak mi je žao što danas ovdje nećemo izvesti neke nove koje smo završili.

Zbog problema s naponom u dvorani?
-Da, pada napon, rikava kompjuter, a bez njega ne možemo izvesti nove pjesme…

Kakva je razlika u sviranju u Zagrebu u odnosu na ostale gradove? Vi trebate donijeti svu opremu u Viroviticu ili neki drugi grad, prilagoditi se novom prostoru i svirati u prostoru koji je vama apsolutno neprikladan, kako se snalazite u toj situaciji?
-Pa naravno da nema smisla svirati u dvorani, ali onda ne možeš svirati u Virovitici. Nismo 15 godina svirali u Virovitici. Ne znam da li u jedan posto slučajeva moj bend nešto bira. Stvar je u adekvatnoj psihološkoj pripremi. Najgore je kad si na stageu nepripremljen psihički i kad se dešavaju stvari poput ove nesretne struje, ili kad je sound ogavan u neprikladnom prostoru i tako dalje, nikad te probleme ne smiješ emitirati prema publici. Pokušavam to kod sebe korigirati zato jer kad bend izađe na stage publiku boli kurac jesi ti u adekvatnom prostori ili nisi u adekvatnom prostoru, šta ti čuješ na stageu ili ne čuješ... valjda potop može biti iza mene, pokušavam se smireno artikulirati.

Koliko emocionalno doživljavaš svoj glazbeni rad?
-Ja se kao klinac nisam počeo baviti time misleći da ću zaradivati, nisam razmišljao o novcima. Jednostavno u jednom trenutku života skužiš da ti muzika jede toliki dio dana, toliki dio ličnosti da nema šanse, ako je ikako moguće, da se baviš nekim drugim poslom jer znam da bi patilo sa bendom. U tom smislu je muzika meni posao zato što zaista za ništa drugo nemam vremena i mislim da je to što pričam prilično normalno. Naravno da neću krast, ali ne mogu se zamislit da se muzikom ne bavim.

A na samom koncertu, pod «emocionalno», ne želiš se osjećati kao konzerva sardina koja se otvara prije i zatvara poslije koncerta?
-To je normalno, mislim, to uopce ne treba apostrofirati. Svi koji su na koncertu dolaze, valjda iz istog tog razloga - da im se netko otvori… kao kada gledam neki film, očekujem da mi se netko ili nešto otvori, inače prekidam film i dovidenja. Mene ne interesira ništa drugo. To ljudi naprosto očekuju, oni su emotivna bića, a sad jebiga, ako se radi muzika da bi se uz to drogiralo što je isto slučaj zadnjih 15 godina u svijetu, ja to ne poznajem i ne razumijem. A ima i toga…

Isto tako postoji i hrpa autora koji su koristili razlicita sredstva ili bili u razlicitim stanjima kada su stvarali i izvodili svoju glazbu...
-Različita sredstva i u raznim stanjima su bili recimo Einstain i Frojd… Pa što onda...

Ako govorimo lideru Doorsa govorimo i o tripovima, Hendrix ista stvar, Bob Marley se usko vezuje uz marihuanu, Mance ima shizofreniju…
-Pjesme valjaju ili ne, nemam što dodati.

Može jedno ovako retrospektivno pitanje, dakle, u kojem trenutku si se poceo baviti glazbom, a u kojem si shvatio da si glazbenik?
- Već od ranih dana osnovne muzičke sam komponirao nekakav punk. Usput sam bio fakat dobro dijete, jako dobar učenik u osnovnoj i srednjoj, stvarno na diku i ponos. Upisom na pravo, koje me nikad nije interesiralo i koje sam upisao na nagovor okoline učinio sam fatalan potez, gotovo odlučujuci za daljnji život. Naime, da nisam upisao tako ogavan faks, da sam upisao nešto što mi je bliže možda se nikad ne bi odlučio imati bend jer se ne bi našao u tako očajnoj situaciji gdje su uspješniji na faksu bili najmizerniji karakteri iz srednje. Nisam naprosto navikao sebe gledati kao ništariju. Uvijek me istinski interesirala samo muzika. Ali napraviti bend, jer sam ja na koncu introvert, to mi je bilo nevjerojatno. Ja da imam bend, ja na stageu? Nisam se tako zamišljao. U nekom trenutku se ispostavilo da je to jedina moguća varijanta. U jednom trenutku sam raskrstio sa sobom, rekao sam mami i tati, koji su mi htjeli plaćati faks, faks uz plaćanje, rekao sam: »Ovo je sve previše, nisam toliko licemjeran da bih mogao dozvoliti da mi plaćate nešto što ja ne mogu akceptirati ni jednu jedinu rečenicu nekog građanskog procesnog prava i pravde.» I od tog sam dana, malo po malo, stvorio situaciju da odem nešto snimit kod Denykena u njegovom 8-kanalnom studiju… poslije sam upoznao Kraljića koji je u moj bend dofurao čitav svoj bend...ostalo je povijest.

Kako to da gitarist Alen Kraljić, nakon toliko vremena više nije član benda, nakon albuma «Bog»?
-To su normalne pojave, mijenjaju se ljudi po firmama, mijenjaju se predsjednici kućnih savjeta, mijenjaju se čistačice po ulazima, mijenjaju se i članovi bendova… Meni je drago da me milijardu puta pitaju za Kraljića, zato jer je jedna činjenica gotovo sigurna - to valjda znači da smo taj Kraljić i ja neki kurac napravili u životu kad netko i dan danas može propitkivati našu pričicu. Ovaj bend troši ljude, ovaj bend se u prvih 8-9 godina konstantno družio skupa, svakodnevno smo imali probe po 5-6 sati i jednostavno sa starenjem netko se odluči da želi imati nešto svoje, i to mi je ok. Ja se sa ljudima družim kroz muziku, kako nemam više s Kraljićem muziku, ja se s njim ne družim, to mi je prirodno jer sam s dječacima s kojima danas radim.

Nastavljate li suradivati sa Fridmannom, hocete li mu prepustiti produkciju i mix ili nekom drugom?
Nije još vrijeme da o tome razgovaramo jer konkretnih dogovora nema.

Hocete li raditi nove spotove?
-Naravno da ćemo raditi kad pjesme s nove ploče budu postojale na tržištu. Nas dugo sa spotovima nije bilo, pa čak i 2x2 koji nam je zadnji više je eksces nego dio nekog singl kontinuiteta. Ubuduće cemo raditi spotove mada su oni neisplativi zbog HTV-ove odluke da ne pušta hrvatske, a bogme niti strane spotove. Desilo se to da zapravo nemamo nigdje u hrvatskom televizijskom eteru ozbiljne emisije, to je svima jasno. Biti ili ne biti je Pipsima na sljedećoj ploči. To nisam osjećao na D&R-ama i na kraju smo dobili ploču koja se i postavlja na jedan takav indiferentan način; naravno tu mislim na indiferentnost spram postulata muzičke industrije, terora hitova i sličnih gluposti. Sljedeća ploča baš i nema taj stav. Ili ćemo biti sa štitom ili na njemu.

Koje glazbenike cijeniš u Hrvatskoj i na globalnoj razini?
- Cijenim sve ljude koji su u ovom poslu, čak i one kod kojih mi se ne sviđa šta rade. Općenito jako malo slušam muziku jer sam fokusiran na svoje probleme, to je danak ovog posla, opterećen sam. Nemam više 17 godina, ne šora me muzika toliko, visok mi je prag fascinacije. Volim Rundeka i volim LET3. A vani... pa zasitio sam se Radioheada u zadnje vrijeme, The Eraser (Thom Yorke) nemam živaca sto puta slušati, malo je i dosadan, sve sam to vec čuo…

Zbog više elektronike, kao digresije?
-Pa Radiohead je pun elektronike. Ne može me više nešto konstantno poput malog djeteta fascinirati, zasitim sam se svakog zvuka. Zasitim se i svog zvuka pa iz albuma u album pokušavamo mijenjati zvuk.

Svojevremeno si padao na «Amnesiac»?
-Jesam, naravno. Postoji, naravno, većina stvari na koje nikad nisam padao.

Rekao si da smatraš kako je «Hail to the Thief» samo podcrtavanje Amnesiaca.
-Radiohead je izdao live ploču nakon Amnesiaca i Kid A (I Might Be Wrong – Live Recordings), i ona predstavlja odredeni sublimat. To mi je najbolja ploča. Fokusiran sam više na muziku, da li je to podcrtavanje…

Ali kada pogledamo tekstove njihove zadnje ploče s obzirom na predzadnju, Hail to the Thief ima neusporedivo veci značaj…
-Moram priznati da sam koncentriran na samu muziku.

Smatraš i da su tekstovi dio glazbe, govorimo o larpurlartizmu ili griješim?
-U biti da. Na tragu larpurlartizma, vjerojatno.

Jeste li svirali pjesmu «Spava»?
-«Spava» smo svirali jedan jedini put u Gavelli na promociji ploče, i to je bilo zabavno zato što u tom songu svirači ne sviraju svoje matične instrumente.

Koje pjesme najradije sada izvodite?
- Uvijek me ove još neobjavljene pjesme najviše rajcaju. Kroz koncerte možemo predvidjeti kakva će biti reakcija kad jednom izađu.

S kim najbolje sada suraduješ u bendu?
- Ivan Kardinal Božanić je taj dječak.

Zahvaljujem na intervjuu i želim puno sreće s novom pločom.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Intervju



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: