Što je biće starije, to mu više svašta pada na pamet. Već sam počeo razvijati film o putovanju Europom, ali isključivo željeznicom. Užitak je to veliki, a još i veći ako je cijena povoljna, pa ću zasigurno kupiti Eurorail kartu i mjesec dana jezditi europskim prostranstvima, noću spavati u spavaćim kolima kako bih uštedio na hotelima, a danju upoznavati gradove, spomenike i ljude - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.
Stvorenje od 28 do 59 godina Eurorail kartu s kojom može putovati četiri dana u mjesecu plaća 283 eura, pet dana 318 eura, a sedam dana 381 euro. Ako se odlučim za dvomjesečno putovanje, deset dana stajalo bi 447 eura, a 15 dana 553 eura. Vjerojatno bih uspio dobiti i neki popust jer često imaju akcije. Da sam mlađi od 28 godina, sve bih to mogao obići za dvjestotinjak eura, ali, kao što dobro znate, vrijeme još uvijek ne možemo vratiti! Dosad sam Europom uglavnom putovao zrakoplovom jer uvijek nekamo žurim, ali je vrijeme da se malo stane na loptu i opuštenije pristupi putovanjima. Naravno, najveći mi je problem pronaći taj slobodni mjesec, ali trebalo bi to biti kasno proljeće ili završetak ljeta, tada su temperature ugodne i sunce još ili više ne prži kao u punoj ljetnoj sezoni. Davno sam u Putničkim svaštarijama spominjao Budimpeštu kao početni grad, alfu svih željezničkih putovanja. Povoljne cijene iz glavnog mađarskog grada “tjeraju” brojne građane Hrvatske da umjesto u Osijeku ili svjetlosnim godinama dalekog Zagreba svoje putovanje počinju u Pečuhu, Budimpešti pa i u Beču. Konkretno, dok pišem ove retke, ugodno se “drndam” u drugom EuroCity razredu kupea Čeških željeznica na relaciji Budapest Nyugati – Bratislava – Prag, a zatim ću, ako stignem, presjesti na brzi za Berlin. Iako se iz susjednog kupea ori pjesma pijanih putnika, u ovom vlaku nema vagon-restorana, mogu kupiti čaj i kavu, ali i razne grickalice, čokoladu i pivo po izuzetno povoljnim cijenama (mislim da je politra piva nešto manje od dva eura, ali sigurno znam da je mala Cola skuplja od piva!).
Kako je kompozicija vlaka češka, tako su i iznosi u češkim krunama, ali samo dajte karticu, sve je to sitniš u odnosu prema hrvatskim bajoslovnim cijenama. Najzanimljivija činjenica je da karta za vlak od Budimpešta do Berlina košta samo 28 eura, da, toliko sam je platio i vrijedi dva dana. To znači da nemam rezervaciju za sjedalo, ali ako npr. vlak u Pragu ne stigne na vrijeme, pa propustim brzi za Berlin, slobodno mogu na sljedeći vlak, čak i ako polazi sutra, pa mi noćenje u krasnom Pragu ne bi loše sjelo. Majka svih putovanja je dobra organizacija, sve treba zapisati, sve mogućnosti uključiti, čak i one najgore, ako se dogodi da vlak doista kasni. Pritom ne treba zaboraviti da ste kao putnik zaštićeni EU regulativom i da ćete za svako kašnjenje veće od jednog do dva sata dobiti 25 posto plaćene karte, a za kašnjenja veća od dva sata čak 50 posto cijene karte. Kompenzaciju sam dobio bar desetak puta jer, unatoč brzim prugama, europski vlakovi itekako kasne, pa se isplati kupiti i kartu prvog razreda, jer je gotovo sigurno da ćete na neka odredišta stići s više od dva sata zakašnjenja, pa vam pola iznosa vrate!
