Capak: Zaraženo 17 djece do devet godina, ukupno 41 mlađi od 20
Vrdoljak: Vladin paket gospodarskih mjera u četvrtak
Agencija za elektroničke medije okupila radijske spotove za borbu protiv epidemije
Sindikat i Matica umirovljenika traže dostavu mirovina poštom
Nedostatak osnovne zaštitne opreme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Zavod Andrija Štampar uveo drive in dijagnostiku koronavirus
SDP predlaže jednogodišnji moratorij na otplatu kredita

  Kultura

Draško Zidar: Virovitica je grad koji otvara mogućnosti, samo ih treba prepoznati

  Sandra Pocrnić Mlakar           19.05.2013.         2728 pogleda
Draško Zidar: Virovitica je grad koji otvara mogućnosti, samo ih treba prepoznati

Što nedostaje hrvatskom filmu, zašto je lokalpatriotizam postao neminovnost, kamo vode mikeški podnevni nedjeljni razgovori i koje su prednosti života u Virovitici razgovaramo s glumačkim velikanom Draškom Zidarom.

Što se u životu glumca promijeni nakon Zlatne arene?

- Zapravo ništa. Kao i svako drugo, tako i ovo "čudo" tri dana traje... Ono, dok ti ne čestitaju svi prijatelji i znanci. Na nesreću, iz nekih čudnih razloga naši se filmovi i ne gledaju kod nas i ne prate se pozorno filmska zbivanja pa slijedom toga mnogi i ne znaju da sam dobio tu Arenu. Dakle moj život nakon Arene je daleko od života glumca koji je dobio, recimo Oscara ha ha ha ha ha... Eto, čini mi se da hrvatskom filmu  zapravo nedostaje hrvatski gledatelj.

Virovitičko kazalište radi od 1945. i Virovitičani su navikli da se njegov ansambl kontinuirano pomlađuje. Kako se kazalište obnavlja u 21. stoljeću? Kakav je danas rejting glumačkog posla?

- Svaki ansambl treba "svježu krv", to je jednostavno potreba i ne samo u kazališnom svijetu nego u svakom poslu. Tako je svijet posložen. Naš ansambl prije se pomlađivao iz rekao bih "vlastitih redova" omladinske scene... Danas više nije tako. Okolnosti samog posla su se jako izmijenile, obim posla na predstavama i oko njih traži puno veći angažman, kao i kasnija igranja, pa je teško dobiti mladu osobu koja uz sve obveze u školi može posvetiti dovoljno vremena kazalištu kao ozbiljnom hobiju.S druge strane, ima mnoštvo mladih školovanih glumaca, a kako su se razdaljine zbog općeg napretka (mislim, svi imaju nekakav auto, a i ceste su ipak bolje nego prije 30-tak godina... navodno će biti još bolje) ...eto, dosta se mladih školovanih glumaca ipak odluči neko vrijeme provesti u provinciji, čime mislim svi puno dobivamo. A rejting... hmmmm, mogao bi biti i bolji, no s obzirom na sveopću dekulturizaciju ovih prostora, rejting glumačkog posla još se može nazvati "rejtingom".

S Mijom Pavelkom održavate tradiciju Mikeša, nedjeljnog komentara gradskog života koji je prije vas vodio Tomislav Terzić. Naslućujete li vas dvojica nasljednike u mladim generacijama?

- Nažalost ne naslućujem, no kako bi rekli "nikad se ne zna" ... Bilo bi mi, naravno, drago da nam se ta tradicija nastavi. Ne samo zbog "nedjeljnoručkovne" tradicije nego i zbog kulturološko povijesnog značenja, ne naše emisije, nego govora i običaja koji se i na taj način čuvaju od zaborava. Kazalište Virovitica već je dalo svoj obol u tome odigravši i "trilogiju" pod nazivom "Mikeški kabare", a i ovih dana priprema predstavu „Mušica" koju je na mikeški prilagodio i režira Mijo Pavelko.

Možete li usporediti rad u kazalištu danas i u vrijeme kad je na pozornici bio vaš otac?

- Vremena su se prilično promijenila i ja sam došao u kazalište dok su još "svi radili sve". Danas to više nije tako. Kazalište Virovitica je, ajmo reć, "normalno" kazalište koje ima sve što kazalište mora imati... Imamo tehničku službu koja ispunjava vrlo zahtjevne poslove, glumački ansambl koji se može posvetiti samo glumačkom poslu. Vrijeme koje je iza nas je bilo romantično i svi ga se rado sjećamo, međutim svijet ide dalje i navodno naprijed pa se moramo prilagođavati.

Budući da odmalena branite lokalne boje, raduje li vas što je krilatica „misli globalno, djeluj lokalno" globalno prihvaćena? Primjećujete li da ima sve više onih koji misle slično vama?

- Da, naravno da me raduje, ali mi se čini da ona nije prihvaćena zato što se mnogima sviđa, nego zato što je na neki način postala neminovnost življenja i djelovanja. Veliki gradovi više ne mogu"progutati" sve one koji misle da je u njima "Eldorado". Jednostavno ih stvarnost tjera da misle globalno a djeluju lokalno.

Jako mi se zapravo sviđa ta krilatica kao i još mnogo drugih koje sjajno zvuče kada treba reći nešto mudro jer možete ih izokrenuti a da zapravo ništa ne izgube na težini.

 

Jeste li zadovoljni kvalitetom glumaca koji su karijeru započeli u virovitičkom kazalištu, a dokazuju se na nacionalnoj sceni? Smatrate li se na neki način zaslužnim što je virovitičko kazalište kvalitetan rasadnik?

- Meni je iskreno drago što su tamo gdje jesu zbog svojeg talenta i kvalitete i što postižu to što postižu. Zaista se veselim svakom njihovom uspjehu jer, eto, mogu reći da su naši sugrađani, da su potekli iz našeg kazališta i da sam s njima davno glumio na našoj pozornici. A jednostrano pripisivanje zasluga za bilo što držim da je nepristojno... Ako sam nekome pomogao drago mi je, a žao mi je što mnogima nisam a možda sam mogao.

Glumite „s koncentriranom lakoćom", pišete priče, vaša stranica na facebooku je kultna, pjevate, svirate... Virovitica je za vas očito grad mogućnosti, a ne ograničenja. Je li bilo faza u kojima ste svoj život ipak zamišljali u nekim drugim gradovima? Što trenutno nude Varaždin i Vinkovci?

- To što glumim, sviram, pjevam i pišem zapravo nema vezes tim gdje sam, to je pitanje i odluka osobnog karaktera i, dopustite mi reći, talenta. Mnoge priče i pjesme su nastale na putovanjima... na cesti... u hotelskoj sobi... Virovitica, kao i mnogi drugi gradovi, neki više neki manje, otvara neke mogućnosti samo ih treba prepoznati tradicionalno i praktično. Nisam jedan od onih koji su planirali i planiraju život, ja živim i radim tamo gdje trenutno jesam pa ne moram maštati o životu nigdje drugdje. A trenutno nitko ne nudi "med i mlijeko".

Da živite u nekom većem centru, vjerojatno bi Zlatna arena stigla prije, to je jedan od nedostataka života u Virovitici. Ali koje su prednosti?

- Ha ha ha... ne mislim ja da bi Arena stigla prije, zapravo tko zna da li bi uopće stigla... Ja držim da su stvari posložene na neki čudan način i nekim čudnim razlogom i da svima prije ili kasnije pripadne to što im,nasreću ili nažalost, pripada. Velika prednost života u Virovitici, globalno, je ta što svuda, kamo god krenuli stignete za sat i trifrtalja (Zagreb,Varaždin, Osijek), a lokalno za deset minuta (od Milanovca do Petrovca ili od Čemernice do Antunovca i kraja Štrosmajerove od Ljubljane, Manteča, Suvare, Čoljuka... do centra čak i puno manje.

Izvor Zavičajno društvo Viroviitčana u Zagrebu

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Mikeš09
21.5.2013. 19:29
Mušice mu tuste navalimo Mikeši svi u kazališće biće opet sve u smiju kad ga Mikeš i Prco ponov`o zabriju...


Još iz kategorije Kultura



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.