ZDENCI - Mislim da mi je ta stravična noć odnijela pet godina života, rekla nam je dr. Željka Perić, liječnica koja je bila dežurna u Domu zdravlja Orahovica u subotu, 6. rujna, kad se u tom gradu dogodila tragedija koja je cijelu Orahovicu i okolicu zavila u crno. Ona je bila jedina stručna osoba koja je pritekla u pomoć nesretnim dječacima dok su bespomoćno ležali izubijani bjesomučnom vožnjom automobila po nogostupu gdje su se igrali.
A kad je s medicinskom sestrom, osam minuta poslije poziva, stigla na mjesto stravične nesreće, dočekali su ih pogrdni i uvredljivi komentari i psovke ponekih od mnogobrojnih građana koji su se okupili da vide što se dogodilo. Roditelji ozlijeđenih dječaka, njihovi rođaci i susjedi tada su brojili sekunde, a svaka minuta bila im je vječnost. Oni nisu znali da su jedina kola hitne pomoći u Našicama, nisu znali da u Domu zdravlja nema pripravnog vozača, niti pripravnog liječnika, i da je u takvim uvjetima pomoć njihovoj djeci organizirana u rekordnom roku.
- Takva je neprimjerena organizacija funkcioniranja naše službe i ja tu doista ne mogu učiniti ništa više nego što sam i činila. Godinama već upozoravamo pretpostavljene da takav sustav nije dobar i da će se prije ili kasnije dogoditi tragedija koja će pokazati da jedan liječnički tim nije dovoljan. Međutim, po važećem zakonu, prema broju stanovnika nemamo pravo na HMP, nego samo na tzv. dežurstvo, a to je ovo što imamo i što je sasvim nedostatno. Imam normalnu ljudsku potrebu izraziti najiskrenije suosjećanje roditeljima nastradale djece i pojasniti okolnosti u kojima radimo. Zahvaljujem Bogu što su se mom pozivu odazvali vozači koji nisu bili u službi.
Dr. Perić kaže da ne smije niti pomisliti što bi se dogodilo da je koji vozač isključio svoj mobitel, da nije bio kod kuće, da nije mogao doći jer je u svoje slobodno vrijeme možda popio čašu vina. A sve se to moglo dogoditi, jer nema novca da se plati njihova pripravnost i obveza da u svakom trenutku budu spremni za intervenciju.
- Dežurni liječnik mora otići u kućni posjet ako, primjerice, pozli nekome dvadeset ili više kilometara daleko od Doma zdravlja. Budući da je kod nas dežuran samo jedan tim, do njegova povratka nema tko ukazati pomoć čovjeku u slučaju da se bilo što dogodi. Može to biti prometna nesreća kakva se dogodila u subotu, može alergičnu osobu ubosti osa ili pčela, da spomenem samo neke primjere. I dok sam ja u subotu bila na mjestu prometne nesreće, mogla se negdje dogoditi druga nesreća, ili nešto slično, mogao je netko tražiti pomoć u Domu zdravlja, gdje nikoga nije bilo. Ljude ne zanima naša organizacija, oni hoće pomoć kad im ustreba i ja razumijem revolt koji se pojavio. Štoviše - podržavam ga, jer se i sama tako osjećam. Doista sam učinila sve što sam mogla i najbolje što sam mogla u tim nemogućim uvjetima.
A junaci priče koje nitko nije spomenuo i koji mahom trpe nezaslužene uvrede su vozači kola hitne pomoći, koji su ostavili svoje obitelji i nesebično požurili na mjesto nesreće, ne razmišljajući da će izgubiti noć, ali svjesni da će možda nekome spasiti život. To su Željko Zaklan, Ivica Sertić i Darko Stojčević. Vozač Antun Patek bio je na dužnosti pa je nešto prije nesreće u našičku bolnicu odvezao jednu osobu s teškim ozljedama.
Trinaestogodišnji Gabrijel Šporčić preminuo je u Kliničkoj bolnici Osijek nedugo nakon što je dopremljen poslije prometne nesreće koja se u subotu oko 20,55 sati dogodila u Orahovici. Podsjetimo, pijani mladić, vozeći bez vozačke dozvole neregistrirani automobil, zbog brzine je izgubio kontrolu nad vozilom, zahvatio rubnjak ceste i na nogostupu se zaletio u skupinu djece koja su se bezbrižno igrala. Liječnici se u Osijeku još uvijek bore za život dvojice od njih.
