Pratite li novine u zadnje vrijeme? Izraelci tvrde da se preko hrvatske mafije naoružava Palestina. Molim? Odakle vam te stvari? Iz ekskluzivnih izvora, doznajemo da je meta mogućih terorističkih djelatnosti (bilo kakvih) Crna Gora, jer se kao preko nje najviše šverca. Možda, ali ipak mislim da nema razloga za strah. Pogotovo ne u Virovitici. Dobro, novine pišu svašta, Hrvati će osjetiti Alahovu moć itd., nekog brđanina su ispitivali i on je rekao da sve Hrvate treba pobiti. Kako? Zašto? ZBOG ČEGA? Ja mislim da takvih brđana ima puno i u Virovitici. Što nas briga što glupi brđanin priča po Večernjaku? Ono, kao, povezanost sa Al-Qaidom itd. Malo plašenja po novinama i TV-u, i onda čujete nešto o eksploziji psima-sleš-novina-bombe u zgradi veleposlanstva V. Britanije u Zagrebu. Skriveni ciljevi, skriveni motivi? Tko zna što se ovih dana pričalo na bilderbergovskim sastancima najvećih svjetskih moćnika i mozgova koji stoje iza svega i kroje budućnost čovječanstva? Ipak, mali su izgledi da nas sataniziraju teroristi, jer mi smo toliko nevažni da boli. Nema kod nas baš toliko "true" terorista, ali zato svega ostalog ima i previše, kao nepotizma, korupcije, itd. Jedni voze BMW, drugi stare bicikle itd., dužni smo kao nikad prije, ako se rodiš u Hrvatskoj, već si dužan 60000$ , a cijela Hrvatska dužna je 26milijardi $. Pa ni Jugoslavija nije bila toliko dužna sa svim dugovima svih zemalja koje su bile u njoj! Prelazimo na plin umjesto nafte, na provodnjeni benzin. Imamo 1001 drugi problem, tako da se ne trebamo zamarati sa možda ipak trivijalnim stvarima kojima nas samo žele uplašiti i zbuniti, kao sa onim izjavama onog bradatog brđana. Ja se npr., zamaram sasvim drugim stvarima.
Ja se zamaram s time kako da dam ispit za uvjet, i slično, nego da razbijam
glavu zbog onoga što piše u novinama ili što vidim na TV-u. Više sam si razbijao
glavu kad je na mom Citroen C3-u pregorila lampica desnog kratkog svijetla.
Otvoriš haubu, vidiš crnu kutiju na tom mjestu, sa poklopcem (!?) skineš poklopac
i vidiš rupu koja je toliko mala da kroz nju jedva ruku gurne anoreksična četrnaestogodišnjakinja.
I sad ti mijenjaj lampice. Ma da ne bi, nešto najgluplje što sam ikad vidio
u autu, to sam mislio sve dok nisam pogledao lijevo svijetlo. Moraš rastaviti
pola auta da promjeniš svijetlo. Dečki kod Mustača sigurno pizde s tim C3-ima,
pre-odurno. Tako je to danas, ljudima rikavaju svjetla. Ja sam sa starim pokušao
promijeniti naše svijetlo na benzinskoj u Koriji, ali nije išlo. No nismo bili
jedini, barem još dvojica vozača je pokušavalo isto, i onda su se okupili neki
čudni svatovi, valjda da popiju nešto na brzinu, zatim su stali i gledali kako
mi to mijenjamo i komentiraju, žene, normalno. Muški su na pitanje - "zašto
smo se oženili?" - tražili odgovor u alkoholu, najvjerovatnije. Idite unutra,
jedite vaše atričoke i šutite, molim vas gospođo! Ne
zanima nas kako bi vaš pokojni "netko" to promijenio odmah, ok?
Ah, te lampice, mislim to je tako kada se po noći voziš po mračnim ulicama Špišić Bukovice jer si upravo dobio poziv od nekakvog sedamnaestog limara/tokara, ili koga već tko je našao tvoju osobnu iskaznicu na gradskom groblju. Kako, što, gdje? Valjda sam se napio u petak, samo malo, pa su me u subotu rano ujutro digli da ih vozam po groblju i kirvajima. Strašno. Ne znam ni sam kako sam to izdržao. Da, bako, crveni lampaš. Ne znam, koje god ti cvijeće hočeš, samo natenkiraj za 150, može? Vratio sam svoju osobnu. Stari i ja smo pronašli lika negdje bogu iza kičme u Bukovici, čovjek je stvarno malo čudan. Nije on ništa tražo zauzvrat, nisam mu ništa ni dao, ali pitao sam ga. To je tako, zeznuo se. Takvi su ljudi, kažeš ne, hvala, ništa hvala, da budeš pristojan, ali očekuješ da onaj drugi bude još pristojniji i kaže: ma, uzmi! I da ti nagura 100 kuna u džep i tako te natjera da kažeš: joj, stvarno niste trebali. - Šta niste trebali? Čovjek mi je našao osobnu, dao bih mu i 200 kuna, ali kad sam ga pitao, rekao je da neće, i sam si je kriv što je našao baš moju osobnu, ako je mislio da ću mu nešto dati i da ću ga tjerati da uzme ovih 100 kuna. Gadno si se prevario.
Kad ti ljudi učine dobro djelo, imaš potrebu da i ti napraviš neko dobro djelo,
onaj čiča možda nije dobio 100 kuna od mene, ali se sigurno dobro osjećao. E,
pa i ja sam preko vikenda napravio dobro djelo. Uglavnom, igrom slučaja sam
bio na ribnjacima. Po mraku, da. S autom, da. Na kraju sam izvlačio nekog crvenog
jugića iz blata jer cura se, kao, okretala (op.a. ali kad se okrećeš polukružno,
ne ideš u šumu) i zaglavila u blatu među drvećem, pa je, eto, tražeći pomoć,
prekinula mene u dobročiniteljstvu. Nisam vjerovao da mi se to događa. Sjeo
sam u jugić i stisao gas, uspjeli smo ga istjerati van jer je cura malo pogurala
od naprijed i sva se zablatila. Strašno! To je bila neka luda cura! U deset
minuta mi je ispričala pola svog života, traži dečka na nekoj fešti ovdje (op.a.
ali onda ne odeš u šumu na ribnjake po najvećoj kiši), pa je tu zaglavila. Bože
dragi! Vani je zima i pada kiša, kud bi ti i što bi ti napravila da se nisam
našao tamo? Nekad si razmišljam zato se događaju sve te gluposti, zašto ljudi
nakon što kokoši odrežu glavu pokušavaju održavati tijelo na životu hraneći
ga na kapaljku ili što ja znam? Zbog Guinnessa? Odgovor je samo jedan. Dobrodošli
u ZONU gdje se normalne stvari ne događaju toliko često, u Viroviticu!
