Moje je vjerovanje da, kao što nas sve u životu obilježava, tako zasigurno i mjesec, to jest njegove karakteristike, u kojemu smo se rodili. Volim travanj, već zbog samog imena. Mlada trava se zeleni i spremna je za prvu košnju. Kao mlada stasala djevojka spremna na prvi poljubac. Koja se cijelu zimu pripremala da zablista u najljepšem sjaju i pokaže se u rano proljeće pred svojim izabranikom, kojeg zapravo još i ne pozna.
Trava je za mene simbol, da tako kažem, vječnog života. Ne može se zatrti, uvijek je zelena. Obnavlja se. Nudi se svojim koscima svjesno da ju kose, skraćuju joj vlasi, kako bi uvijek ostala čvrsta. Dopušta da ju gaze i dobra i zla stopala. Savija se pod njihovom težinom u tišini. Ne buni se. Zna da će se iznova uspraviti. Vjetar ju leluja no ne može ju iščupati. Voli dječje nožice koje se veselo igraju po njoj. Svjedok je mnogih tajnih šaputanja. Nijemi svjedok. Nikome ne otkriva tajne. Poljsko cvijeće koje nikne na njoj šapuće o sretnim ili nesretnim ljubavima čije su ih suze zalijevale. Svaki čovjek je trava ako je dovoljno ponizan da se savije pred nepravdom znajući da postoji veći, veliki sud koji će presuditi onima bez morala i savjesti.
Čovjek zagledan u cvijet spoznat će njegovu ljepotu i prolaznost. Shvatiti kako se on odnosi prema onima koji ga čupaju, režu ili gaze. Cvijet zna da će nagodinu opet niknuti i procvjetati. Cvijet vjeruje u svoje sjeme. I vjetar koji ga raznosi. Tlu koje mu pruža utočište i hranu. Ne opterećuje se osvetom, zlim mislima. Samo postoji i ispunjava zadatak za koji je stvoren. Biti što ljepši, raskošniji, mirisniji. Zdrav i uspravan. Dopušta da ga oprašuju. Ne bori se protiv svojih neprijatelja. Njegova snaga nije u borbi već u prihvaćanju svega što mu dolazi na put. April je varljiv mjesec. Nepouzdan što se tiče vremena.
On je simbioza vremenskih prilika ili neprilika svih doba. Ugrije nas pa ohladi, razveseli suncem pa opere kišom, razljuti vjetrom ili utiša pjevom ptica. Rode su se vratile. Kos spretno skakuta u travi i raskošno pjeva u granama. Ne boji se ljudi. Priđe im vrlo blizu. Premda mu je crno odijelo nije vjesnik nesreće. Zavodi svoju mladenku. Svake godine u isto vrijeme, kada se krene otapati snijeg sa planina i zapuše sjevernjak zajedno sa sjajem sunca, vratim se u neko praskozorje života.
Osjetim te mirise snijega što teče kao bujica ka nizinama napijajući žednu suhu, ispucalu zemlju od vjetrova studeni. Pred očima su mi slike koje zamišljam iz knjige Pleme spiljskog medvjeda Jean M.Auel, Ejle i Johnatana kako putuju predjelima puste zemlje tek neznatno nastanjene.
A onda najdraži citat omiljenog Shakespearea :
„O, kako ovo proljeće ljubavi nalikuje
Nestalnoj slavi jednog aprilskog dana
Koji sad odražava svu ljepotu sunca
A zamalo će neki oblak sve to uništiti!“
“O, how this spring of love resembleth
The uncertain glory of an April day,
Which now shows all the beauty of the sun,
And by and by a cloud takes all away!”
― William Shakespeare, The Two Gentlemen of Verona
Koji na neki način točno opisuje svaku osobu rođenu u aprilu. Sklonu ushitima i razočaranjima, tuzi bez razloga i sreći u sitnicama. Promjenljive, romantične duše zaslijepljene iluzijama i okrutno realne i grube u tuzi i povredi. Njihova nestabilnost samo je varka. Ona služi da pripremi dušu na vrućine ljeta, na tajanstvo jeseni i okrutnost zime. Iskušava čovjeka čeličeći ga. Priroda je često neumoljiva i surova. Za nju moraš biti spreman. Znati ophoditi se sa njom. Poštivati ju i uvažavati.
Pratiti njene mijene. Inače, osuđen si na propast. Iznad svega biti joj zahvalan kao majci koja te donijela na svijet. Zahvalnost čini čuda. Ja pričam sa svojim biljkama. Uvijek ih zamolim da mi oproste kada ih moram orezati. Osluškujem njihov dah. Ne iz pomodnosti, iz proste želje i saznanja da pripadamo jedni drugima. Svi smo u istoj „kaši“. Na putu iskušenja i spoznavanja sebe i svega oko sebe.
Travanj pobuđuje nemire. Nemiri nam ne daju spavati. U snovima putujemo nepoznatim svjetovima. Tada se vratimo. Želimo znati još više, još dalje. Preispitujemo svoje osjećaje. Oni nas pretumbavaju kao visoki valovi gore dolje. Čiste nas. Oslobađaju svega što nam ne služi. Pomažu donositi odluke. Uče nas kako biti bolji i svrsishodniji. I to sve u jednom mjesecu.
Dolazi nam Uskrs! Nakon zimskog solsticija sunce/Isus pobjeđuje tamu/smrt. Novo rođenje kada svjetlost postaje sve jača i nadjačava tamu zime/tamnu noć duše u koju nas uvode kratki zimski dani.
Zviježđa na nebu se pojavljuju i nestaju u skladu sa ciklusima. Čovjek je uvijek bio zagledan u nebo i svjetlost zvijezda, sve dok ju nije zasjenio sjaj umjetne rasvjete koja je čovjeku donijela mnogo dobra, ali i zla. Pticama najviše.Proljetna ravnodnevica je bila starim narodima prvi dan Nove kalendarske godine.
Kako god, ciklusi u kojima se vrtimo, rađamo i umiremo, vremena naših rođenja i smrti, zvijezde pod kojima smo rođeni, sve je to dio nas i našeg puta. Koliko ćemo na njemu naučiti ili o njemu naučiti, pitanje je samo koliko znamo biti tihi i koliko smo spremni slušati, osluškivati i sebe i one oko sebe. Na taj način uvijek ćemo znati da smo na pravom putu. Što god to značilo!
Želim Vam sretan i zeleno-šaren, veseo april!