VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Šapat srca

Dnevnik jedne (ne)obične djevojke Ines: Malo vamo, malo tamo!

  Ines Golić           06.01.2015.
Dnevnik jedne (ne)obične djevojke Ines: Malo vamo, malo tamo!

Inspirativno sam tražila u sebi neku temu da se pošteno oznojim pišući za vas još jednu, ali (kako kome) vrijednu kolumnicu. U nešto laganijem tempu nego ranije, jer nam je svima dosta žurbe, pretjeranog posla za vrijeme ovih famoznih i lijepih praznika. Sjetimo se samo par dana prije badnjaka, trčali smo u trgovine, tražili popuste na omiljene namirnice, pakirali poklone u božićnom duhu, kitili borove koji nam je navještavao dolazak Isusa, svaka kuglica sjala je na svoj poseban način kao i razni ukrasi koji su nam baš uljepšavali barem jedan kutak doma, pekli smo itekako više kolača nego kako bi pekli za jedan obiteljski nedjeljni ručak, sve je to lijepo dok ti ne ostane posao iza toga! Pa sada lagano ribaj, mrdaj, peri, deri, briši, i tako u nedogled! „Natovarali“ se slanim, slatkim delicijama, uživali u finim vinima i raznim pićima.

Majkemi, nemam ni za malog pereca!

Kukamo cijele godine, pa eto ni ova počela nije, opet se kuka nema se novaca, jedva se preživljava, a ide se u Austriju na skijanje, dobro aaaa? Skuplja se cijele godine, i samo tako se stuče 10. 000 kuna za jednu obitelj? Ajde neka vas, netko uživa, a netko radi svakim danom, za što, za ništa! Jedva pokrivamo režije, hranu, stanarinu, a da ne pričam o ljudima koji imaju djecu, kojima svašta nešta treba iz dana u dan.

Izaberi, zaokruži, i šta sad?!

Svima poznati predsjednički izbori kucaju na vrata, uskoro ćemo izabrati „staropečenog“ gosp. Ivu Josipovića, ili će nas po prvi put u državi predstavljati nasmijana gđa. Kolinda Kitarović, obećanja „frcaju“ na našim TV-ima, imamo priliku pogledati i debatu, pitanja, odgovore, replike itd.

Sve lijepo, krasno, a hoće li biti ijednog pozitivnog pomaka u državi, to je sad pitanje?!

Ostaviti ćemo to samouvjerenim kandidatima, hoće li nama mladima napokon netko otvoriti radna mjesta? Hoćemo li redovno primati plaće?! Ili ćemo kao poneke firme štrajkati glađu, smrzavati se na debelim „minusima“ dok bi i pingvin žicao za čaj,ili na +30 hodati na vrelim asfaltima grada? Pisati razne transparente, blokirati ulice?!

Činjenica je...?

Najgora je činjenica ta,da živimo u zagađenom moralnom svijetu.Moralno smo naočigled bolesni, jer smo naučili govoriti jedno, a misliti drugo. Naučili smo ni u što ne vjerovati, ne primjećivati jedni druge i brinuti se samo o sebi. Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo, suosjećanje, skromnost i opraštanje izgubili su svoj dubinski smisao i mnogima od nas nisu ništa, nego li nekoliko psiholoških kategorija, ili nam se pak čine kao izgubljeni pozdravi iz davnina, pomalo smiješni u vremenu kompjutora i svemirskih brodova.

Imamo sve, a nemamo ništa!

Život nam je toliko dosadan, imamo svega, a ne znamo što bi. Dosadno nam! Smaramo se lako, ništa nema vrijednost. Ni ova igrica što je imamo na „pametnim“ telefonima, koji je zaista toliko pametan, da ga glupi ljudi ne bi smjeli koristiti niti upravljati s njim... Ali eto, volimo si malo „podizati perje“ jel tako?!

Dok bi neki mali afrikanac dao sve da vidi nešto novo, da uzme u ruke novu igračku, a ne samo da šuta onu pokrpanu loptu, koju trka iz dana u dan i nikad mu ne dosadi.

In vino veritas!

Guštamo u vinima, pivu, svim mogućim gaziranim sokićima, žestićama, mliječnim prerađevinama, svaki dan možemo mijenjati MENI onoga što ćemo piti ili što želimo piti. Nismo ni svjesni koliko smo sretni u ovo vrijeme posjedovati neograničene količine pitke vode, a teško nam je ponekad se ustati otići do kuhinjske slavine i natočiti si fine hladne vode. Teško jel? A nismo svjesni da neki ljudi prelaze svakodnevno kilometre da bi se opskrbili s malo svježe vode!

Mamaaaa! Ne želim jesti ovo povrće, odurnog je okusa! Zbilja?!! A onaj chesseburger i coca-cola je bolja?! Moguće, okusom finije, ali što spremamo svom organizmu jedući takvu hranu godinama, nije bitno naravno. A oni koji nemaju? Biraju li? NE!

Oni nemaju ništa – ali imaju toliko puno toga (pogledate li neku dokumentarnu seriju, upalo bi vam prvo u oči to da se prvenstveno znaju veseliti, da su daleko i daleko zahvalniji, svi oni iskreni osmjesi djece, onaj sjaj u njihovim očima koji „pršti“ od žudnjom za skromnim životom) A šta mi?!! Briga nas, imamo i svoje probleme. Najveći nam je problem naglo pucanje umjetnog nokta, ili ne dao Bog besparica, pa da ne odemo na korekciju, pedikuru, manikuru.

Evo, TV!

Ne morate smo pratiti televiziju kako bi vidjeli koliko jadnih ljudi ima na ovom planetu. Samo izađite van, prošećite se, svako malo naići možete na beskućnike, na bolesne, na one koji „ruju“ po kontenjerima...

Isto kao što bogataš u tučnjavi pokušava obraniti svoje lice, tako i siromah najviše teži ka tome da zaštiti svoj kaput. Smijemo se, i omaložavamo takav sloj ljudi, ali zašto? Kada nam možda sudbina sutra kroji drugi list priče? Nisam Marija Tereza, ali pomažem ljudima koliko god mogu, i oni što su me povrijedili i onima koji nisu i možda nikad i neće. Zar je to bitno? Svi smo ljudi, griješimo, opraštamo, i idemo dalje... I ne pomišljajte na to da je lijepo nasilje ne samo prema ljudima već i prema životinjama, vidimo psa lutalicu na ulici, idemo ga sad šutati, i objesit za banderu, mislim odvratno, koliki kvocijent (ne)inteligencije moraš imati za činiš takvo što? Zašto bacate peciva po gradu, salame i ostalu hranu? Udijelite je nekome, ako se vama ne sviđa i nije fina, ili je od neizmoglosti ne možete pojesti, udijelite je nekome, čovjeku ili psu. Bit će vam zahvalni.

Činite dobro, koliko god vas um ponekad vukao na drugu stranu, učini to! I zbog svog dobra i drugoga, što više to činiš, bliži si Bogu, bliže si savršenstvu.

Nije savršenstvo imati super figuru i dobre komade oko sebe.

Želiš li biti savršen?

Gradi svoj karakter, jer bez njega si ionako nitko i ništa!

Jabuka je naočigled fina i lijepa, a iznutra može biti totalna trulež!

Živ'li!

Komentari


Autor Lj.R.W.
7.1.2015. 19:26
grin_pz
6.1.2015. 21:23
plavi
6.1.2015. 20:55


Još iz kategorije Šapat srca



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.