Zaljubljiva smo bića, puni elana i energije, neki od nas zrače seksipilom,neki samo izgledaju intektualno, neki samo puno pričaju, a neki su bolji na djelima...
„Nabij biceps, triceps“
Što si ti? Šminker, pametnjaković, švaler, štreber, teretana ekipa, šmokljan, papučar, cvikeraš, (ne)zgodan, dobrica, zločesti dečko, da li si jak na riječima? Prosipaš li svakoj „dobroj“ ženi put do kreveta slatkim riječima? Skidaš li joj „zvijezde“ s neba, samo da je pridobiješ na neko vrijeme? Ili pratiš sebe, i svoje osjećaje bez obzira na sve?
„Ja sam mawa swatka mačkica“
Žene? Što se vi? Tračerice? Modne mačke, smatrate li se dobrim ženama?, Ili ste pak na lošim listama? Znamo li se i mi žene u suštini dobro zaljubiti, a da ne pretjeramo ili ne ostanemo „zgažene“? Jeste li normalne, svoje? Ili glumite ono „mawe mačkice“ , „mawe swatke tigrice“, grrrrrr!
Zaista, što god bili, sigurno će se kad – tad netko „zaljepiti“ za vas, možda jer ste u totalnoj suprotnosti, a možda vas privuče velika sličnost.
„Lažna uzbuna i navala hormona“
Jeste li ikad osjetili trnce u tijelu, kad je pored vas slučajno prošla neka privlačna osoba? Osjetili ste leptiriće u trbuhu? Prožimao vas je osjećaj ugode u prisustvu te osobe? Oblizivali ste usne od prekomjernog sušenja na samih par sekundi promatranja? Već ste napravili „pakleni plan“, kako prići? Što reći? Kako ispravno postupiti u tom vatrenom valu naleta osjećaja?
Nažalost u većini slučaja, ta famozna zaljubljenost traje vrlo kratko, jer to je „vizualna ljubav“. Kad bi se zapravo posvetili upoznavanju te osobe, shvatili bi da to nije to.
Ne kažem da nema parova iznimaka, ali postotak je vrlo malen, rijedak i dragocjen, živjele turske sapunice!
„Dajte neku lošu, kojoj radi mašta“
Svi mi volimo imati pored sebe zgodnog partnera, da nas privlači samo na pogled, rijetko se posvećujemo s osobnošću, a ona nam je itekako potrebna, ako želimo s nekime nešto ozbiljnije „izgraditi“.
Samo da vam navedem jedan banalan primjer, „Moj frajer je extra zgodan, dobar je u krevetu, ali nakon svih tih užitaka, nemamo normalnu komunikaciju, mišljenja nam se razilaze, ne želi pričati samnom, nije ga briga za moje želje, osjećaje, ali super mi je s njim“.
Ma bravoooooo!
Isto to vrijedi i za muškarce, svaki od njih odrasta prije ili kasnije, samo što kasno shvate da nije sve u tome da ti žena bude metak, pantera u krevetu, a da dođeš s posla i svakodnevno jedeš pečena jaja i hrenovke, tu i tamo se nađe i kupovni pomfri s pečenom gotovom piletinom? Alooo žena ti ne zna robu staviti prati? O čemu mi pričamo?
Slažem se s činjenicom da volimo ono što je lijepo i zgodno, ali opet ostavimo i malo truda za to da pokušamo biti kvalitetniji „iznutra“.
Previše i predugo vremena u životu se trudimo biti „savršeni“, ne znajući da to „savršenstvo“ leži u nama samima.
Netko od nas će se zaljubiti u osobu intektualnog izgleda, netko će se baš zaljubiti u kakvog smotanog šmoklju, svatko u nekoga, svašta u nešto.
„Next step“
Dakako, nakon zaljubljive prirode, „kontamo“ da se naši osjećaji šire, da nam je sve ljepše u društvu naših partnera, mi polako ali sigurno širimo granice zaljubljivosti i lako nam se omakne na prijeđemo na sljedeći korak – ljubav.
E tu su već žešće delikatne situacije, „vezani“ smo okovima, planiramo, razgovaramo, ostvarujemo...
Ljubav se definitvno rađa u tome što nam osoba odgovara i karakterno i vizualno. To su divni koraci u životu, još pogotovo ako je osjećaj obostran.
Da se ne ponavljam iz prijašnjih kolumni, ljubav je rijetka, lijepa i dalje postoji, negdje, ovdje, tamo, nebitno, stvorit će se kad se i s kim se najmanje nadamo.
Dakle, osvrni se brate na osobnost žene, zatrebat će ti i prije nego što misliš... Prestani pričati, „spremi“ voljenoj neku lijepu gestu, učini je sretnom djelima, riječi brzo „izhlape“.
Ženice, (buduće) majke, kraljice – Mi smo nježna bića, prije sazrijevamo, pa i u ranijim godinama, znamo što nam je i kako činiti, znamo što volimo i želimo. Želimo nježne muškarce, a opet toliko jake da se osjećamo sigurno u njihovim naručjima, neka nam pričaju lijepo, ali ne padajmo odmah na koljena,mi tražimo i dajemo, volimo i poštujemo.
Zavirivanje u „unutrašnjost“ osobe neka nam bude prvi korak za sigurnost na daljnjem putu u ljubavne igre.
Nije sve u izgledu, ali treba ga njegovati, ali ipak najviše pažnje posvetiti sebi, i obnavljati i graditi više „katove“ osobina i karaktera.
„Jesi li se zaljubio? Ili da prođem još jednom pored tebe?!“
Nadam se da shvaćate zašto kolumna ima ovaj naziv, naivni imaju pravo da se zaljubljuju i dalje na prvi, a mi iskusni ćemo na drugi pogled, onaj „iznutra“.
Živili vi meni!
