Direktor virovitičke komunalne tvrtke Flora Vtc Željko Iharoš lani je u studenom donio odluku da će tvrtka radnicima platiti cijepljenje protiv virusa gripe. Bila bi to hvale vrijedna inicijativa da nije propisao kako je cijepljenje obavezno. U obavijesti dostavljenoj radnicima stoji kako je svaki radnik dužan prihvatiti cijepljenje kako bi se spriječilo širenje epidemije i izostanci sa radnih mjesta i obavljanje radnih zadaća. Nadodaje kako su od cijepljenja izuzeti samo oni radnici koji prilože liječničku potvrdu koja bi dokazala da se ne smiju cijepiti ili da su već cijepljeni. Ovom skandaloznom i potpuno nezakonitom pozivu nije se odazvalo nekoliko radnika, vjerojatno bolje upućenih u svoja zakonska i ustavna prava da ih nitko ne može natjerati na bilo kakav medicinski tretman bez privole. Isto tako je i sa cijepljenjem. Sjetite se da ste mnogo puta, čak i u bolnici, morali potpisivati izjavu za određeni zahvat ili tretman. To Iharošu i onima koji su ga nedvojbeno krivo savjetovali da donese takvu nezakonitu odluku očito nije jasno.
Dapače, ne odazivanje cijepljenju tretira kao povredu radne discipline što također nema veze s pameću. Odluka o cijepljenju nema baš nikakve veze s radnim odnosom niti uporište u Zakonu o radu i ostalim propisima kojima se reguliraju radni odnosi, već je duboko u sferi privatnog i osobnog života svakog pojedinca. Iharoš se ne zaustavlja i ne „oprašta“ neposlušnicima, već od njih zahtjeva pismena očitovanja o tome kako su se uopće usudili ne odazvati se ovom nezakonitom pozivu i sami odlučivati o svome zdravlju. No opet ponavljamo, niti jedan građanin nije dužan poštovati naredbe i upute poslodavca, niti bilo koje druge ustanove kojim se poništava njegovo temeljno pravo na izbor. Obvezu cijepljenja može propisati samo država u slučaju epidemije. Sama ta činjenica nalaže zaključak da onda nema potrebe niti za bilo kakvo pravdanje takve vlastite odluke. No ni očitovanja radnika koji su, među ostalim, naveli i sve o čemu i ja sada pišem nije bilo dovoljno neupućenom, tvrdoglavom i očito loše savjetovanom direktoru Željku Iharošu, da završi tu priču i „oprosti“ neposlušnicima. Otišao je i korak dalje ponovno bahato i bezobzirno kršeći pozitivne zakone ove zemlje.
Putem posrednika, njemu podređenog u ovoj tvrtki u vlasništvu Grada Virovitice, dakle financiranoj i novcem građana, neposlušnicima je poručio da si traže novi posao. Nije to obrazloženo nekakvim nezadovoljstvom njihovim izvršavanjem radnih zadataka, lošim rezultatom, već je jasno i nedvosmisleno rečeno kako se radi samo o odbijanju cijepljenja protiv gripe. Čak im je „velikodušno“ dao rok od šest mjeseci za snalaženje i pronalazak novog zaposlenja. Na taj način Iharoš slaže skandal na skandal bahato i bezobzirno kršeći zakon za zakonom. Svim ovim svojim postupcima i odlukama grubo je nasrnuo na radnike koji su sukladno zakonu odbili ovaj njegov nebulozni zahtjev. Školski je to primjer diskriminacije protiv kakve se sve naše institucije, kako često ističu bore, među njima i Grad Virovitica. Ne moramo ni napominjati koliko ostanak bez posla može otežati život ovim ljudima i njihovim obiteljima, a novi kako vjerujem znate nije lagano pronaći.
I virovitička gradska uprava također je svojim zaposlenicima ponudila besplatno cijepljenje. No na zakoniti način ostavljajući svima na volju žele li ili ne pristupiti cijepljenju. Kako je Flora Vtc u stopostotnom vlasništvu Grada Virovitice za komentar smo molili gradonačelnika Ivicu Kirina. Zgrožen uopće takvom ludošću za koju nije znao do našeg poziva kazao je kako je tvrtka Flora Vtc samostalno trgovačko društvo, da za rad odgovara direktor koji će jednako tako odgovarati i za sve moguće nezakonite radnje i svu štetu koja iz toga proizađe za trgovačko društvo Flora Vtc. Radnicima je poručio da zaštite svoja prava, bude li trebalo i na sudu, te da on kao gradonačelnik nikada nije niti će podržavati bilo čije nezakonite postupke.
Zvali smo dva puta i direktora Flore Vtc kako bi nam prokomentirao ove svoje poteze, no bez uspjeha. Prva dama koja nam se javila na telefon nije mogla niti pokušati spojiti direktora jer za to nema ovlasti i neka se javimo za petnaest minuta kada se vrati tajnica. Tako smo i učinili, tada je bila „prava“ tajnica s punim ovlastima koja nam također nije željela spojiti direktora. Razložio sam joj zašto trebam direktora. Saslušala me je, uzela je broj i kazala da će nam se netko javiti. Mi smo čekali, nismo dočekali pa ćete nažalost biti uskraćeni za njegovo viđenje ove situacije ili njegovo objašnjenje neobjašnjivog.
No nije ovo prva suluda naredba direktora ovog komunalca. Naime, kada se ova tvrtka koja se u svojoj osnovnoj djelatnosti bavi odvozom i sortiranjem otpada, uređenjem gradskih površina, upravljanjem grobljem i ukopima počela nenadano baviti ugostiteljstvom i otvoriti svoj restoran, svojim se zaposlenicima također obratio pisanom obavijesti. Mi smo i tada o tome pisali, a on je i tada je od svojih zaposlenika istim tonom zahtijevao da u buduće svoje svečanosti poput svadbi, proslava rođendana, krštenja, krizme imaju ugovarati i održavati upravo u tom restoranu. Pravdajući to rečenicom jer im, zamislite, tvrtka za njihov pošteni rad isplaćuje plaću pa bi bilo korektno da novac potroše upravo u tom restoranu.
Ako već poziv za trošenje novca u restoranu nije bio dovoljan, ova posljednja ekshibicija morala bi biti dovoljna da vlasnik počne propitkivati njegov ostanak na čelu te gradske tvrtke. Bez obzira što Flora VTC dobro posluje i što građani nemaju većih prigovora na njihov rad. No ako ovi slučajevi završe na sudu i ako, ne prejudicirajući moguću presudu, iz svega nastane ogromna materijalna šteta za društvo Flora Vtc, tada za predmetnog direktora više ne bi smjelo biti mjesta u fotelji prvog čovjeka, a trebalo bi ga prisiliti i da nadoknaditi štetu. I na tome kao građani imamo pravo i moramo inzistirati jer još jednom napominjem, društvo je u stopostotnom vlasništvu Grada Virovitica.