Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Diplomiranje kulture


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           08.04.2016.         1199 pogleda
Diplomiranje kulture

Kada se kao pisac kolumne nađete u situaciji da imate aktualnu društvenu temu koju naprosto ne smijete zaobići, tada vam ostaje samo pitanje radnog koncepta – Kako joj prići? U takvim prilikama nastojim procijeniti vlastitu razinu stručne kompetencije kako bih mogao odredio ispravan kritički smjer iz kojega smijem promatrati, diskutirati i zaključivati. Ako znam da nešto znam, onda otvaram temu iz pozicije znanja, no ako priznam sebi da cijelu stvar ne poznam dovoljno, onda se usuđujem samo podijeliti neke osobne dojmove. Tako je i ovoga puta.

Ne bavim se puno kulturom pa ne mogu za sebe reći da sam neki kulturni ekspert, dapače, preko novinskih kulturnih sadržaja prelazim kao preko zebre, samo kad moram, ali dobro sam odgojen pa imam razvijeni osjećaj za kulturne vrijednosti – čak toliko da prateći emisiju Pola ure kulture točno znam kada se treba nasmijati, a kada zaplakati. To mi daje ogromnu psihološku podršku da se po pitanju raznih zbivanja iz ovog formata često javim za riječ i podijelim svoje najdublje osjećaje. No ovoga puta malo sam se pripremio i teoretski. Inicijalni tekst za kojim posežem u ovoj prilici je Koncept riječke kandidature za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine.  

Već u prvom čitanju bilo mi je jasno da u radnoj skupini ovog projekta sjede ljudi koji samim svojim pristupom pokazuju da dobro razumiju bit problema. A taj se problem može sažeti pod jedno:  Nosioci kulture su građani, a ona je samo izraz njihova ponašanja (kulture življenja).

Zašto ovo ističem?

Imam dojam da u našoj kolektivnoj svijesti cijelo vrijeme prevladava jedno pogrešno uvjerenje kako kulturu zemlje čini njezina kulturna baština, koja se kao neki oblik trajnog društvenog vlasništva prenosi sa koljena na koljeno.

To je, dakako, pogrešno gledište – i jedna velika mana našeg odgoja i obrazovanja. Prema mojem osobnom mišljenju, ako me dojam ne vara, kultura je dinamika vrijednosti u vremenu, a ne vrijednost muzejske ostavštine u prostoru. Drugim riječima, kakva je korist od knjige koju nitko ne čita, ili glazbenog instrumenta na kojemu nitko ne svira?  A obje ove navike, i njima slične, polako se gube iz naše stvarnosti, a time i vrijednosti koje sa sobom nose.

Zato vizija riječkog projekta EPK 2020. nudi pravi urbani smisao – aktivni građanski pristup usmjeren u pravcu krajnjeg ostvarenja: "kako bi ovo shvatili kao neku priliku, šansu da svatko uloži najbolje u sebe i svoj posao, napravi pomak u svakom malom segmentu, jer sve to zajedno je kultura grada".  

Takva je naime zamisao Umjetničkog direktora projekta Slavena Tolja, koji teoriju i praksu riječke kulturne scene sažima u jedu rečenicu: Transformacija Rijeke kao EPK 2020. kroz promjenu u samim ljudima.

Pri tome je naravno veoma važno biti svjestan deficita ljudskih vrijednosti sadašnjeg trenutka. jedna od takvih vrijednosti koja nam u ovome času kronično nedostaje svakako je prihvaćanje različitosti – što predstavlja jednu od četiri programskih tema u projektnom konceptu sa kojim je Rijeka izborila svoje počasno mjesto u društvu gradova EPK.

Valja hrabro ući u područja u kojima se razlike tretiraju na inovativne i eksperimentalne načine. Zanimaju nas pozitivne i negativne razlike – pozitivne kao što su, primjerice, rodne manjine, društveni aktivisti, azilanti, politički prognanici, ekonomski migranti kreativci, koje želimo privući, pružiti im prostor za djelovanje i u suradnji s njima stvarati novu Rijeku. Govorimo li o negativnim razlikama, želimo dokidati diskriminaciju bilo u korištenju i dostupnosti tehnologije ili izvorima znanja, čitalačkoj pismenosti, kulturi općenito, odnosu mladih prema starima, društvenoj ili intelektualnoj isključenosti osoba treće životne dobi, te naravno odnosu prema našim sugrađanima bilo kojeg etničkog, religijskog, rodnog ili seksualnog identiteta i opredjeljenja. Na taj način, barem u Rijeci, manjine će postati – većina.

REZIME

Dobivanje titule EPK 2020. mogao je biti samo običan paradni kulturni događaj, koji urednicima dnevnika pomaže da u sljedeće četiri godine popune kraj večernjih vijesti, no programska vizija riječkog tima, ako mene dojam ne vara, obećava daleko više – pozicioniranje grada Rijeke kao školskog modela razvijene urbane sredine sa visokim potencijalom ozbiljne kulturne transformacije u cijeloj zemlji (pa i šire).  

Gradonačelnicima drugih gradova preostaje samo da prepišu diplomski rad. U ovom slučaju to se i očekuje.

 

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: