Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Deset pjesama

Deset pjesama Ljiljane Lipovac

  Ljiljana Lipovac           06.01.2023.         2637 pogleda
Deset pjesama Ljiljane Lipovac

U subotu 7. siječnja u Cug nam dolazi Liljana Lipovac.  Pjesme piše od 2014., objavljene su u mnogim zajedničkim zbirkama, zbornicima i antologijama, a izdala je i dvije samostalne zbirke.Neke pjesme prevedene su na engleski, mađarski, rumunjski, albanski, ruski, talijanski, mađarski, makedonski i ukrajinski jezik. Evo što je izabrala za našu rubriku Deset pjesama.

1. ŽENA (druga verzija)

Kao pupoljak mali
ti Ženo si rasla, odrastajući i
ne znajući na što ćeš naići.
Mirisom drugog jutra,
mirisom drugog cvijeta.
Bila si - odabrana u mnoštvu poželjnih,
bila si - čistog srca između otrovanih,
bila si - nečiji neostvareni cilj vjerujući,
bila si - spremna krenuti, ne provjeravajući.
Bila si poput pera kojim se lahor poigravao,
uzdižući i padajući - plesom te izigravao.
Netko te dodirnuo,
netko te pomazio,
a netko - slomio.
Ali ti Ženo slomljene stabljike,
i u vazi si bujala, tvoje su latice mirisale,
i trag u nečijem domu ostavile.

 

2. MAGIJA ELEKTRICITETA

Napućenih usana lagano je sagnula glavu,
tek vidljivog pogleda ispod spuštenih trepavica-
nosnicama je istraživala, njušila je - udisala.
Ostvarenje želje bilo joj je na dohvat ruke.
Vrhovi valovite kose zaplesale su valcer
u laganom ritmu
tražeći magičnost elektriciteta koje je pratila pogledom.
U bubnjiću začula je otkucaje srca,
i na trenutak prestala je disati.
Odjednom, imala je potrebu ovlažiti jezikom usne.
Udahnula je.
Istovremeno, On je promatrao njenu siluetu, čaroban lik.
Odškrinuta vrata dala su dovoljno svjetlosti iz hodnika, da vidi kako se
njezinim udahom pramen vlasi za usne zalijepio.
Poželio ih je maknuti -
približio se podižući ruku i dotaknuo usne-
zapucketalo je.
Elektricitet je svoje učinio,
dlan mu kosom ovio,
njezin pogled se podignuo, i usne na poljubac ponudio.
Zajedničkim udahom- zaplesali su valcer magijom elektriciteta.

 

3. RAPSODIJA LJUBAVI

Prvi susret.
Prvi pogled.
Prvi osmijeh.
Prvo rukovanje.
Prvi razgovor.
Prvi dogovor za slijedeći susret.
Prvi leptirići u trbuhu.
Prva jutarnja pomisao na tebe.
Prva, zajedno popijena kava.
Prvi večernji izlazak.
Prvi poljubac.
Prvi ples.
Prvi drhtaj tijela koji nas je odveo u prvu provedenu noć.
Prvi pogled na tvoje golo tijelo.
Prva eksplozija spojenih tijela.
Prvi razgovor o zajedničkom životu.
Prvo upoznavanje sa familijom.
Prvi zamišljeni datum odveo nas je pred oltar gdje smo si zaneseni ljubavlju sebe kroz život obećali.
Prvo nezadovoljstvo, s vremenom zanesenosti je nestalo, leptirići su nestali i ljubav je nestala.
Neki su uspjeli održati i živjeti svoju rapsodiju ljubavi.

4. HALJINA

Sjedim na stolici bez naslona i razmišljam -
da ti priznam?
Nemarno sam izbacila nogu znajuć' da ćeš ju zapaziti.
Držim papir i olovku smišljajući, kako te privući?
Postaje mi vruće i otvaram na haljini ciferšlus,
ramena i leđa očekuju tvoj dodir,
glavu zabacujem u stranu
pritom tvoje ime zapisujem.
Začujem škripu parketa tvojim prilaženjem.
Osjetim na vratu toplinu daha,
poigravaš se jezikom i istovremeno prstima niz leđa prolaziš.
Poput zmije se izvijam,
nemirna postajem, papir i olovku odbacujem i
okretom na stolici,
čvrsto se nogama o tvoja bedra stegnem,
nabreklu muškost sam osjetila,i vatreni pogled vidjela.
Mahnito smo vlažnost jezika istraživali poljupcem,
loveći orošenost naših tijela.
U bezumlju vrhunca priznala sam ti,
obučena samo u haljini,
željela sam ljubav voditi.

 

5. DOMOVINSKA

Zemaljski dragulj svakog tvoga kraja
miris ranog jutra izoranih njiva,
Hrvatska je svitlo mojih pradidova,
zar junačkim Nebom da prevladava siva.

Ma ne dam krunicu što tvoj sinak nosi,
ne dam da se skrivaš u suzi i boli,
skupljam svaku ranu tu pod krilo svoje,
uvijek tu uz Tebe tvoj narod te voli.

Danas se okupismo opet svi zajedno
kao zalog prošlog i budućeg htijenja,
časnim i ponosnim izreći molitvu
novim mladicama oplemeniti korijenja.

Sad živimo danas što se nekad snilo,
za što si Junače svoju krvcu dao,
i život ko žrtvu na domovinskom oltaru,
bespoštedno si nudio bez obzira što si znao.

Da se kući možda vratiti nećeš
majci i ocu, kćeri ili sinu,
ispred obitelji Ti si bio štit,
hvala ti Junače za našu Domovinu.

 

6. ZAR JE MOGUĆE?

Zar je moguće da ne vidite kraj zdravih očiju?
Zar je moguće da šutite kraj zdravog govora?
Zar je moguće da ne čujete kraj dobrog sluha?
Zar je moguće dozvoljavati životu da prolazi kroz raširene prste?

 

Toliko pitanja na kojima nemate odgovora, ili ne želite odgovoriti.


Radujmo se poklonjenom govoru, iako ponekad prešutimo...
radujmo se poklonjenom sluhu, iako ponekad napravimo da nismo dobro čuli...
radujmo se poklonjenom vidu, iako ponekad pomislimo bolje da nismo vidjeli,
radujmo se životu.

A opet, nismo svjesni koliko nam je Svevišnji svakodnevno poklonio.

Radujmo se zajedno uz one koji ne vide,
koji ne čuju,
koji ne govore...
budimo njihov vid, njihov sluh, njihov govor.

Zaštitimo jedni druge bez obzira na boju i nacionalnost, u ovom poklonjenom životu

 

7. MOGU -NE MOGU

Mogu li - odlutati mislima?
Mogu li - isploviti valovima?
Mogu li - poletjeti ka nebu?
Mogu li - skočiti ka brdu?
Mogu li - podignuti kamen?
Mogu li - baciti kamen?
Mogu li dozvati tebe,
u tvom oku vidjeti sebe,
ruku ti pružiti, zasjati, zaiskriti i tvojom biti?
Mogu li - val prepoloviti?
Ne mogu...
Ne mogu...
Ostvariti puno toga - ne mogu.
Obećati nešto nestvarno - ne mogu.
Biti svjesna jeli ću sutra postojati - ne mogu.
Spoznati, bojim li se svojih snova - ne mogu.
Ne mogu...
Ne mogu...
A ipak poželjeti mogu,
samo ljubiti - ljubiti - ljubiti.

 8. SOBA 1, 2, 3

Soba 1

Ulazeći u prostorije bolesničke sobe, predstavlja se...
Dobar dan, ja sam krim inspektor i imam pitanja za vas, jeste li spremni na njih odgovarati?
-dobar dan...odgovori žena skrušeno.
Molim vas, sve mi ispričajte
kako se dogodilo?
-ali, zar moram sve ponovno prolaziti?
Nažalost gđo, morate ukoliko želimo uhvatiti nasilnika, tj počinitelja.
-pitajte...odgovori žena.
Opišite, kako vam je napadač pristupio?
Gdine, mogu vam reči kako sam se osjećala, boreći se, a neznati protiv koga?
Kako to mislite? upita inspektor...
Gdine, zar niste primijetili da sam slijepa?
Oprostite, ali...promatrate me, nitko me na tu činjenicu nije upozorio.
Gdine, mi slijepi imamo istanćan sluh, okrečemo glavu prema zvuku.
Ispričavam se.
Gdine inspektore, to nije trenutaćno stanje već činjenica... mogu vam ispričati, nasilnik je moje visine, koštunjav i ima duboki bariton, špićasti nos, punija usta i vrlo kratko je ošišan.
A kako znadete opisati, a ne vidite?
Gdine, ruke sam mu stavila na lice, one su moje oči, na njegovim obrazima vidjet' čete tragove mojih noktiju. Mi slijepi dodirom vidimo, mogla sam se samo tako obraniti, ali nisam uspjela.
Oprostite, nemam više pitanja, odgovara inspektor odlazeći prema sobi 2, u koju je ušao sa prevodiocem, tj govorom gluhonijemih.

SOBA 2

Uz pozdrav, predstavljanje i upitu o stanju pacijentice, započinju ispitivanje.
Molim vas, možete li opisati nasilnika kako vas je napao?
Gdine, mogu vam reči ono čega se sjećam, ne i od kuda me pratio?
Kako to mislite? upita inspektor
Gdine, mi gluhe osobe čujemo vibracijom poda, osjetimo korake...sjećam se samo udarca, boli u glavi i njegovih usta sa kojih nisam mogla ništa pročitati. Samo onaj odvratan osmijeh dok me silovao.
Inspektor je pribilježio opis nasilnika, te otišao zahvaleći se na suradnji u sobu 3.

SOBA 3

Uz isto predstavljanje na ulasku u sobu, i pristanak pacijentice na suradnju..započinje ispitivanje.
Recite mi, upita inspektor, kako ste se obranili od nasilnika?

Gdine, ušao je u moju sobu sa kapom na glavi, mora da nas poznaje jer je majka netom otišla kod liječnika. Spustio je rolete, kroz one sitne rupice na njima prodiralo je svijetlo. Dok se prilazeći skidao, potom mi je stavio jednu ruku na usta, da ne vičem. Ugrizla sam ga...nakon čega je uslijedio udarac.

Kako ste se obranili?

Gdine, zar se mi oduzeti možemo obraniti? Poput vreče...na krevetu me okrenuo i divljački se nadamnom iživljavao. Kada mi se majka vratila, zatekla me krvavu u neprirodnom položaju na podu.

Inspektor se zahvalio i umorno izašao iz sobe 3.

Pomislio je...tko zna koliko takvih pacijentica i soba postoji? Nasilnici nisu nikada pronađeni.
Zamislite - da Vas netko siluje, a ne vidite,
ne čujete i ne možete se pomaknuti da se obranite.
Na žrtve invalida najmanje pomislite.

 

9. ODLUČILA SAM

Nećeš više tako izgledati,
nešto ću prekriti,
a nešto nadopuniti.
Odlučila sam.

Ne želim više ta slova gledati.
Oprosti, žao mi je što ču te morati ubadati, strugati, dubiti..
Ovisi kojom silinom, ali ne mogu više izdržati.
Odlučila sam, dosta je.

Prolazim pokraj tebe svaki dan, kao nekom magijom kada smo sretni bili,
i pogled mi je prikovan.
Obgrlili bismo te i smijali se,
u vječnu ljubav zaklinjući se.
Što je ostalo od nje?
Tada si me ljubio..polako su tvoji šamari poljupce zamijenili.
Tvoja zavjetna ljubav nestala je pred pragom doma.
Odlučila sam i svoj potajni san ostvarila.

Postao si Sin svojega Oca za kojega si govorio da nikada,
ali nikada takav nećeš biti.
Promatram naša imena,
u srcu ispisana,
korom obrubljena,
i ne želim ga više takvog gledati.
Ne želim drvo koje je moj Otac posadio srušiti,
i njime vatru ložiti.
Imena u srcu ću izgrebati,
oko ruba suzu ču napraviti,
a zatim te brezo zagrliti.
Nanijeli smo ti bol rezuckajući te, oprosti nam...bili smo drugi ljudi.
Sada razumijem tvoju bol,
svoju sam prošla i konačnu odluku donijela
prije nego li sam ga ostavila.
Lice mi je iscrtano njegovim udarcima

10. SLOMLJENO KRILO

Bila si odabrana
u mnoštvu poželjnih,
bila si čistog srca -
između otrovanih.
Bila si nečiji neostvareni cilj vjerujući,
bila si spremna krenuti
ne provjeravajući.
Bila si kao pero kojim se lahor poigrava,
plešući - uzdižući se i padajući.
Bila si suncem obasjana od jutra do mraka.
Bila si radost življenja - bivstva.
Bila si nečija zraka sunca...bila si nečija ptica.
Poletjela si - nisi takav let očekivala,
u letu si slomila krilo,
kao bumerang udarac je bio.
Padajući sve si uvidjela,
bol je bila sve jača,
krikom si dozivala
u raširene dlanove pala.  
Zacijeliti će krilo slomljeno,
poletjeti pokušat ćeš ponovno,
i zrakom sunca nečija ćeš biti.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Deset pjesama



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.