Na toj tako uspješnoj mafiokraciji HDZ-a, Sanaderu bi pozavidio i pok. osnivač Franjo Tuđman, koji bi sigurno i sam završio u društvu Pašalića, Rojsa i ostalih HDZ-ovih uzdanica samoproglašenog državotvornog pokreta, ako ne i u društvu haških i zagrebačkih sužnika, kojima je Ivo Sanader naprasno režirao kraj karijere u službi pokreta koji će ostati upamćen po ideji o stvaranju dvije stotine bogatih obitelji koje bi vladale Hrvatskom.
Tu Tuđmanovu „doktrinu“ vladavine Hrvatskom Ivo Sanader je desetkovao na 25-30 takvih obitelji, a za njenu totalnu realizaciju potreban mu je još jedan mandat na mjestu padrona vlade voštanih figura i poslušnika, koje će, kako to primjeri Kolinde Grabar Kitarović, Ivice Kirina, Ane Lovrin, Berislava Rončevića, i Nevena Ljubičića dokazuju, postavljati i odbacivati poput istrošenih opanaka!
Uhititi, locirati, procesuirati, odbaciti i riješiti se svih onih kojima Sanader zahvaljuje svoj usponu od stranačkog vodonoše do bahatog i prepotentnog šefa i doslovce vlasnika rođačko-klanske i zavičajno-interesne skupine osoba bez morala i savjesti, koje poput nekadašnjeg okupatora Lijepe Naša tvrdoglavo nastavljaju s politikom koja je narod odvela u socijalnu bijedu, a državu dovela u prezaduženost, te vodi u neminovni bankrot, i totalnu ovisnost o kapitalu sumnjivog i nepoznatog podrijetla. Ili možda i ne tako sumnjivog, i nepoznatog kapitala, već onog pokradenog i na nepoznata konta i adrese transferiranog obiteljskog srebra i novca za obranu Hrvatske, a potom opranog i putem HDZ-ovih zločinačko-mangupskih kanala i uzdanica vraćenog u zemlju.
Zašto ne, jer ako Sanaderovi satovi mogu još uvijek kucati u njegovim vitrinama i na njegovoj ruci, zašto se ne bi i opljačkani novac vratio na mjesto zločina i pljačke, ali naravno ne u ruke onih kojima je opljačkan, već stališnicima koje je iznjedrio Tuđmanov nauk. Taj opljačkani i oprani kapital koji se zbog nefunkcioniranja pravne države i institucija u kojima kadrovira Sanaderovo političko tutorstvo i samovolja, se nesmetano širi Hrvatskom, a to će biti moguće sve dok Mladen Bajić ne dokaže da nije ničiji sluga, a još manje posilni koji će na izjave Ive Sanadera skrušeno sagnuti glavu.
Ta Sanaderova bahatost će trajati toliko dugo dok se državni tajnik Antun Palarić ne bude posvetio svome poslu, a ne obrani Sanaderovih satova, toliko dugo dok god su sudstvo, policija, državne institucije, ustanove i poduzeća čvrsto u rukama političkih moćnika, koji opstanak na vlasti zahvaljuju upravo spregi mita i korupcije, te zbrinjavanju podobnih političkih kadrova na državnim jaslama i upravama javnih poduzeća. To će trajati toliko dok HDZ bude vlasništvo jednog čovjeka, domaćeg uobraženka, a svjetskog potpuznik, a takvo je stanje i u ostalim tzv. parlamentarnim strankama koje su HDZ-ove perjanice s putrom na glavi i otiscima prstiju u općepoznatoj pljački stoljeća, nazivale pogrdnim nazivima poput „gusaka u magli“, „stoke sitnog zuba“, služnicima „judinih škuda“, i „obojenih neprijatelja“ i ništa manje laskavo nazivali „saborskim uresom“.
Bez obzira na sve degradacije i uvreda svi su oni iznevjerili mnogobrojna izborna obećanja počev od obećane inventure i čvrste namjere „da se pogleda, a ne progleda kroz prste onima koji su stekli moć i bogatstvo preko noći.“ Ta lažna odlučnost da se zaustavi „pad osjećaja za zakonitost“ i „nedostatak općeg dobra i zakonitosti“ zasnovanog na principima „prijatelj-neprijatelj“, stane na kraj „razvoju pada osjećaja za zakonitost“, ali i „jačanju odnosa tehničkog termina provizija“, te „načinu ponašanja iz komunističkog režima“ izbrisala je razliku između Tuđmanovog grijeha strukture i njegovih mangupa dugih prstiju, s grijehom strukture i mangupima iz redova SDP-a, HNS-a, HSS-a, HSLS-a, HSP-a, pa i IDS-a.
Danas su svi oni zajedno mentori i stari/novi motor u „državi neproporcionalnog bogaćenja pojedinaca“, u kojoj „se interesi pojedinih grupa ili političkih organizacija žele poistovjetiti sa interesom nacije“, pa se iz tih razloga „pravda i mir u Hrvatskoj dovodi do rizične točke“, a da stvar bude još i gora nestalo je vidljivih i čvrstih granica između vlasti i oporbe. Stoga se ne treba čuditi da je predsjednik Mesić zabrinut za budućnost države i njenih građanki i građana koji su mu u direktnom izboru dali mandat da se sukladno svojim Ustavnim obvezama brine o njihovoj sudbini.
Predsjednik Mesić za razliku od prepotentnog i bahatog HDZ-ovog padrona Ive Sanadera, nije došao na vlast manipulacijom glasova, izbacivanjem i sprječavanjem svojih neistomišljenika i protivnika koji bi glasovali protiv njegovog izbora za predsjednika interesnog klana, koji još uvijek jednim okom „škica“ na teritorij susjedne međunarodno priznate Bosne i Hercegovine. Mesić je s pravom zabrinut Sanaderovim ponašanjem koje ukazuje na Sanaderovu zlouporabu moći i položaja koji su mu donijeli materijalnu korist i imetak sumnjivih razmjera.
Nema sumnje da je kompas Ive Sanadera pokazao na krivu stranu. Treba se samo nadati da će brod s kojeg je Sanader izbacio stari balast, a napunio ga novim gusarima na narodno blago i državne jasle, doživjeti brodolom kakav i zaslužuje, a jedini dobitnik Sanaderove havarije je HDZ, i naravno hrvatski narod koji dobiva zadnju priliku da spasi opljačkanu i sumnjivim transakcijama otuđenu narodne stečevinu. Poznavajući Stipu Mesića siguran sam da ga je Sanaderova bahatost još više uvjerila da je na pravom putu, s tim prije što većina naroda dijeli njegovo mišljenje i podržava ga.