Neuobičajena i zanimljiva pojava primijećena je u okolici Terezinog Polja. Naime, uz rijeku Dravu kod tog mjesta pravu zbrku u okolišu, posebice na drveću, napravili su dabrovi. U Hrvatskoj se, prema odredbama Zakona o lovu, dabar tretira kao divljač, ali istovremeno je, na temelju Pravilnika o lovostaju, zaštićena životinja i tijekom cijele godine zabranjen je lov na dabrove. Zakonom je predviđena i vrlo visoka kazna, oko 6000 eura, za prekršitelje te zabrane. Navodno u Hrvatskoj ima oko 1000 dabrova, a nađe ih se i na virovitičkim ribnjacima… Jedan ili više njih srušili su i jedno drvo kod 1. virovitičkog ribnjaka, no ruše oni stabla i na ostalim dijelovima ovog područja. Naime, naglo razmnožavanje dabrova uvjetovalo je i širenje njihove zajednice, a uz rijeke, jezera, potoke i bare odredišta su im tamo gdje ima mogućnosti za zaklon i materijala za pravljenje brana, odnosno drveća.
“Poduzeti nešto”
Mišljenja o naglom razmnožavanju dabrova su različita, neki upozoravaju da su štetni, drugi tvrde da nisu.
– Na lijevoj obali rijeke Drave u Terezinom Polju sporadičnih slučajeva glodanja drveća ima već nekoliko godina, ali sada se situacija otela kontroli. Dabrovi su odsjekli ili ogolili oko stotinu metara obale uz rijeku Dravu. Radi se uglavnom o vrbi, koja je nakon glodanja otplutala zajedno s dabrovima Dravom ili još uvijek visi na deblu. Potpuno je jasno da nagrizeno deblo, čak i ako poslije dabrova ostane u jednom komadu, stradava, isušit će se i istrunuti. To je izvjesna budućnost obale rijeke Drave jer dabrova ima svuda i ovo je samo jedan primjer. Nije samo uništavanje flore u pitanju, nego i opasnost za obalu – rekao nam je predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Terezinog Polja Darko Orač te nastavio:
– Te zubate životinje žive u rupama po obali tik uz Dravu, a odsječenim stablima i granama prave si dodatno sklonište. Razumijemo da je to njihovo sasvim normalno ponašanje i da nas ljude smatraju uljezima, ali sve to zaista nije razlog da zajednica to mirno promatra. Dabrova nema samo u Terezinom Polju nego i po cijeloj obali Drave, a pojavili su se i na Virovitičkim jezerima i tamo “prave reda”. Da bi koliko-toliko zaštitili drveće, mještani Terezinog Polja, ribiči, lovci i ostali omotali su debla čeličnim mrežama, no to je samo “vatrogasna mjera”. Ovim putem apeliram na lokalnu samoupravu da zajedno s odgovornim subjektima nešto poduzme jer realna je opasnost od daljnjeg propadanja flore, samim time i faune, obrušavanja zemljišta, poplava, ali i promjene toka rijeke Drave, što bi moglo imati katastrofalne posljedice – tvrdi Orač.
Prirodno stanište
U Javnoj ustanovi za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije pokušali smo doznati koliko su dabrovi zapravo štetni.
- Iako nisam izravno stručna komentirati ovo, mogu samo reći da je to njihovo prirodno stanište, a mi smo ti koji smo uzurpirali ta njihova staništa i zbog kojih su u 19. stoljeću i izumrli. Tek devedesetih godina prošlog stoljeća vraćeni su kao vrsta u Hrvatsku, a evo ovdje na našem području im očito godi i populacija se povećala. Nažalost, moram reći da puno više drveću i prirodi šteti čovjek nego, primjerice, dabar – rekla je ravnateljica Ustanove Tatjana Arnold Sabo.
Ribarima JE dobro: Ako ima Dabrova, neće biti vidre
- Dabrovi nama zapravo pomažu jer ako ima dabrova, onda nema vidre, a znamo koliko je vidra štetna za ribu. Oni se zadržavaju samo tamo gdje ima vrbe, ona im je zanimljiva za trošenje zubi i za hranu. Neće “napadati”, recimo, hrast, bukvu ili grab, čega ima kod nas oko jezera. I to što naprave “štetu” na vrbi gotovo je zanemarivo, oni uglavnom žive na nekakvim rukavcima ili potocima uz Dravu. Kod nas su si na jednom kanalu napravili nekakvu branu, a vjerojatno ih privlači naš tzv. peti ribnjak, koji je napola suh i tamo je gotovo netaknuta priroda. Nama ovdje više štete naprave ljudi, izletnici koji ostavljaju smeće iza sebe i onda smo mi ribiči osuđeni čistiti iza njih – kaže Dario Balog, predsjednik Športsko-ribolovne udruge Ođenica Virovitica, koja se brine o virovitičkim ribnjacima.