Može na čelo Državnog odvjetništva Republike Hrvatske doći stotine Cvitana koji će u svojim inauguracijskim govorima najavljivati promjene u odnosu prema poslu u županijskim državnim odvjetništvima, ali tvrdokorne mrlje hrvatske pravosudne birokracije ukorijenjene devedesetih godina prošlog stoljeća ne može oprati ni najuporniji mister Muscolo.
Želio sam provjeriti što je s kaznenom prijavom Siniše Prpića, predsjednika Hrvatske stranke pravne države (HSPD) koju je protiv župana Virovitičko-podravske županije Tomislava Tolušića podnio u veljači ove godine zbog činjenice da je oštetio županijski proračuna za najmanje 197 tisuća kuna uvećano za troškove izgubljenog sudskog spora.
Računam, tri mjeseca je sasvim dovoljno vremena da tužitelji prouče spise, prihvate ili odbace prijavu, pa zovem Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici.
Općinski državni odvjetnik Romeo Waller ljubazno me otpravio Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru kazavši da slučaj nije u njihovoj nadležnosti. Nazovem Bjelovar, pitam što me zanima, a oni me upute na glasnogovornika Živka Slijepčevića, inače voditelja Građansko-upravnog odjela. Gospodin Slijepčević ljubazno da ljubaznije ne može biti zamoli da pitanje uputim u pisanoj formi. Odmah se latim posla i 8.svibnja pošaljem mail.
I tu počinju moji problemi s ljudima koje je Cvitan, upravo negdje u to vrijeme, apostrofirao glavnim osloncima u obračunu s korupcijom na lokalnoj razini. Kad mi nakon tjedan dana nije stigao baš nikakav odgovor, čak ni potvrda da je mail zaprimljen, nazvao sam glasnogovornika Slijepčevića. Nisam ga dobio! Nisam ga uspio dobiti ni sljedeći dan, ni onaj iza, ni za tri dana, ni za deset dana...
Jednom je bio na sastanku, dva-tri puta na nekom zadatku, jedanput na ručku, dva puta je baš sad negdje izašao, a dva puta bio na seminaru. Napokon ga uspijem dobiti u četvrtak 29. svibnja, a on veli da je županijska državna odvjetnica Ksenija Pavić na bolovanju pa je teško doći do podatka, da će pokušati i neka ga samo nazovem. I pokušao ja negdje pri kraju njegovog radnog vremena, ali sam očito zakasnio jer telefon u njegovom uredu uzaludno je zvonio.
Nazovem u petak 30. svibnja ujutro, a ženski glas s druge strane me izvijesti kako je gospodin od danas na godišnjem odmoru i kako nije ostavio nikakvu poruku da je nekome dužan nekakvu informaciju. Sjetim se Cvitanove izjave kako će inzistirati na odgovornosti županijskih državnih odvjetnika za posao koji obavljaju i zatražih nekoga tko mijenja bolesnu kolegicu jer posao ne može stati ako je ona na dugotrajnom bolovanju.
I tako dođoh do Gorana Gašpara, voditelja Kaznenog odjela.
Gospodin tužitelj prvo nije dobro čuo kada sam mu se predstavio, onda se čudio imenu Hrvatske stranke pravne države da bi mi na kraju rekao da ne može dati informaciju bez gospođe Pavić, a kad će se vratiti s bolovanje - ne zna.
- Pa ne može život stati ako šefice nema! Što ćemo sada, ja odgovor čekam već tri tjedna?
- Ništa, čekat će te i dalje.
- Ali, meni informacija treba sada, moram o tome pisati, uporan sam.
- Onda nećete pisati sada.
- Što ako tužiteljica šest mjeseci bude na bolovanju?
- Ništa, naši izvidi mogu i trajati šest mjeseci.
- A kad bih nazvao gospodina Cvitana možda izvidi završe za dva mjeseca, a informaciju dobijem za dva dana?
- Nazovite, želim vam ugodan dan i doviđenja!
Nisam ga nazvao, ali hoću! Svakako ću mu se obratiti, prvo ovako javno, a u ponedjeljak i službeno. Jer, ovakvim odnosom prema medijima Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru otežava obavljanje novinarskog posla i pobuđuje sumnju da se slučajevi drže u ladicama, a informacije skrivaju.
I svakako ću ga podsjetiti na sljedeću izjavu: "Doći će kadrovskih promjena u županijskim državnim odvjetništvima. Svi će biti podvrgnuti ocjenjivanju! U prvih 15 do 20 dana mandata obići ću sva županijska odvjetništva i pokušati doznati kakvu suradnju imaju s policijom, poreznicima... te održavaju li redovite koordinacije. Suradnja je ključ uspjeha rada u sprječavanju lokalne korupcije jer su lokalni šerifi daleko opasniji nego što to izgleda".
