SLATINA
- U sklopu projekta Kad bi voda znala govoriti, a u povodu Svjetskog
dana voda, trideset je mališana, simpatičnog naziva grupe Točkice Dječjeg vrtića
Zeko u Slatini, u srijedu prijepodne posjetilo Vodocrpilište u Medincima. Uz budno
oko svojih teta i ravnateljice vrtića uzbudljivo su promatrali svijet postrojenja
za preradu pitke vode viđen očima odraslih, za ovu priliku donekle prilagođen
razumijevanju djece. Kako doznajemo, cilj je projekta poticanje ekološke svijesti
djece i ovisnosti čovjeka o prirodi.
-
Osnovna misao vodilja bila nam je da je svaki naš odabir od hrane koju jedemo,
vode koju pijemo do mjesta na kojem živimo te načina na koji odlazimo na posao
i u vrtić, utječe na svijet oko nas. Na Vodocrpilištu su djeca na zorno prikazan
i njima primjeren način imala priliku vidjeti i upoznati se s obradom pitke vode.
Tako smo poticali svjesnost značenja zdrave i pitke vode koje u nas još uvijek,
za razliku od nekih naših susjednih zemalja, ima dovoljno te je ne moramo kupovati
u trgovini, izjavila je Mirjana Banjedvorac, ravnateljica Dječjeg vrtića Zeko.
Pojašnjava kako se projekt radi na nivou cijelog vrtića. Skupina Točkice radi
vodu, skupina Leptirići zemlju, skupina Tratinčice zrak. Na kraju će se sva tri
dijela objediniti i podastrijeti djeci potrebne informacije o njihovu utjecaju
na čovjeka i obrnuto.
Djecu
je kroz pogone slatinskog vodocrpilišta proveo njegov rukovoditelj Vlado Kočiš.
- Djecu je jako važno poučiti očuvanju pitke vode, kako smo to i danas, bar djelomice
pokušali učiniti. Primjerice, zemlje u našem bliskom okruženju, nebrigom ili izostavljanjem
edukacije djece i odraslih priroda je vrlo zagađena i imaju problema s pitkom
vodom. U Hrvatskoj i u Slatini situacija s vodom je zadovoljavajuća. Tako imate
nekih devedeset posto područja naše zemlje u kojima slobodno možete piti vodu
iz slavine. Želimo li to i održati, jako je bitno mlade naraštaje usmjeravati
prema tom cilju, objašnjava Kočiš. Tumači kako u Slatini, a i u zemlji postoji
problem prekomjerne potrošnje vode što se najbolje očitovalo prošlog ljeta kad
smo zbog slabog tlaka u cijevima i višednevne suše na nekoliko dana ostali bez
vode u cijevima. Osim toga, bilo je problema i s vodovodnom mrežom.
Za ovu godinu, tvrdi Kočiš, najavljena su nova sušna razdoblja zbog čega se javnost
na oprezniju potrošnju vode treba upozoriti na vrijeme. Za ilustraciju rasipanja
vode navodi kako četveročlano domaćinstvo u Slatini potroši između desetak do
petnaest umjesto pet do deset tisuća litara na mjesec. Vodom iz slavina zalijevaju
se vrtovi, peru automobil nekoliko puta tjedno, ne pazi se na količinu potrošene
vode u osobnoj higijeni i slično. Stoga je više nego potrebno s odgojem početi
od najranije dobi, baš po primjeru polaznika Dječjeg vrtića Zeko.
Brojna su područja u svijetu gdje ljudi nemaju pitke vode. Jedno od njih je i,
primjerice, Bangladeš u kojem djeca i odrasli zbog brojnih poplava, ili nasuprot
tome - suše i rata u Ruandi, nemaju pitku vodu. Za njih je hrvatska stvarnost
nalik snu. Zbog nedostatka vode nedovoljno je zastupljena higijena što, opet,
rezultira različitim teškim oboljenjima. Dječji vrtić zeko stoga je prihvatio
i članstvom podupro UNESCO-ov projekt Vratimo osmijeh na lice djeteta u školi.
Po načelu djeca za djecu, kontinent za kontinent o očuvanju pitke vode za najnezaštićeniju
populaciju, slatinski se mališani brinu i za potrebe vršnjaka u dalekim zemljama.