Nedavno objavljena vijest da je netko nekome poklonio televizor u boji zbunila je jednoga desetogodišnjaka. «Zar postoji i drugačiji?», upitao me u nevjerici. U još većoj nevjerici bio je kada mu je pojašnjeno da su nekada postojali (a vjerojatno postoje negdje još i danas) televizijski prijemnici na kojima su sve slike crno - bijele. Gotovo da nije povjerovao, ta činjenica bila mu je jako čudna i pomalo smiješna.
Nedavno su mi neki ljudi objašnjavali da je svijet, unatoč svoj raznolikosti koju vidim oko sebe, zapravo crno – bijel! Ni danas ne znam jesu li me u to uspjeli uvjeriti, iako su njihovi dokazi bili prilično uvjerljivi, ali sasvim sigurno znam da mi je to – ako je zaista točno – pomalo čudno i jako smiješno.
Posao mi je da ujutro obiđem tržnicu provjeravajući kakva je ponuda i kakve su cijene. Zatim odem na sjednicu, recimo Gradskog vijeća. Poslije toga na nekoliko konferencija za novinare, navečer na otvaranje izložbe, a zatim na kazališnu predstavu i poslije svega toga «zaružim» do jutra u, recimo, «Paparazzu» ili «Boleru». Na tome dnevnome «putu» sretnem tko zna koliko ljudi najrazličitije dobi, zanimanja, nacionalne pripadnosti, vjeroispovijesti, političkog opredjeljenja, a katkada i rase. Sa stajališta osobe koja vodi takav život zaista teško prihvaćam činjenicu da je svijet crno – bijel.
Da zaista ljudi ozbiljno shvaćaju onu izreku «ako nisi s nama onda si protiv nas». Da čovjek ne može, kada se ispod toga potpiše (a i ne mora), reći svoje mišljenje. Pa bio on i novinar!
NOVINARSKI MAZOHIZAM
Ponekad mi to zanimanje izgleda kao mazohizam. Jednostavno si prisiljen tjerati ljude da te bičuju i ne možeš od toga pobjeći jer novo je vrijeme toj profesiji nametnulo i novu obvezu: mediji nisu više tek puko sredstvo prijenosa informacija od nekog službenog izvora prema čitateljima/gledateljima/slušateljima.
«Pravo na informaciju, slobodu izražavanja i kritiku jedno je od temeljnih prava svakoga ljudskog bića bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest i političko opredjeljenje. Iz toga prava javnosti da upoznaje činjenice i mišljenja proizlazi i cjelina obveza i prava novinara. U svojem radu novinari su dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu, uvažavati pluralizam ideja i nadzora, pridonositi jačanju pravne države i kao demokratski dio javnosti sudjelovati u kontroli nad djelovanjem vlasti i politike», piše u preambuli Kodeksa časti hrvatskih novinara. U članku 2. istog toga Kodeksa piše kako «iznošenjem samostalnog i kritičkog stava u traganju za istinom kao osnovnim načelom u profesionalnom radu, novinar aktivno sudjeluje u stvaranju javnog mnijenja i kolektivnom rasuđivanju o stvarima koje se tiču sviju». Slijedeći ga članak ograničava da, iako kao i svaki građanin ima pravo na svoje političko i drugo opredjeljenje i angažiranje, «u djelovanju poštuje profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od uvjeta za objektivno, profesionalno izvještavanje o događajima».
U trenutku kada se pokolebam i pomislim da sam prekoračila tu granicu sama ću se, ako to ne učini nitko drugi, prijaviti Novinarskom vijeću časti i zatražiti da i ono ispita moju objektivnost. Ali iz jedne druge perspektive od one iz koje je gledaju oni koji se možda osjete povrijeđenima onime što radim. Za ove potonje zakupit ću dodatni prostor na Internetu i to novcem za koji se uopće ne sramim kako sam zaradila.
STRANKA - SKUP POJEDINACA, A NE MASA
I ne mogu ne reći da mi je žao što je netko HDZ-u na vrat htio natovariti tuđi teret. Da ne bude zabune: uopće ne mislim da je HDZ ili bilo koji pojedinac iz te stranke kriv što je možda neki pojedinac u nekoj drugoj političkoj stranci neprincipijelan. Na stranke gledam na način na koji ih možda neki drugi ljudi ne promatraju: kao na skupinu pojedinaca! Pri čemu upravo na pojedinca dajem naglasak.
A ako ćemo već o HDZ-u ima tamo sjajnih pojedinaca, kao uostalom i u svakoj drugoj stranci. Na komentare me obično tjeraju oni drugi. Iz jednostavnog razloga: sjajni pojedinci šute i rade! Što se u Virovitici i vidi posljednjih mjeseci.
Svijet ipak, čini mi se, nije crno - bijel!
