Previše se stvari dogodilo… Kaktus je odustao od pisanja, Gazda je prionuo pisanju bloga… Sine mi ideja! Upali se lampica! Mogao bih i ja… neka moje misli budu zabilježene ovdje a vi budite obilježeni mojim mislima…
Dobio sam ideju za Ćošak a lá BoreLee… bio bi to moj mali ćošak za velike misli, a možda i griješim, bile bi to male misli za veliki svijet… naći će se tu svega… od kritika, komentara, od pjesama, mojih i tuđih a meni lijepih, možda i poneka novela… neću Vam otkriti sve, iznenadit ću Vas sadržajem i kontinuumom! I naravno, moram vam dati i jednu napomenu… iako će moj kutak biti protkan velikim mislima, zapamtite, one dolaze od malog čovjeka i ako se netko u njima prepozna neka mi ne uzima za zlo…
Nisam nikome do sada rekao osim Vama ali cijelu godinu me prati osjećaj nepripadnosti… Ne pripadam nikuda i nikome, tako se osjećam… Jel` to zbog ovog sumornog grada ili zbog sumornih, umornih i beznadnih lica? Gledam samo svoju generaciju… Prihvaćaju svoju sudbinu bez borbe… Jel` to svuda tako? I prije nego sam se okrenuo i ja sam prihvatio što sam mislio da nikada neću… Bilo je tako do samog konca godine, kada se dogodilo nešto čudno… Vratila mi se vjera, ali ne u onom konvencionalnom smislu, vjera u život, vjera u sebe, vjera da postoji nešto veće od nas...
Bilo je to 26. studenoga, subota. Dan kao i svaki drugi dok nije došla ONA, ušetala je u moj život svojim uobraženim kadetskim korakom, ponovno… preduga je to priča da je pričam od početka... Tako drugačija od drugih možda mi je vjeru vratila svojim pogledom na svijet jer sam mislio da sam usamljen u gomili a pažljivim promatranjem uvidio sam da nas je dvoje…
Drago mi je što se to dogodilo. Da nije bilo nje bio bih i ja samo jedno sumorno i umorno lice kakvo svaki dan viđate na ulicama našeg grada, vašeg grada, ovog svijeta… Vratila mi se upornost koja me napustila i svaki dan mi je novi izazov, mislio sam da sam taj osjećaj nepovratno izgubio i konačno sam odlučio… NE PREDAJEM SE i NE PRODAJEM SE!!!
Što je bilo s njom? Naši mali svemiri su se dotakli samo na trenutak i kako je došla tako je i otišla ali ostavila mi je Vjeru u bolji život, moj život…
