Tata je bio pedantan čovjek. Nije mu bilo teško da sam opere poneki komad odjeće, najčešće košulje ili čarape nakon dolaska s posla, jer, kako je govorio, miris iz tvornice uvukao mu se i u kožu i odjeću. Često je koristio, nakon brijanja, tada poznatu toaletnu vodu Brut i govorio da postaje brutalan. Zbog Bruta, ili neugodnog suputnika u autobusu, jedan odlazak na svinjokolju u okolicu Osijeka, raspalio ga je da nam je danima prepričavao.
Bližili su se neradni dani, praznik 29. novembar - nekada Dan republike - i, po pravim slavonskim običajima, ujedno i vrijeme za svinjokolju. Tata je imao nekoliko kompleta noževa što ih je koristio samo za svinjokolju, čak je bio pozvan kao glavni majstor tog, meni i mami, užasnog obreda, al' na isti smo obred zaboravile prilikom prve konzumacije čvaraka i svježe pečenih kobasica.
Kako se približavao autobusnom kolodvoru, nade da će pronaći slobodno mjesto u busu, bilo je sve manje. Ipak, uspio se smjestiti do prozora, pa kako mu bude. Samo 15-ak minuta vožnje, i bilo mu je jasno zašto je mjesto bilo prazno. Muškarac, srednjih godina, na sjedištu do tate, netom prije puta dobrano se najeo, pomalo i popio, dalek je put do Osijeka, valja izdržati. Čovjek je bio veliki ljubitelj češnjaka i po količini zadaha, izgleda da je češnjak konzumirao kao predjelo, glavno jelo i desert.
Do Osijeka, nepoznati ljubitelj češnjaka nije prestajao govoriti. Autobus krcat, putnici na kraćim relacijama stoje, ulaze, izlaze, nema spasa za tatu jer i ovaj će isto do Osijeka.
Ajao! Tata se primiče prozoru, okreće glavu, tobože briše nos, a nije bio prehlađen, samo da bi na par minuta držao maramicu na nosu, i donekle zaboravio na češnjak, al ovaj ne prestaje!
Nekoliko se puta tata toliko približio prozoru i onim zavjesicama, i skoro da ih omotao oko lica, al to ovome nije baš ništa značilo, i dalje je nastavljao sve dodirujić' jezikom malo donje, pa malo gornje zube. Da bolje počisti preostale komadiće češnjaka, što ih nije progutao.
Muka, a spasa do Osijeka nema, putnika je u busu, nakon svake stanice, sve više.
Mislim da se tata nikada nije toliko obradovao Osijeku kao tada, kad je stigao do autobusnog kolodvora, izašao iz autobusa i udahnuo svježi zrak.
Al', nije ostao dužan suputniku. Naprotiv, skovao je osvetu, i u masi, poput nekog borca za oralnu higijenu, dočekao ga, zgrabio za rever, unio mu se u facu, i prijeteći:
- Prijatelju! - a nije mu bio ni poznanik ni prijatelj - Jesi li ti čuo da postoji četkica i pasta za zube!? I zašto si žderinjo češnjak prije puta, da ti sve na svijetu! Ako sad nisam crk'o, živjet ću sto godina, ubio me smrad iz tvojih usta! Prestaješ li ti ikada pričati, prestaješ li? Je l' hoćeš da sad izvadim one noževe, što sam ih naoštrio za svinjokolju, je l' to hoćeš?! Bježi mi, da te moje oči više ne vide!
Na izgovorene riječi noževi, nekoliko se osoba, na kolodvoru, okrenulo prema tati, al' on se uspio smiriti i glumatao da finišira dogovor za svinjokolju.
Llubitelj češnjaka izmigoljio se i nestao u masi, nije uspio izustit niti slovo,
Filmskim rječnikom, pravda je bila zadovoljena. Tata je odradio svinjokolju, al' za povratak doma odlučio se za komotniji prijevoz. Vlakom.