Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Bruno Szüts: Volim raditi fotografije bez dodatne obrade i intervencije


  Roklicerove večeri           spm/gg           26.01.2019.         2098 pogleda
Bruno Szüts: Volim raditi fotografije bez dodatne obrade i intervencije

U Caffe baru Cug, u okviru Roklicerovih večeri večeras će (subota, 26. siječnja u 21 sat) biti otvorena izložba fotografija "Protagonisti zagrebačkih ulica" Brune Szütsa iz programa Fra Ma Fu u gostima. Bruno Szüts  je rođen je 1959. u Zagrebu gdje je diplomirao na Veterinarskom fakultetu 1988. godine. Od ranih 1970-ih bavi se fotografijom. Dosad je održao četiri samostalne izložbe i sudjelovao na brojnim skupnim. U svom radu Szüts je poznat po iznimnom poznavanju, kako tehnike, tako i vrsnog koncepta prikazivanja fotografskih ciklusa. Szütsova fotografija demistificira stvarnost umjetnošću. Njegova estetika i način prikazivanja prizora – tamnih i šokantnih strana života – otkrivaju i autorov human, ljudski svjetonazor prema drugom, drukčijem biću.

Tko su zapravo protagonisti zagrebačkih ulica na Vašim fotografijama koje imamo prilikz vidjeti u Cugu?
- Riječ je o braći koju su neki zvali Medo i Doktor, a drugi Lojzek i Dragec, no njihov stvarni identitet ni danas nije poznat. Bili su pravi zagrebački fehteri; jedan od dvojice braće zaustavio me na cesti kada smo se sreli na Britanskom trgu i priupitao „Gospon doktor, imate kaj sitno?“. Rekao sam da ću mu dati novac ako mi zauzvrat dopusti da ga fotografiram. Predložio je da odemo u Mesničku ulicu i da mu snimim obitelj. U prizemlju su bili njegov brat, majka, šogorica, jedna mala curica, pas i čovjek za kojeg ne znam tko je bio. To je čitava sekvenca fenomenalno sretne obitelji i jedan pravi zagrebački život. Te su osobe na neki način na marginama društva, ali su izrazito sretni i imaju empatiju jedni prema drugima. Zbog toga mislim da bi to ljudi trebali vidjeti. Nakon toga više nisam vidio tog klošara. Obećao sam mu dati film, ali razvio sam ga tek dvije godine nakon toga: zbog vojske i studija zaboravio sam na to.

Bavite se fotografijom od rane mladosti. Kako ste počeli i zašto?
- Počeo sam se baviti fotografijom ranih sedamdesetih godina jer je to u našoj familiji bilo dio naslijeđa i stalno sam bio u doticaju sa fotografijama mojih predaka. Moj pradjed Ivan Szüts je u ranim godinama prošlog stoljeća imao radionu i bavio se cinkografijom i pozlatarstom tako je u istoj radioni otvorio i foto atelijer koji se zvao Atelier Univesal. To je sve skupa trajalo do krize tridesetih godina kada je morao zatvoriti atelijer. Preko njega i mog djeda i oca i ja sam se nastavio baviti fotografijom dakako neprofesionalno ali eto kao dio naslijeđa.

Vaše fotografije uspoređuju se s fotografiama Franje Fuisa. Gdje ste sretali Fuisove fotografije? Fuis je velik uzor, ne bojite li se da slijedeći ga ne razvijate vlastiti fotografski izraz?
-
Da ima sličnosti u interesima snimanja ljudi sa nekakve margine društva ali nisu mi samo to interesi u fotografiranju, čak ni ne mogu definirati kakvom bi se fotografijom bavio. Ima tu svega i svačega. Fujsove fotografije podsjećaju malo na Dabčeve.

Koji su Vaši strani fotografski uzori?
-
Pa nisam siguran da mogu reći da postoji neki uzori. Jasno da bi volio raditi fotke kao npr. Helmut Newton, uf mislim da je to jednostavno nemoguće.

Zašto ste izabrali baviti se socijalnim temama? Koji su još dominantni motivi Vaših fotografija?
-
To je samo jadan dio onoga što vidim oko sebe. Kao što sam rekao interesi su različiti. Osnovna stvar koju volim raditi je da snimam bez dodatne dorade i intervencije na svojim snimkama.

U Vašoj biografiji ističe se tehnička fotografska superiornost, ali nema nagrada. Zašto se ne prijavljujete na natječaje? Pratite li nagrađene fotografe i možete li nešto naučiti od njih?
- Nisam baš siguran da postoji nekakva superiornost u tehnici,volim da fotografije budu spontane, samo dio uhvaćenog trenutka. Natječaje i nagrade me ne zanimaju valjda zato jer nisam baš kompetitivan tip, u principu radim zbog vlastitog zadovoljstva i to mi je dovoljno.

Kako bavljenje fotografijom ide uz posao veterinara? Zašto domaće životinje nisu češći motiv Vaših fotografija?
-
Ne mogu reći da nisu zastupljene jer ih snimam skoro svakodnevno. Naime, radim u Croatia osiguranju kao procjenitelj šteta na životinjama tako da mi je taj dio fotografije jedini koji je vezan uz nekakvu profesionalnost.Inače, dio fotografija koje su snimljene za vrijeme procjena šteta je jednom izložen na izložbi koja se zvala „I krave plaču zar ne“.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Roklicerove večeri



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: