Capak: Zaraženo 17 djece do devet godina, ukupno 41 mlađi od 20
Vrdoljak: Vladin paket gospodarskih mjera u četvrtak
Agencija za elektroničke medije okupila radijske spotove za borbu protiv epidemije
Sindikat i Matica umirovljenika traže dostavu mirovina poštom
Nedostatak osnovne zaštitne opreme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Zavod Andrija Štampar uveo drive in dijagnostiku koronavirus
SDP predlaže jednogodišnji moratorij na otplatu kredita

  Komentar

“Brigo moja prijeđi na drugoga” – praktično načelo za (re)organizaciju školske prakse

  Davor Suhan/Moja Rijeka           06.04.2012.         1646 pogleda
“Brigo moja prijeđi na drugoga” – praktično načelo za (re)organizaciju školske prakse

Povod ovotjednoj kolumni jeste nedavno otvoreno pismo profesorice matematike Antonije Horvatek, upućeno ministru obrazovanja Željku Jovanoviću. Po ne znam već koji puta očajni prosvjetni radnici na ovaj način pokušavaju skrenuti pozornost nadležnima u državnoj vlasti na neizdrživo ponašanje problematičnih učenika koji sustavnim kršenjem školske discipline i pravila kućnog reda opstruiraju redovitu nastavu. Nije rijetkost - kaže se u spomenutom pismu - da nastavnice izlaze sa sata u suzama. Ima li načina da se tome stane na kraj?

Ako sumiramo rezultate dosadašnjih Vlada, vidimo da sva  rješenja ovog, već davno aktualnog pitanja, uvijek slijede isto načelo: "brigo moja prijeđi na drugoga". Za očekivati je, dakle, da će se i aktualna vlast držati istog principa. Ta strategija, međutim, ne mora biti uvijek pogrešna. Dapače, mislim da i nema boljeg načina, samo je bitno razumjeti logiku ovog načela i uspostaviti pravilan mehanizam prijenosa BRIGE unutar sustava, što do sada nije bio slučaj.  A stvar je veoma jednostavna. No, krenimo redom; i to onako pravo po školski - slovo po slovo:

Sagledavajući neka osobna profesionalna iskustva i analizirajući odgojno-obrazovnu praksu u sustavu hrvatskih škola, dolazim do zaključka da je centar pažnje pretjerano usmjeren na pedagoške modele, a premalo na nešto što se zove: ORGANIZACIJA RADA.

U bilo kojoj vrsti posla, organizacija rada je temelj uspjeha pa tako i osnovni preduvjet jedne sigurne, disciplinirane i uspješne školske nastave. Stoga, Ministarstvo obrazovanja, kao najodgovornija institucija u ovom resoru, treba uspostaviti organizacijske uvjete koji će osigurati nesmetano odvijanje nastavnog sata. Drugim riječima, prije nego što se  teorija odgoja i obrazovanja prepusti pedagozima, socijalnim radnicima i psiholozima, a sama praksa učiteljima i nastavnicima, potrebno je uspostaviti  učinkoviti sustav prenošenja BRIGE o različitoj vrsti posla s jednih na druge. U tom bi slučaju i ovo naše aktualno poslovno načelo - "brigo moja prijeđi na drugoga", dobilo pravi smisao.  

Primijenjeno na konkretan slučaj, to bi  značilo slijedeće:

U razredu gdje nastavnik ne može uspostaviti red, postoje samo dva  ORGANIZACIJSKA rješenja:

  1. Razred mora napustiti učenik sa kojim se ne može vladati.
  2. Razred mora napustiti nastavnik koji nije u stanju disciplinirati takvog učenika.

Svako treće rješenje odlaže rasplet ove ODGOJNE KRIZE za slijedeći nastavni sat, što ide direktno na štetu ostalih (pristojnih) učenika, kojima država u svakom trenutku mora osigurati:

  1. Stopostotnu sigurnost.
  2. Nesmetani rad.

Vjerujem da ste sada već primijetili kako smo ovaj "veoma slojeviti pedagoški problem" znatno pojednostavili i samo smo na korak da ga jednim elegantnim pomicanjem BRIGE na neko drugo mjesto trajno eliminiramo iz razreda (gdje u biti i pravi najveću štetu).

Obzirom da glavni uzrok ovoj pojavi leži u nedostatku osnovnog kućnog odgoja - te imajući u vidu da hrvatski fakulteti još nisu uspjeli obrazovati učitelja i nastavnika koji će takve propuste ispraviti na nastavi - sasvim je logično da "big brader kuću" napušta nedisciplinirani učenik, a  BRIGU o  daljnjem nastavku njegovog školskog odgoja i obrazovanja  treba prepustiti pedagozima, sociolozima i psiholozima (ukratko, piscima školskih zakona i pravilnika, koji su u biti, svojim teoretskim pravno-pedagoškim djelima, najviše - tako mi se barem čini -  i kumovali općem raspašoju).

BRIGU smo, dakle, prenijeli na drugoga. Ali ovoga puta ona je  prenijeta u pravom smjeru - na leđa i dušu najkompetentnijih stručnih osoba za rješavanje misterije zvane "ponašanje problematičnih đaka" (prvaka, osmaka i srednjaka ).

Direktna posljedica ovog postupka je mirna reintegracija svih odgojno-obrazovnih područja u školski program, kao i trenutna uspostava zdrave radne atmosfere u razredu (osnovne pretpostavke odvijanja uspješne školske nastave koja ujedno predstavlja i preventivnu mjeru glede pojave i razvoja maloljetničke delikvencije ).

Sve što je sada dalje potrebno napraviti jeste spriječiti da se  ova BRIGA ponovo ne vrati učiteljima i nastavnicima, jer se time cijeli problem vraća na sami početak. Na žalost, upravo ta metoda  je postala  redovita praksa, a tom činu upravo su sklone nadležne stručne službe spomenutih profesija,  koje mahom ne razumiju da školski razred nije mjesto resocijalizacije, niti je preodgoj problematičnih učenika zadaća učitelja i nastavnika, nego upravo njihova.

Drugim riječima, škola nije "popravni dom",  i vrijeme je da to prestane biti.  

POST SCRIPTUM

Vjerojatno ste i sami uspjeli uočiti da je rješenje postavljenog problema uprošćeno do krajnjih granica, i sasvim sam siguran da profesije na koje smo prenijeli BRIGU imaju niz primjedbi  po već ustaljenoj shemi liberalne školske pedagogije, prema kojoj sva BRIGA oko problematičnih učenika  ostaje na leđima prosvjetnih radnika.  No, treba reći da namjera ove kolumne i nije bila ponuditi pedagoški scenarij nego ukazati na potrebu pravedne i nadasve realne raspodjele odgovornosti u području odgoja i obrazovanja te osobito sagledavanja cijele situacije sa stanovišta stvaranja optimalnih uvjeta za odvijanje školske nastave kako bi pedagoški koncepti (aplicirani na bilo koju skupinu učenika) dali učinka.

Jednako tako želim naglasiti da pravilo izdvajanja iz razreda ne obuhvaća učenike koje možemo opisati kao, popularno rečeno -  hiperaktivne ( mislim da se oko toga slažu i sami kolege nastavnici). Riječ je isključivo o učenicima sa klasičnom dijagnozom poremećaja u ponašanju - koje u  višim razredima degradira u totalnu delikvenciju -  i kojima školska nastava postaje "zabavni" poligon za vlastito iživljavanje. A sve to poradi uporne i sasvim pogrešne  "pedagoške" prakse da se ovaj iznimno komplicirani problem rješava u razredu, u sklopu redovitog školskog programa koji u postojećim uvjetima (zakonskim, kadrovskim i organizacijskim)  po niti jednoj pedagoškoj osnovi nema realne mogućnosti obaviti ovako složenu zadaću. Takav pristup je naprosto naivan i jednostavno ne vodi na dobro. Štoviše, samo pogoršava cijelu stvar, jer glavni "zabavljači" na satu povlače za sobom i ostale učenike, što je potpuno predvidljivo i nadasve razumljivo. Mehanizmi obrane naprosto prilagođavaju ego uvjetima okoline, i tu više nema puno priče. U takvom društvu, lakše je biti mangup nego biti "štreber", zar ne?

Kolumna Priroda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

stole123
7.4.2012. 21:21
dali možete zamisliti da učenik ponese nož sa puške i da izbuši vrata na Wc i to vrata koja nije mogao probiti nogom jer su pravljena pojačana ,sledeći dan je napravio rešeto od vrata,
stole123
7.4.2012. 21:18
run -dmc osuđuješ nastavnike a to nije u redu oni se stvarno trude ali je problem opet na puno višoj razini, kao i uvjek politika. zamisli ti sad kad jedan učenik na satu pravi cirkus a nastavnik nesmije ni ton da povisi na njega,nastavnik to isto dijete pošalje kod pedagoga ili ravnatelja ,ravnatelj kao i obično pozove roditelje od učenika ,dođu roditelji i još naprave veći problem da svi mrze njegovo dijete. kad sam ja i moja generacija išli u školu zar misliš da nije bilo problematičnih učenika,ali je tad nastavnik ili učitelj uzeo prut pa podjelio packe i još kad bih obavjestio roditelje bilo bi još i kod kuće batina. a u današnje vrijeme političari su zbog svojih nedodirivih sinčića donjeli takve zakone da nastavnik nesmije ni pogledati dijete a kamoli što drugo. a vjerujte idem puno po školama i vidio sam puno toga koje nije ni za pisati ,i nekrivim nastavnike ni malo,nego zakone koji su donjeti tobože za zaštitu učenika, isto i kod kuće nesmiješ udariti svoje dijete jer će te prijaviti ,a ja bih te sve problematične učenike stavio u jedan razred i doveo u svaku školu po jednog zastupnika koji je digao ruku u saboru za takav zakon da on napravi red u takvom razredu.
zigi7darko
7.4.2012. 7:36
"Davor Davor", ti mene pratiš već neko vrijeme. Ha-ha, a zašto me pratiš? Navedi molim te jednu neistinu koju sam ja tu napisao. A smatram da je bavljenje politikom na bilo koji naćin sramota, isto kao šro je sramota biti lažljivac ili lopov, prevarant..., to je samo moje mišljenje. Ako te diraju neke istine koje ponekad ovdje napišem, to je tvoj problem!
dina
7.4.2012. 1:35
majka sam dječaka koji ide u 3. razred osnovne škole .Isti razred pohađa dječak(nazvati ću ga Ivan ) koji pravi probleme od prvog razreda.Ometa nastavu,odgovara učiteljici, maltretira drugu djecu,čak je bilo okretanja stola i stolica sa njegove strane i pokušaj udaranja učiteljice .Moram naglasiti da se učiteljica jako trudi pomoći Ivanu i sa njim razgovarati i priznaje drugim roditeljima da potroši puno vremena na svakodnevno smirivanje u razredu , jer on povuće još neke dječake za sobom i svjesna je da su druga djeca zbog toga zakinuta.Nakon pokušaja učiteljice da takvo ponašanje riješi zajedno sa Ivanovom majkom i nakon što se majka nije odazivala na pozive u školu , učiteljica je alarmirala ravnatelja , socijalnog pedagoga , pa se je uključila i socijalna služba. Sazvan je i roditeljski sastanak , gdje je bila prisutna i Ivanova majka .Nakon što su se roditelji požalili na Ivana i ispričali kako to njihova djeca proživljavaju, majka se je stala ispričavati i čuditi , jer njezin Ivan nije takav kod kuće.Na upit nas roditelja, kako mi možemo pomoći Ivanu , socijalna pedagogica je odgovorila da smo već puno napravili jer toleriramo takvo dijete u razredu, ali i da to ne može ići u nedogled , jer moramo misliti i na svoju djecu. Konkretno moje dijete je imalo strah od Ivana i neko vrijeme je bio prilično opterećen sa Ivanovim ponašanjem i svaki dan bi došao iz škole sa nekim pričama vezanim uz Ivana.Pokušala sam sa njim razgovarati i uvjeravati ga da Ivan nije loš dječak, i da mu trebamo svi zajedno pomoći, Ivan je bio tema razgovora svaki dan u našoj kući.Odustala sam kada sam vidjela da Ivanova majka tvrdi da su ona i njezino dijete žrtve maltretiranja od strane učiteljice i pedagogice , čak je govorila da će Ivan promijenti školu. Ne znam kako će Ivan završiti i neznam tko mu može pomoći , postoje li te službe i prosvjetni djelatnici koji mogu nešto napraviti ,mislim da ne jer majka svojim ponašanjem upravo podržava Ivana . Ja jedino znam što ja želim nakon svega ,a to je da Ivan ne nastavi ići u taj razred, jer možete si misliti što će tek biti kada dođe u više razrede , želim čak da se makne i iz kvarta , jer se bojim za svoje dijete .Takvih je Ivana na žalost sve više i maltretiranja među vršnjacima su postala svakodnevna . Tko je zakazao ? Škole, prosvjetni djelatnici , tete u vrtiću ? Naravno da ne . Roditelji isključivi ste krivci vi ,vaša zadaća je odgajati i brinuti se o djetetu i učiniti ga sretnim i ne očekujte to od drugih .
Davor Davor
7.4.2012. 1:28
Pratim vas vec par mjeseci i stvarno ste puni kritika i savjeta. Jos malo pa ce lokalni izbori. Zasto se ne kandidirate kada znate da su goruci problemi ravnatelji? Samo pljuj i seri i deri. Pokazite se. Najlakse se je tu raspravljati i biti pametan. To mogu i ja biti tu. Pusa decki.
zigi7darko
6.4.2012. 22:17
Zbog gore navedenih razloga se u svakoj školi u Hrvatskoj dnevno "izgubi" nekoliko sati. Tih nekoliko sati puta nešto više od 800 osnovnih škola u Hrvatskoj, srednje ne želim ni spominjati. To sve zajedno puta satnica nastavnika i bezbroj drugih troškova. Dnevno se doslpvno "baci u vjetar" nekoliko milijuna kuna. No, to nikoga ozbiljno ne dira. Stanje je još i gore nego što navodim, no, ravnatelji žele pod svaku cijenu mir u kući, a nastavnici se stide o tome javno govoriti. Često se iz neke solidarnosti i štite nesposobne kolege. I tako sve zajedno-jadna nam majka! Lijepi pozdrav!
Davor
6.4.2012. 22:09
Paralela sa bolnicom je jako dobar primjer. Ne lijeće se svi pacijenti na istom odjelu. Tako nije niti svim učenicima mjesto u istom razredu. Kod mene u sportskoj grupi upis je dozvoljen samo onima koji iz vladanja imaju najmanje ocjenu dovoljan (2). Tko dobje jedan ispisuje se iz grupe. To pravilo vrijedilo je deset godina. Broj ispisanih zbog jedinice bio je nula (0), a upisani su najveći hahari koji su ostale kolege dovodili na rub živaca. No kod mene su se svi potrudili imati barem dvojku…i uspjelo im je. ČUO JEDNO :)
run-dmc
6.4.2012. 21:53
Razumio sam ja Vaš tekst i prvi put. Nekako mi liči na konačno rješenje? I ja, cjenjeni kolega, znam dosta toga iz prakse! Problem školstva nisu (niti to mogu biti) učenici. Učenici, bili oni dobri ili loši, su neizostavni dio školskog sustava, koji biste Vi najradije eliminirali? A da tako rješimo i problem zdravstva? Da eliminarmo jako bolesne pacijente? Svašta! Nevjerojatno! Nečuveno!
Davor
6.4.2012. 21:43
Dubina cijelog problema nalazi se u uvodu kolumne. Ne vidim nikakav drugi način da se riješi osim ovog koji sam iznio u tekstu. (provjereno u praksi )
run-dmc
6.4.2012. 21:01
In medias res! :)

Kad bi školski sustav bio tako "pragmatičan", broj učenika u razrednim odjelima bi pao barem za jednu trećinu, a metodom eliminacije učenika bi se nekompetentni/nestručni učitelji i nastavnici služili kako bi prekrili vlastitu nesposobnost poučavanja i empatije za učenike i svoj posao.

Puno veći problem od učenika su nestručni nastavnici, koji su diplomirani gimnazijalci i gimnazijalke, o poučavanju nemaju pojma, ali zato imaju debele veze i godinama ih na radnim mjestima štite njihovi korumpirani ravnatelji, tako što namještaju natječaje i manipuliraju školskim odborima.

Zapravo, kad bolje razmislim, gorući problem hrvatskog školstva su ravnatelji - politički podobnici i marionete, koji svojim debilizmom pune stranice novina, a fotelje čuvaju kao despoti. E za takve, druže moj, treba pronaći učinkovit način udaljavanja iz učionice, iz škole, a po mogućnosti, iz ove države!


Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.