KOLAR inflacija je odgovornost Vlade, ne može se prebaciti na trgovce
Sindikati upozorili na probleme u obrazovanju povodom Međunarodnog dana obrazovanja
HAKOM-ova brošura Ključevi sigurnog interneta za 50.000 učenika
Nova TV priprema ponudu za dodjelu nove koncesije
Sabor u petak glasa o vraćanju Josipa Dabre u saborske klupe
Uručeni Sporazumi o preventivnim pregledima za hrvatske branitelje za 2025.
SLJEPĆEVIĆ Naš film govori i o situaciji u kojoj smo danas

  Aktualnosti

BORIS PAVELIĆ Patuljčica ponižava heroinu

  Boris Pavelić/Novi list           06.12.2018.
BORIS PAVELIĆ Patuljčica ponižava heroinu

Odbijajući primiti Natašu Kandić, jednu od najhrabrijih mirotvorki u Srbiji, predsjednica Republike spala je na najniže grane. Jer, primijenimo li na predsjednicu ono famozno pitanje njezinih najvjernijih birača – Gdje si bio '91? – gospođa se baš i ne bi proslavila; postavimo li ga, pak, Nataši Kandić, odgovor bi predsjednicu samo dodatno posramio: dok je Grabar-Kitarović u sigurnim diplomatskim kancelarijama počinjala smišljati diplomatsku karijeru, Kandić je na ulicama Beograda stajala pred Miloševićevim tenkovima, riskirajući život u pokušaju da ih zaustavi od pohoda na Vukovar.

Ima, dakle, u predsjedničinu odbijanju nečeg ružnijeg od politike, ima nekog nepoštovanja i bezobraštine. Jer, ako činovnica koja se na najviši položaj uspela isključivo diplomacijom, poslom toliko dalekim od ratne realnosti devedesetih, odbija primiti zaštitnicu ljudskih prava koja je u Srbiji vjerojatno najviše učinila za žrtve srpskog nasilja u Vukovaru, na Ovčari, u Lovasu i Sotinu; ako odbija primiti Beograđanku koja je od samoga početka u prvim redovima mirotvorne borbe protiv agresivnog velikosrpstva; i ako odbija primiti aktivisticu koja je dva najmoćnija muškarca u Srbiji – predsjednika države i zapovjednika vojske – javno osumnjičila za ratne zločine u Hrvatskoj i na Kosovu, tada ne može biti riječ o drugome nego o odbijanju koje daleko prelazi prag političke distanciranosti, i zalazi duboko u osobnu neljubaznost i bezobrazluk.

Nataša Kandić, mirotvorka, nositeljica hrvatskoga državnog odličja, utemeljiteljica Fonda za humanitarno pravo (FHP), nevladine organizacije koja je zastupala žrtve ratnih zločina u Hrvatskoj i Kosovu na suđenjima u Srbiji, posljednjih je mjeseci nekoliko puta zatražila službeni prijem kod predsjednice Republike, želeći je zamoliti da nastavi politiku Ive Josipovića, i podrži zamisao o osnivanju REKOM-a, Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u ratovima devedesetih. Ta zamisao Nataše Kandić opravdana je već na prvi pogled: sudbina deset tisuća ljudi nestalih u ratu nije razriješena već gotovo trideset godina, i posve je jasno da neće ni biti, ne uspostavi li se efikasna, iskrena i dobronamjerna regionalna suradnja.

Ali eto, predsjednica Natašu Kandić sustavno odbija primiti, s objašnjenjem da utvrđivanje činjenica o ratnim žrtvama »nije u nadležnosti predsjednice Republike«. Nije? Kako to mislite? Želite reći da predsjednica Republike nema ništa s ratnim žrtvama? A s čim ima? I zašto ih onda neprestance spominje? I zašto je imenovala osobnog izaslanika za traženje nestalih? I zašto se o tome tako lako sporazumjela s Aleksandrom Vučićem, izdankom politike protiv koje se Nataša Kandić već trideset godina herojski bori?

E da, u tome je stvar: lako će se hrvatska ekstremna nacionalistkinja sporazumjeti sa srpskim radikalom; ali baš nikako sa srpskom mirotvorkom. Lako će sa srpskim nacionalizmom predsjednica koja žmiri na ustaštvo; ali ne zna ona što bi sa srpskim protivljenjem nacionalizmu. U tome je tragedija ovoga bijednog vremena: da nacionalistička patuljčica bez glasa otpora može ponižavati heroinu mirotvorstva.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari




Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.